Ogroman broj zakona povlači za sobom ogroman birokratski aparat. Kako je Hrvatska krenula, a istim putem nastavlja vlada za vladom neovisno o svjetonazoru, Hrvatska se sporo, ali sigurno po broju zakona približava Jugoslaviji (koja je u jednom trenutku imala oko milijun važećih propisa: zakona, uredbi, odluka, pravilnika...).

Uz bok je to nekadašnjoj carskoj Rusiji, u kojoj he bilo čak 14 birokratskih činova koji su odgovarali vojnim činovima. I onda netko kaže da je Hrvatska geopolitički okrenuta Zapadu...

Jedno od tih beskrajnih, nevažnih i nesvrsishodnih te neučinkovitih tijela – jest svakako Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Za postojanje toga tijela prosječan Hrvat nije znao, a ako i jest, malo je za nj mario, s pravom!

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pokreće postupke protiv raznoraznih dužnosnika, uglavnom političara, ili po službenoj dužnosti (rjeđe) ili po (ne)anonimnoj prijavi. Ukoliko se uopće odluči za pokretanje postupka te utvrdi postojanje sukoba interesa, izriče novčane kazne, što mahom bogatim ili materijalno osiguranim političarima ne znači ništa, ako pak odluku Povjerenstva ne sruši upravni sud u upravnom sporu.

I, kad čovjek malo razmisli, ne postoji opravdan razlog, u siromašnoj i birokracijom opterećenoj Hrvatskoj, za postojanje tog Povjerenstva. Naime, sukob interesa svakako je nešto ravno prekršaju – prebrzoj vožnji, remećenju javnog reda i mira ili nekakvoj poreznoj muljažici manjeg iznosa – a kažnjavaju se oni koji imaju napretek.

S druge strane, dužnosnik, odnosno političar, ako već i jest u sukobu interesa, n-terostruko više "profitira" od svojeg sukoba interesa u odnosu na izrečenu mu kaznu (maksimalna kazna je 50.000 kn, za pravne osobe 1000.000.00), pa, ako je netko "maznuo" koji "milijunček", 50.000 mu je zaista, štono riječ – sića.

Dakle, moglo bi se kazati da je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kao i Zakon o sprječavanju istoga svojevrstan politički igrokaz ili mu je svrha puko estetska; tek tako da se narodu pokaže da ima "pravde", a u biti je ruganje političara i dužnosnika desetljećima varanom narodu.

No, da jedno potpuno nevažno tijelo, ukoliko ga se medijski dovoljno napumpa, može postati ozbiljan politički faktor, štoviše, poluga za rušenje vlasti, pokazala je Dalija Orešković, biša čelnica Povjerenstva. Ona je poput nekakve Iustitije, samo bez poveza na očima jer je točno znala koga treba "kazniti", sankcionirala Tomislava Karamarka, odnosno u svojoj "pravedničkoj" borbi protiv zmaja koji je rigao lustraciju, odrubila toj nemani političku glavu što je rezultiralo rušenjem Oreškovićeve vlade i prijevremenim izborima.

Svojom je požrtvovnošću, upornošću i revnošću uspjela pronaći (nepostojeći) sukob interesa jer je Karamarkova supruga nekoć nešto poslovala s nekim Josipom Petrovićem koji ima nekakve vez s mađarskim MOL-om. I tako je Dalija postala "heroina", dapače junakinja duboke države, svjetlost u "klerofašističkoj" i "proustaškoj", sveproždirućoj HDZ-ovoj tmini.

Sukladno staroj jugoslavenskoj – koliko cinkaš, toliko brzo napreduješ – suvremena duboka država nagrađuje po formuli: koliko osuđuješ političke neprijatelje, toliko ćemo te visoko gurnuti. Bilo bi pomalo ironično kad bi se pokazalo da je Predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa bila već onda u sukobu interesa.

Da se Daliji Orešković smiješi lijepa politička budućnost, znali smo čim je gostovala kod Aleksandra Stankovića u Nu2. Tad je imala priliku urbi et orbi pokazati svoju srčanost, spremnost i beskompromisnost u borbi protiv korupcije, nečasnosti i naravno, klerofašizma. Ona je osoba koja je politički dokrajčila Tomislava Karamarka, dakle ima sve predispozicije i sposobnosti za rušenje "posljednje nacionalističke pošasti" – Predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović.

