Imaju li pravo hrvatski branitelji i stradalnici te predstavnici Udruga proizašlih iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata javno predlagati, kritizirati i ne slagati se, prije svega, s muljatorima, Jugoslavenima, ekstremnim ljevičarima i sličnim tipovima, koji manje-više na svaku značajniju akciju onih koji su bili prvi kad je trebalo – pljuju i bljuju?

Tako neki, a u povodu protesta hrvatskih udovica u svezi prikazivanja jednog sramnog dokumentarnog filma na HRT-u, pišu da se „pojedine braniteljske udruge i njihovi šefovi ponašaju onako kako se nekad ponašao jugoslavenski SUBNOR“ te da veteranske organizacije propisuju mjerilo domoljublja, tko smije ili ne smije što govoriti, pisati, snimati i što se smije ili ne smije objavljivati u medijima.

Kakva glupost! Da je to stvarno tako onda bi branitelji prvo pomeli ta tzv. „neovisna“ piskarala koja svakodnevno i kontinuirano „mlate“ po braniteljima i koji nas svakodnevno „bombardiraju“ jadnim i žalosnim člancima, pa i knjigama o II. svjetskom ratu, u kojima, među ostalim, i dalje iskrvljuju povijesne činjenice, i od „buhe prave slona“. Oni su ti, ili bi željeli biti, koji ne priznaju „crno-bijelu“ istinu, već samo jednu i to onu Tita i partije. U tome se u zadnje vrijeme poglavito ističu razni pofuki i despoti. Tako jedan od njih (Despot) piše da nije bio eksces prijedlog moje malenkosti, kao predsjednika braniteljske udruge, da se lani Noć kazališta ne održi 18. studenoga, već da je to bio “samo nastavak onih prosvjeda na Savskoj cesti koji su rezultirali i prijetnjama plinskim bocama“?! (Bože, pomozi!)

Većina hrvatskih medija, osim jednog dijela portala i nekih tjednika, danas je pod „kapom“ djece partizana i komunista ili pak kao srpske „Novosti“ koje izlaze usred Zagreba pod dirigentskom palicom novinskih i inih četnika. Branitelji nemaju čak ni svoju televiziju, ali na žalost (svaka čast iznimkama) ni emisije u kojima bi (osim Bujice i još nekih) rekli što žele i misle. Na koji način onda oni mogu propisati što se smije, a što ne govoriti, pisati, snimati? To mogu baš ti iz tzv. „velikih“ medija, kojima nema šanse ni da im na stranicama njihovih listova i odgovoriš, jer oni takvih rubrika i nemaju.

Pa, što je onda demokracija? Z. Despot skače sam sebi u usta pa kaže da „demokracija znači uključivanje svih njezinih sudionika, svih ljudi koji ne misle isto i ne mogu misliti isto“ te da je „demokratsko društvo, društvo različitosti, a ne isključivosti!“ Opa, bato! Pa. dobar dio branitelja ne misli isto, pa zašto to onda nije demokracija? Zašto bi se oni trebali složiti s nekim filmom ili manifestacijom ala „marš na petrovu goru?“

Z. D. pojašnjava da je „najnovija hajka na javnu televiziju samo nastavak krajnje iskrivljenog pogleda na društvenu stvarnost“ i da je to „krajnji izraz isključivosti!“

Da pukneš od smijeha!

Zatim taj isti navodi da „ministar Medved sebe doživljava zaštitnikom Domovinskog rata, kao da je njegova uloga političkog komesara, a ne socijalna briga za veterane.“

Pa, nije častan i ugledan, najbolji ministar hrvatskih branitelja general Tomo Medved šest godina proveo u ratu da sad kad je postavljen na ovu visoku političku dužnost samo klima i ne podržava branitelje, kao što je to radio Predrag Matić Fred! Pa, nećete još i ministru zatvoriti usta, tim prije što nema većeg zaštitnika Domovinskog rata?

Z.D. se također pita: zašto branitelji ne prosvjeduju za veće plaće, za manje poreze, protiv političke korupcije?

Protestiraju oni i protiv toga, ali oni u „velikim“ novinama i na „velikim“ televizijama ih ne čuju, ili bolje rečeno ne žele čuti.

Stoga, dragi „spasitelji demokracije“, nemojte se ljutiti, ali nije demokracija ako vam kroz uha ide samo „Marš na Drinu“, a ne i „Lijepa naša domovino“!

Mladen Pavković

Share
0