O nekim ratnim sastancima, sporazumima, mitovima i 'sporazumima' o političkom ustrojstvu BiH
Nakon što smo analizirali kontekst sastanka između Miloševića i Kučana te Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, i nakon što smo utvrdili da od tog mita nema ništa, trag nas vodi na stvarni početak priče o „podjeli Bosne“. A taj početak je 12. lipnja 1991.godine kad su se u Vili Dalmacija u Splitu sastali trojica predsjednika - predsjednici Hrvatske i Srbije te predsjednik predsjedništva BiH, dakle Tuđman, Milošević i Izetbegović.
Slovensko-srpski sporazum Milošević-Kučan od 24. siječnja 1991. godine značajan je događaj za shvaćanje konteksta o početku rata na području bivše Jugoslavije.

Nakon što su početkom veljače 1945. komunističko-partizanske snage iz sastava VIII. dalmatinskog korpusa i 29. hercegovačke divizije, unatoč kratkotrajnim uspjesima njemačko-hrvatskih snaga u operaciji Bura, uspjele prodrijeti u dubinu hercegovačkog ozemlja, otpočelo se sa završnim napadom na Široki Brijeg i Mostar. Zavladalo je neviđeno nasilje i odmazda.
U trenucima dok nekadašnji jugoslavenski obavještajci Josip Perković i Zdravko Mustač sjede u njemačkom zatvoru, iščekujući suđenje po optužnici koja ih tereti za sudjelovanje u pripremi i realiziranju atentata na Stjepana Đurekovića, u Republici Hrvatskoj i BiH odvija se prava rovovska bitka. U trenucima dok Europska unija traži potpunu dekomunizaciju društva, ostatak Perkovićevih i Mustačevih iznimno dobro pozicioniranih kolega iz nekadašnjih jugoslavenskih tajni službi (SDB i KOS) na sve načine pokušava očuvati svoje pozicije u politici, gospodarstvu, pravosuđu, diplomaciji, tajnim službama, vojsci, policiji i drugim segmentima državnog aparata.
Okolnosti u kojima su usmrćeni i mjesto posljednjega počinka skupine širokobrijeških franjevaca, koji su tijekom partizanskog napada na Široki Brijeg 6. i 7. veljače 1945. potražili sklonište u franjevačkoj hidrocentrali i mlinici pored rijeke Ugrovače, ni danas nisu u potpunosti razriješeni. Dosadašnja istraživanja, uključujući ekshumaciju i DNK analizu, pokazala su da su posmrtni ostatci jednog od njih, fra Melhiora Prlića (1912. – 1945.), pronađeni u masovnoj grobnici na lokalitetu Sudišće nedaleko od Zagvozda zajedno s posmrtnim ostatcima fra Julijana Kožula (1906. – 1945.) i fra Zdenka Zupca (1911. – 1945.).
Iz tri masovne grobnice i tri pojedinačna groba na području općine Ljubuški ekshumirane su do sada 62 žrtve komunističkih zločina: Tomića njiva 28 žrtava, Bare 19 žrtava, Iza zgrade županijskog MUP-a 12 žrtava, Pregrađe 2, Studenci 1.
"