Izanjske ili strane sile rijetko djeluju izravno; štoviše, od izravnog i nedvosmislenog ponašanja svi zaziru. Zato diplomati govore uvijeno s celofanskim omotom, a vojne intervencije su, u odnosu na srednji i novi vijek nepostojeće, barem što se Zapada tiče.

Dakle, napuštanjem izravnog utjecanja na druge zemlje, sve su se ozbiljne države okrenule neizravnim utjecajima – prije svega – putem civilnih udruga, humanitarnih organizacija i kulture. Pod krinkom se borbe za “ljudska prava”, “humanost”, “spašavanje života”, „kulturno bogatstvo“ i dalje redom, uspješno vrši obavještajno djelovanje, a slično se može ustvrditi i za spomenutu kulturu, koja izravno utječe na svjetonazor i ljudsku svakodnevnicu.

Jugonostalgični nas mediji svakodnevno obavještavaju o “tricama i kučinama” iz bivših zemalja SFRJ-a, napose Srbije, a kad se nešto zaista važno, dakle nešto od strateškog ili nacionalnog značaja za Republiku Hrvatsku dogodi, o tomu naši vrli intelektualni proleteri (novinari) mudro šute.

Hrvatsku javnost nitko nije obavijestio da je zamjenik pomoćnika američkog državnog tajnika za Europu i Euroaziju, Hoyt Brian Yee, 15. lipnja ove godine obavijestio američki Senat glede rusko-srpskog „humanitarnog centra“ na aerodromu u Nišu t.j. da isti predstavlja sigurnosni problem za Washington. Isto je potvrdio veleposlanik SAD-a u Beogradu Kyle Scott 27. lipnja 2017. Ako nešto u Nišu, prema shvaćanju Amerikanca, predstavlja sigurnosni problem za daleke SAD, onda se to itekako tiče Hrvata.

Centar je osnovan 2012. godine te služi humanitarnim svrhama kao pomoć i intervencija u slučaju poplava, požara te ostalih elementarnih nepogoda. To je u biti spoj vatrogasne službe i gorske službe spašavanja. Međutim, taj je Centar već skoro dvije godine goruće vanjskopolitičko pitanje Srbije te njezina pozicioniranja između Zapada i Rusije. Naime, Rusi zahtijevaju diplomatski imunitet i položaj za djelatnike tog Centra. Što će vatrogascima diplomatski imunitet?! Stoga su neke nevladine organizacije i vojni analitičari počeli s prozivkama krajem 2016. godine, a medijski je to plasirano preko Associated Press-a. Pitanje je još otvoreno, a Vučić i Brnabić se nalaze u nezavidnom političkom položaju izloženi pritiscima sa svih strana.

>>

Zbog istih se (obavještajnih) ciljeva na području zemalja bivše SFRJ i drugih zemalja od posebnog interesa za Rusiju (i Srbiju) osnivaju srpski kulturno-informativni centri. Postoje kulturno-informativni centri u Beču, Malti, Herceg Novom, Pragu, Bratislavi… Najavljeno je i osnivanje takvog centra u Cetinju, nakon neuspješnog državnog udara u Crnoj Gori, a onaj u Skopju je prestao s radom, budući su u Makedoniji Rusi također pokušali državni prevrat.

Isto tako, jedan je Srpski kulturno-informativni centar osnovan 2010. godine u Sisku te 2014. godine u Puli, a postoje indikacije da će se također otvoriti u Vukovaru i Kninu, čime bi, u geografskom smislu, Republika Hrvatska bila potpuno obavještajno pokrivena od strane Srbije, odnosno Rusije.

>>

Prvenstveno, za osnivanje takvih kulturno-informativnih centara je nadležno Ministarstvo kulture. Istočnjačke agenture zasigurno računaju na „blagonaklonost“ Nine Obuljen koja je, kao i njezin mentor Božo Biškupić, član Ruske akademije književnosti. Isto tako, neka se samo pogleda koliko je ruskih kulturnih udruga u Dubrovniku, odnosno koliko je (ironično) tijesna veza kulturna Dubrovnika s Rusijom, ali i Srbijom.

Uz nemalu potporu beogradskog glasila SDSS-a te Srpske pravoslavne crkve, te uz nikad lustrirane kadrove u državnoj upravi i medijima, a s potporom stranih obavještajnih agentura, oko Hrvatske se malo po malo, u obliku kulture, građanskih te humanitarnih udruga, steže isti onaj okupatorski obruč kakav nas je stezao od 1945. do 1990. godine. Ako se jedna Crna Gora, koja je samostalna tek od 2006. godine, mogla oduprijeti srpsko-ruskom utjecaju, onda je nejasno što čini Hrvatska, pogotovo kad svjedoči svakodnevnom neskrivenom neprijateljskom obavještajnom djelovanju i prodoru u državnu infrastrukturu.

 

L. C.

Share
0