Prije nekoliko godina strpljivo sam upijao hercegovačko ljetno sunce dok se ispred mene nizala kolona od stotinjak automobila na jednom graničnom prijelazu prema zapadnoj Hercegovini. Idilu rada automobilskih motora u ler gasu i povremeno ubacivanje u prvu odjednom su narušile rotirke policijskih terenaca. S jedne i druge strane granice zaustavljen je i onako obustavljeni promet kako bi vozila s rotirkama projurila kroz jedan i drugi granični prijelaz.

Trajalo je to nekih par minuta i nitko se nije previše zamarao sa tri crna terenca koja su iz RH prešla u BiH. Iako je pored mene bio foto aparat nisam osjetio važnost trenutka da ga podignem i fotografiram prolazak štićene kolone. Uostalom, što je u tome vijest? Tek sam od prijatelja, graničnog policajca RH, nakon nekoliko minuta saznao kako je granični prijelaz upravo prošla štićena kolona predsjednika Hrvatskog sabora Josipa Leke. Iako je Leko, nedugo nakon odluke Sabora o ukidanju pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom, bio jedan od omraženijih političara u mojim očima, nije bi palo na pamet u medije pustiti vijest kako je Josip Leko oduzeo prednost ljudima da bi što prije prošao graničnim prijelazom. Jer, za mene prijelaz nije prešao Josip Leko, već štićena osoba- predsjednik Hrvatskog sabora kojemu nije mjesto u koloni.

Ovih dana mediji razapinju novog predsjednika Hrvatskog sabora, Željka Reinera, zbog tobožnje bahatosti i vožnje na skijanje mimo kolone na graničnom prijelazu prema Sloveniji. I da, ovdje nije meta predsjednik Hrvatskog sabora već upravo osoba akademika Željka Reinera. Na meti medijskih higijeničara našao se zbog dvije izjave koje je dao u rasponu od samo nekoliko dana po stupanju na dužnost predsjednika Hrvatskog sabora. Prva izjava bila je kako će u naziv Hrvatskog sabora vratiti termin državni, a druga je bila kako će vratiti pokroviteljstvo Sabora nad bleiburškom komemoracijom. Reiner kao predsjednik Hrvatskog sabora nije rekao ništa novo, već je samo ponovio svoje stavove koje je davao kao potpredsjednik Sabora u mandatu Kukuriku vlade. Dakle, akademik Reiner je samo dosljedan, problem je u tome što kao potpredsjednik Sabora nije mogao realizirati svoja obećanja, ali sada, kao predsjednik, itekako može. Ne treba posebno naglašavati kako je njegov stav o ove dvije teme nož u srce anacionalnom dijelu države, istom onom koji sada predsjednika Hrvatskog sabora razapinje po medijima zbog navodne bahatosti, nepoštivanja procedure i odlaska na skijanje „u ovom teškom trenutku“.

Ukoliko Reiner nastavi zastupati stajališta kakva je zastupao prije preuzimanja presjedanja nad saborom, onda će ovo biti samo uvertira u ono što može očekivati, a poruka onih koji su izazvali medijsku histeriju je i trebala biti upravo to-upozorenje da odustane od svojih ranijih stavova. Na dnevni red tek trebaju doći teme na kojima će se preispitivati vjerodostojnost vladajuće koalicije pa je ova situacija itekako indikativna za možebitne nove.

No simptomatično je kako ljevičarski mediji o navedenim temama ne uzimaju više kao udarne izjave čelnika Kukuriku koalicije već se baziraju na tzv. preostalom lijevom krilu Mosta. Oni su pod egidom napretka i reformi te ne bavljenja prošlošću preuzeli na sebe zadatak zaštite baštine Kukuriku koalicije. Sasvim sam siguran kako će nekoliko preostalih lijevih Mostovaca u budućnosti biti čest sugovornik informativnih emisija i vodećih tiskanih medija u zemlji. Svoj prvi zadatak, napadom na akademika Reinera, pionirski su izvršili!

 

Željko Primorac    

Share
0