Dalija Orešković je o svojoj kompetentnosti, odnosno neovisnosti (po)kazala utvrđivanjem još jednog (nepostojećeg) sukoba interesa; Predsjednica RH, dakle vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH i osoba koja sukreira vanjsku politike te rad sigurnosno-obavještajnih službi, je u sukobu interesa jer "nije navela svrhu putovanja u SAD".

Istina, ako se susrela s čelnim ljudima američkih obavještajnih i inih službi, morala je to obavezno objaviti "zainteresiranoj hrvatskoj javnosti" i dubokoj državi.

Dapače, trebala je snimati svoje razgovore i susrete pa sve to dostaviti Jutarnjem, Večernjem, Indexu ili Pilselovom autografu, kako bi Oreškovićeva znala da Predsjednica nije bila u sukobu interesa.

No, te i takve gluposti nisu polučile uspjeha kao u slučaju Tomislava Karamarka pa se sad krenulo "rušiti" Predsjednicu Republike izravno – na izborima. Uskoro ćemo u anketama vidjeti Daliju Orešković s između 150-200% potpore, dok Grabar-Kitarović već pomalo "pada" podrška, čak ju je i "Nitko" pretekao po popularnosti.

No, radije se vratimo jednoj odluci Povjerenstva iz mandata "časne i poštene", "beskompromisne" Dalije, koja apsolutno pokazuje sve moralne i pravne kvalitete bivše predsjednice koja bi htjela biti Predsjednica. Sjećamo se kad su zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića strpali u Remetinec zbog jedne (nepostojeće) afere 2014. godine. Tad mu je sud odredio rekordnu jamčevinu od 15 milijuna kuna, jer su smatrali da nitko nije u stanju to platiti. No, pokojni Marijan Hanžeković je uplatio taj iznos i Milan Bandić se nastavio braniti sa slobode.

Na to je izrazito moralno prosvijetljena te u duh prava upućena Dalija Orešković, zajedno sa svojim Povjerenstvom, ex officio (!) pokrenula postupak protiv Milana Bandića. I, što je nešto vrlo, ali vrlo bizarno, kaznila je Bandića s 40.000 kuna jer mu je Hanžeković platio jamčevinu! Dakle, Bandić je, prema pravnoj briljantnosti Dalije Orešković, trebao ostati u zatvoru kako ne bi bio u sukobu interesa?! Što će ti Zakon o kaznenom postupku, novouvedeni institut jamčevine, kad te Dalija "odere" jer nisi htio ostat' u zatvoru, odnosno, kako proizlazi iz Dalijine pravne genijalnosti – ako si dužnosnik u istražnom zatvoru i netko ti plati jamčevinu, automatski si u "odnosu ovisnosti" i kršiš zakon.

To je naprosto genijalno!

Nekadašnjeg ličko-senjskoh HDZ-ovca Dadu Milinovića, Oreškovićeva je oslobodila čak tri puta. Zanimljivo, Milorad Pupovac je, zahvaljujući pravnoj genijalnosti, svaki put prošao bez posljedica, kao i Zoki Milanovic. Poput spomenutih, nije prošla i Josipa Rimac, koju je Dalija Orešković, temeljem anonimne prijave,  kaznila sa četiri tisuće kuna. Međutim, ona je pokrenula upravni spor na splitskom Upravnom sudu koji je 5. studenoga nepravomoćno okončan odbacivanjem Dalijine odluke i u korist 'kninske kraljice'.

Eto koga nam duboka država promiče i za osobu kojih se i kakvih kompetencija te moralnih nazora zalaže. Šteta što je slogan "Vjerodostojno!" već potrošen jer bi izvrsno pristajao Daliji Orešković u njezinoj kampanji na izborima za Predsjednika RH, a tko zna, možda i dobije potporu od dijelova ovakvog HDZ-a...

      

Josip Gajski