Predsjednik Hrvatskog državnog sabora akademik Željko Reiner, u svom osobnom automobilu krenuo je na zasluženi odmor kao i dvjesto tisuća drugih građana Hrvatske, u svom osobnom aranžmanu, za svoj novac, sa svojim privatnim osobnim automobilom kojim je upravljala njegova supruga.

Organizirana „paparazijanija“, plaćena iz državnog proračuna novcem poreznih obveznika Republike Hrvatske, iz blagajni vlasnika trolerskih medija koji su svi državi Hrvatskoj dužni porezni novac kao Grčka, od ranog jutra čamili su pred Reinerovom kućom, čekajući njegov polazak na godišnji odmor. U dobro osmišljenoj policijsko-komunističko-medijskoj spektakularnoj akciji, „uhvatili“ su akademika Reinera s „prstima u pekmezu“ i kao požar se medijima proširila priča o novoizbranom predsjedniku Sabora, priča o čovjeku koji nemilice troši državni novac u našoj jadnoj i siromašnoj, opljačkanoj Hrvatskoj.

>>Reiner: Da sam mogao izbjeći pratnju vrlo rado bih to učinio

U kakvoj policijskoj, udbaško-mafijaškoj državi živimo možemo vidjeti iz kratkog opisa događaja koji će rekonstruirati istinu, a tu istinu, u eksploziji žutila, gotovo nitko nije objasnio. Naprotiv, iza svega se krije eklatantno kršenje tajnosti postupka službenog protokola prema štićenim osobama po trenutno važećem zakonu koji su donjeli „crveni kmeri“. „Crveni kmeri“ su dojavili novinarima svaki detalj o Reinerovu putovanju, sat i minutu kada će krenuti na put, a njihovi medijski slugani bili su spremni kao zapeta puška. Medijsko praćenje Reinera i njegove obitelji počelo je u 8 sati ujutro, a završilo oko 15 sati popodne u savršeno organiziranom medijskom „atentatu“.

Tko je iz tajnih službi Republike Hrvatske dojavio novinarskim „lešinarima“ vrijeme polaska presjednika Sabora na skijanje? Ako je Reiner trenutno najštićenija osoba u Hrvatskoj, a jest, jer premijera još nemamo, a štititi osobu znači štititi njegov život, život njegove obitelji i štititi dostojanstvo osoba, tko je otkrio novinarima način postupanja službi koje na opisani način štite najštićeniju osobu u Hrvatskoj. Tko je donio odluku da Reinera prate dva automobila pod rotirkama štiteći njegovu osobnu sigurnost? Na tu odluku, o načinu štićenja, o procjeni potrebe štićenja, o stupnju pripravnosti i opreza, akademik Reiner nema apsolutno nikakav utjecaj, a cijeli postupak planira odjel za štićenje štićene osobe. U tom cijelom postupku tajnost plana štićenja prva je i osnovna zadaća da bi se efikasno mogao obaviti zadatak. Nakon određivanja stupnja rizika odjel donosi odluku tko će štititi Reinera, koliko je ljudi i automobila potrebno i donosi operativni plan postupanja tjekom cijelog putovanja. I sada vidimo da je taj cijeli plan nekim čudom isplivao u medijima tako da su medijski snajperisti mogli „ubiti“ Reinera već na kućnom pragu ili par sati kasnije prilikom prelaska granice sa Slovenijom. Novinarsko žutilo, po nalogu nekog „crvenog telefona“ koji je još uvijek, nažalost u rukama odnarođenih, išlo je do te mjere, da su čak na nekoliko portala i u nekoliko njihovih tiskovina zamaglili registarske tablice Reinerovog automobila sugerirajući, da se on u stvari vozi državnim, službenim vozilom i nemilice troši novac iz državnog proračuna.

A istina je sasvim drugačija. Reiner putuje osobnim automobilom, vozi njegova supruga, troše vlastiti novac, a novac iz državnog proračuna troše „kmeri iz „crvenog vilajeta“ koji su donijeli skupi operativni plan štićenja Reinera na tom putovanju, a da pri tome Reiner na taj plan nije imao nikakav utjecaj. Reiner ne zapovijeda Ostojićevoj policiji, bar za sada!? Novac iz državnog proračuna troše zapravo novinari na specijalnom zadatku uhođenja Reinera na njegovom privatnom putovanju. Naravno da je to novac iz državnog proračuna, jer vlasnici svih medija u Hrvatskoj oprostili su tim istim medijima ogromne svote poreza da bi mogli uhoditi svoje ideološke i političke protivnike, da bi mogli rušiti Reinera i njegov ugled, tek što je sjeo u saborsku stolicu predsjednika Sabora.

