Komentirajući ideološku zaslijepljenost bivšeg predsjednika Republike Hrvatske, Ive Josipovića, profesor Slaven Letica ustvrdio je da Josipović sramoti vlastitu struku i poziv i da bi ga Pravni fakultet u Zagrebu trebao isključiti iz nastave.

-Iako je suvremena historiografija odavno dokazala da širokobriješki fratri nisu sudjelovali u ratnim djelovanjima i da su svirepo likvidirani bez suđenja i suda, vrli profesor kaznenopravnih znanosti ubojstvo zarobljenih fratara-civila i dalje opravdava.

Da je Pravnom fakultetu u Zagrebu imalo stalo do vlastitog dobrog glasa, vlastitog bi profesora naprosto morao isključiti iz nastave, jer – sramoti vlastitu struku i poziv, istaknuo je prof dr. Slaven Letica komentirajući ideološku zaslijepljenost bivšeg predsjednika Republike Hrvatske.

>>

Podsjetimo, u intervjuu koji je dao Draženu Ciglenečkom, objavljenom u Novom listu 13. travanja 2019., profesor kaznenog i kazneno-procesnog prava  je ideološki zaslijepljeno komentirao svirepo partizansko-komunističko ubojstvo 66 širokobrijeških fratara u veljači 1945.:

-Povijesne istine radi, fratri sa Širokog Brijega podupirali su ustaše, kako to i danas čine neki njihovi nasljednici.Kada su partizani dolazili na Široki Brijeg, pružili su im vrlo snažan oružani otpor i uključivanjem u ratna djelovanja bili su legitiman cilj vojnih djelovanja, kazao je tom prigodom Josipović.

Josipovićevu ideološku zaslijepljenost i pokušaj prikrivanja zločina nad zarobljenim franjevcima izvanredno je prokazao Neven Sesardić u Jutarnjem listu.

-Uzmemo li da je doista bilo franjevaca-boraca, kako je moguće da su svi oni izginuli i da su neki zarobljeni? To je moguće na jedan i samo jedan način, naime, da su ti zarobljenici ubrzo nakon zarobljavanja bili pogubljeni bez suđenja. (Nijedan vjerodostojan izvor ne spominje ikakav sudski proces.)

I naravno, ne samo da je ubijanje zarobljenika ratni zločin nego je to bilo ratni zločin čak i u ono vrijeme. Ratni zarobljenici nikada nisu “legitiman cilj vojnih djelovanja”. U stavku 2. Ženevske konvencije o tretmanu ratnih zarobljenika iz 1929. godine koja je tada bila na snazi kaže se: “Ratni zarobljenici moraju čitavo vrijeme biti tretirani humano i moraju biti zaštićeni, poglavito od svakog akta nasilja. Mjere odmazde prema njima su zabranjene - istaknuo je Neven Sesardić.

Važno je također podsjeti da fratri zatečeni tog dana na Širokom Brijegu nisu jedini ubijeni. 6. veljače 1945., pripadnici II. proleterske brigade (zapovjednik Bruno Vuletić) strijeljali su šestoricu fratara zatečenih u župnoj kući u Mostarskom Gracu. Nakon ovladavanja samostanom na Širokom Brijegu, 07. veljače 1945., partizani su ubili 12 franjevaca zatečenih u podrumu samostana i protuzrakoplovnom skloništu. Sutradan, 08. veljače, partizanske su postrojbe uhitile skupinu od osam franjevaca koji su se od borbi bili sklonili u samostansku mlinicu. Na koncu, 11. veljače 1945., jedna skupina partizana iz sastava 8. dalmatinskog korpusa prekinula je nedjeljnu  Misu u Izbičnu (sjeverno od Širokog Brijega), odvela sa sobom trojicu  franjevaca i ubila ih na nepoznatom mjestu na putu prema Mostaru.

Tih dana, u veljači 1945., mučki su ubijeni i franjevci u MostaruČitluku i Ljubuškom, a u svibnju 1945. i dvojica franjevaca zatečena u župnoj kući u Kočerinu.

 

D. Šimić