Godinama nakon raspada SSSR-a i propasti Pokreta nesvrstanih, kao oblika kominternine ekspanzionističke politike, Andrej Plenković još ne želi shvatiti da samostalna i suverena Republika Hrvatska ne može biti talac titoističkih prevarantskih ideja u vanjskoj politici niti nastavljač socijalističkog samoupravljanja i dogovorne ekonomije u unutarnjoj politici i nacionalnom gospodarstvu.

Pogotovo ne pomaže naslanjanje na N.R. Kinu pod izlikom gospodarskog zakrilnika za velike hrvatske investicije, jer je geopolitička i gospodarska pozicija Republike Hrvatske strogo određena međunarodnim državnim ugovorima, članstvima i savezništvima i ne podliježe Plenkovićevoj osobnoj interpretaciji istih.

Republika Hrvatska je punopravni član NATO-a i nema mangupskih soliranja i prevarantshih komunističko-nesvrstanih shema. Ne može se tek tako za izgradnju Pelješkog mosta dobiven europski novac proslijediti kineskom izvođaču, tu istu matricu planirati s europskim financiranjem željezničke infrastrukture da bi kineski izvođači dobili kompletan posao ili se pak oglušiti na vrlo ozbiljna američka upozorenja o „Huawei“ mobitelima i ugrađenim aplikacijama u njihovu tehnologiju. Naime može, ali pitanje je može li Hrvatska tu cijenu neposluha platiti i čemu takvo ponašanje?

Kupovina borbenih zrakoplova F-16 Barak vrlo je ozbiljan čin međudržavnog prijateljstva i apsolutnog povjerenja među Saveznicima. Najsuvremenija američko-izraelska tehnologija ne smiije doći u posjed Hrvatske ako i SAD i država Izrael nisu posve sigurni da se neće dogoditi transfer vojne tehnologije na spomenutim zrakoplovima, drugim riječima – izdaja! Jer koliko Amerika može biti sigurna da najmodernija tehnologija na borbrnim zrakoplovima neće završiti u kineskim rukama, na primjer? Koliko se može vjerovati Davoru Božinoviću, nekadašnjem predstojniku Ureda predsjednika Republike Hrvatske, konkretno ureda Stjepana Mesića, intimnog i prisnog prijatelja planetarnog terorista pokojnog libijskog pukovnika Gadafija? Zašto vjerovati naglom hrvatsko-kineskom prijateljstvu kad Stjepan Mesić po Kini putuje neposredno prije Andreja Plenkovića, pripravlja mu puteve i dogovara sugovornike?

Isto je kad se Hrvatska ogluši na naputak prijateljskih zemalja o svjetonazorskim pitanjima. Marakeški compakt je jedno od njih. Plenkovićeva vlada još nije javnosti objasnila zašto se sve više država bitnih za stav o migrantskoj politici odustaje od Marakeškog sporazuma? Možda Mađarska, SAD, Italija, Austrija, Australija, Bugarska, Belgija (ima krizu vlade), Izrael, Čile... ne znaju što čine i nisu upućeni, ali zato Andrej Plenković i (bivši?) predstojnik Mesićeva ureda Davor Božinović znaju da je globalni compact dobar za Hrvatsku?

Tko uistinu vodi hrvatsku državu: Andrej Plenković kao Yunckerov pouzdanik ili partijska nomenklatura na čelu s Stjepanom Mesićem i Budimirom Lončarom? Možda je sve to približno isto i nema razlike, jer i jedni i drugi hrvatski prostor, ali ne i suverenu Republiku Hrvatsku, vide samo u granicama zapadnog Balkana s milijun migranata ili bez njih?

Međutim Republika Hrvatska ipak nije „nešto između“ geopolitičkih podjela u svijetu, nikakav „treći put“ i uobičajeno komunističko varanje pod dirigentskom palicom olinjalih jugoslavenskih boljševika?

Hrvatska se ulaskom u savez sa Saveznicima – s onima koji su vojno pobjedili nacifašizam i doveli do urušavanja komunizma i SSSR-a – obavezala na nesumnjivu lojalnost i prijateljstvo. I jedno i drugo treba potvrditi djelima.