Zaobilaženje kolone automobila pred slovenskom granicom također nije Rinerova ideja ni hir. U dobro smišljnoj medijsko-političkoj prljavoj priči netko je donio operativno odluku da se kolona automobila zaobiđe pod rotirkama, a medji su bili pod hitno obavješteni o toj odluci. Reiner ne može zapovijedati svojoj pratnji šta će činiti i to je u potpunosti autonomna odluka operativnog zapovjednika, odluka na temelju sigurnosne procjene. Ono što je problematično, sigurnosna procjena nije uključila isključenje medija iz cijele priče, već naprotiv, netko je namjerno uključio medije kako bi snimili navodnu bahatost novog predjednika Sabora koji se žuri i „bahato“ prestiže cijelu kolonu. S obzirom da se Reiner vozio u privatnom automobilu, priča bez rotirki i bez preticanja kolone ne bi imala nikakvog smisla i ta cijela medijsko-mafijaška klopka bi pala u vodu. Ne bi bila zanimljiva. Dakle, medijima su bile važne rotirke i prestizanje kolone da bi mogli iskonstruirati cijeli spin. A što tu zapravo ima biti sporno? Pa tako granicu prelaze svi državnici svijeta!?

Najzanimljivije u toj skupoj priči, skupoj za hrvatske građane je zapravo to, što tu „spektakularnu vijest“ prvi doznaje MOST, vijest je onako „goebbelsovski oblikovana“, a hlebinci iz MOSTA bez dijalektičkog promišljanja obrušili su se drvljem i kamenjem na Reinera i svoje koalicijske ili sporazumne partnere. Dakle cilj cijele ove gadljive priče iz kuhinje „Jokera“ Milanovića, uz pomoć Ranka Ostojića, bio je poremetiti odnose MOSTA i DOMOLJUBNE koalicije koje čeka važan posao sastavljanja Vlade. Gospodin Grmoja i ostali iz MOSTA trebali bi se upitati tko njih prisluškuje 24 sata dnevno prije nego što naivno nasjednu na ovakve spinove. A možda nisu nasjeli, možda je to čisti populizam u pitanju, tko zna?

>>Božo Petrov na Kupresu u pratnji veterana vojne policije

Sada se vidi da su naoko primireni mentalni komunisti, koji su se naoko predali, puno opasniji nego što mislimo, vidi se da koriste državne resurse za praćenje i prisluškivanje ideoloških protivnika, vidi se da plaćaju i koriste medije za unaprijed dobro smišljene podvale, vidi se da zapravo oni nemilice troše novac hrvatskih građana, dok akademik Reiner troši isključivo svoj pošteno zarađeni novac na zasluženom odmoru, sve po zakonu.

Da je kojim slučajem akademik Reiner išao pješice na skijanje, medijski lešinari bi mu vjerojatno snimili cipele, broj cipela i tada bi u njihovim novinama pisalo da Reiner nosi preskupe cipele. A kako bi tek prošla njegova supruga, sam Bog zna? Pitanje je samo koliko špijuna Ostoje Rankovića prati svaki Reinerov spust na skijalištu, na privatnom zasluženom odmoru? Pitanje je i do koje granice ide ta „Rankovićevska“ špijunska bijeda?

Živimo u policijskoj državi, pod diktatorskom okupacijom diktatorskih medija i samo se možemo nadati da će ti mentalnokomunistički trolovi biti onesposobljeni kada im nova vlast naplati sve porezne dugove. Sve po zakonu!

>> Nije problem Reinerovo skijanje već državni sabor i bleiburška komemoracija

I na kraju, otvoreno i javno pozivam gospodina Petrova i gospodina Grmoju da se ispred MOSTA javno ispričaju akademiku, gospodinu Reineru, predsjedniku Hrvatskog državnog sabora, zbog nekritičnog napada na njegovo poštenje. Isto tako javno ih pozivam da napadnu one koji su tu „goebbelsovsku“ zamku pripremili i debelo platili i njihovim novce. Kao što se biskup Košić ispričao Petrovu, istu ispriku očekujemo i od njih!

Iz rekonstrukcije snimaka praćene kolone akademika Reinera, jasno jevidljivo da su kolonu snimila službene policijske kamere na graničnom prijelazu. Iz toga slijedi zaključak da je po nečijem odobrenju taj snimljeni policijski  materijal, štićene kolone dostavljen novinarima, koji su odradili zadatak do kraja. To je krunski dokaza da je akcija "atentata" bila pomno planirana i izvedena besprijekorno. U svakoj normalnoj državi svijeta za takav mafijaški čin ministar policije bi trebao odmah i bezuvjetno dati ostavku. Fotografije snimljene policijskim kamerama i kasnije prosljeđene medijima, krunski su dokaz da su Reinera snimali kao najvećeg kriminalca s jednim jedinim ciljem. Prikazati ga hrvatskim građanima kao beskrupuloznog bahatog političara!

 

Kazimir Mikašek-Kazo