Klasični nokaut
Ono što se godinama guralo pod tepih sada se kao bumerang vratilo i silovito pogodilo Lijepu našu u „staklenu bradu“ i dovelo je do stanja grogiranosti što je samo uvod u klasični nokaut poslije kojeg više nema povratka. Još nedavno smo kalkulirali s činjenicom da je Hrvatska među deset demografski najstarijih zemalja na svijetu, međutim stvarnost je još okrutnija i surova istina je još bolnija.
Kriza u odnosima Domoljubne koalicije i Mosta je više nego očita. Na brzinu stvoren partnerski odnos, koji u Mostu ne žele nazvati ni koalicijom, poljuljan je nizom nelogičnih poteza neiskusnijeg partnera koji svako malo u javnost izlazi s kontroverznim izjavama i potezima.
Gledajuči i slušajući svakodnevno o korupciji i nepotizmu, pitamo se o čemu se tu u stvari radi. Koliko su te dvije negativne društvene pojave povezane ili nemaju veze jedna s drugom.
Vijest destetljeća o smjeni Radmana već je zapravo stara vijest. Danas možemo dići čašu i nazdraviti svima koji su napisali i najmanji komentar, svima koji su pisali članke, kolumne, svim hrvatskim slobodnim portalima, njihovim urednicima i svim ljudima koji promišljaju Domovinu srcem i razumom.
Predsjednik Istarskih demokrata, Damir Kajin, smatra kako bivša vlada i dalje drži većinu ključnih poluga vlasti, uključujući MUP, pravosuđe, javna poduzeća i medije
Hrvatska povijest je jedna nesretna, mučna i krvava povijest. Od ubojstva kralja Dmitra Zvonimira, preko krvavog sabora Križevačkog, smaknuća Zrinskog i Frankopana, ubojstva Stjepana Radića sve do Bleiburga i preko tisuću jama popunjenih hrvatskim kostima – povijest nam obiluje smrću i izdajom.
Dvije su velike tajne suvremene hrvatske povijesti: prva – tko je nacrtao svastiku na Poljudu i druga – tko je Antu Tomića zalio kantom govana.
Naprasno je otkazana sjednica saborskog odbora za medije, informatizaciju i informiranja, a glavna točka dnevnog reda trebala je biti rasprava o smjeni Gorana Radmana na temelju izvješća i NO HRT-a koje je zatražilo Radmanovu smjenu.
Nekadašnja rezidencija hrvatskog veleposlanstva u Washingtonu prodana je u rujnu 2015. novom vlasniku, i to za 5,5 milijuna američkih dolara, što je vidljivo na javnim servisima, piše