Ne može Hrvatska služiti za potkusirivanje Europskoj uniji, konkretno Europskoj komisiji ili zamišljenoj osovini Berlin-Pariz, jer Hrvatska im malo toga ili ništa duguje, tim više jer je ulaskom u Europsku Uniju Bruxelles Hrvatskoj dodijelio drugorazredni europski status i pričuvnu poziciju migrantske retencije za slučaj velikih migrantskih nepogoda. Ili smo zaboravili europska oklijevanja i otezanja za vrijeme Domovinskog rata; prijetnje sankcijama nakon Oluje, uvredljivih laži Angele Merkel da u Europi od formiranja EZ/EU-a nije bilo rata od 1945.?!

Jer što je onda bila srpskosrbijanska agresija na Hrvatsku i krvavi Domovinski rat u kojem su ubijeni deseci tisuća ljudi, ranjene stotine tisuća, raseljeni milijuni ili Hrvati trebaju zaboraviti neprijateljska razaranja Republike Hrvatske i europsku neutralnost te ostati krotki i zahvalni na svaki Yunckerov hir?

U vrlo krhkoj koalicijskoj situaciji Angela Merkel je odstupila, razvlaštena je unutar svoje stranke i pred poviješću pokušava političkom kozmetikom obdržati obraz velikog njemačkog političara. Koliko je Emmaniel Macron europski lider vidjet će se tek kad uspostavi red u vlastitoj zemlji i osmisli kakvu-takvu migracijsku politiku. Za sada ništa osim nemoći i političke naivnosti nije pokazao. U međuvremenu se neredima u Francuskoj, i ne samo Francuskoj, ne nazire kraj. To su valjda dvije glave buduće osovine Pariz-Berlin. Te dvije zemlje, koje su promovirale pogrešnu migranstku politiku, prouzročile Brexit i Europu nakrcale islamskim ekstremizmom, ne mogu biti nikome uzor pa ni glasnogovorniku „duboke države“, Andreju Plenkoviću. Posljednja osovina s Berlinom (Rim-Berlin) prilično je neslavno završila!

Angela Merkel samo vjeruje da je pronašla način da časno odstupi; uskoro će slično postupiti i Emmanuel Macron, samo Andrej Plenković čeka J.C. Yunckerov odlazak u mirovinu i nada se preuzimanju dužnost njegovog batlera? Jer kad odu Plenkovićevi europski mentori i to može biti odstupnica, osim ako ga za pod stare dane nisu „kaparirali“ Stjepan Mesić i Budimir Lončar? Onda tu Yuncker gubi, Plenković ipak nešto više duguje Mesiću i Lončaru.

Kupovina američko-izraelskih borbenih zrakoplova nesumnjivo je američko-izraelska gesta iskrenog prijateljstva i povjerenja u vojno savezništvo; upravo znak dobre volje i potvrda da Republika Hrvatska nema figu u džepu i dorasla je stupiti u najuži krug prijateljskih država, onih koji njeguju građanske slobode. Nabavka F 16 Barak dokaz je da Hrvatska više nije sklona vašarenju i tehnološkom yugokontrabandu, da se odrekla kominternovske internacionale. Međutim test lojalnosti i prijateljstva nije prošao i hrvatska bi Vlada možda mogla dobiti popravni rok.

Nitko nije opstruirao kupovinu američko-izraelske zrakoplovne tehnologije dok se prijateljstvo s Amerikom i državom Izrael nije počelo kvariti starim komunističkim shemama i savezništvo s Amerikom i Izraelom uzimati selektivno. Ne smije se zaboraviti da se takva vojna tehnologija ustupa samo onima koji iskreno čuvaju i grade zajedništvo na svim razinama.

Strateško savezništvo i prijateljstvo je cjelovit paket i ne predviđa da okorjeli Gadafijev prijatelj, Stjepan Mesić u Kini bude prethodnica Andreju Plenkoviću, koji iz Pekinga odašilje poruku o kinesko-hrvatskoj "političkoj i gospodarskoj suradnji", niti predviđa da Gadafijev zakrilnik u Marakeš šalje svog najpouzdanijeg čovjeka od povjeranja.

 

Damir Nuić