Nema novaca za poduzetništvo, nema novaca za industriju, nema za poticanje zapošljavanja domaćih radnika (kad su već "preskupi), ne snižavaju se porezi, ali svakoga dana eto nam novih parafiskalnih nameta, državna uprava nezaustavljivo raste, svi energenti poskupljuju kao i komunalije – sve u svemu novaca nema za neke osnovne stvari, ali za kulturu, točnije kulturu smeća ima. Naime, kaj?

Čini se da su nakon duljeg razmišljanja u Rijeci, "gradu koji teče" (u svoju propast), zaključili da smeće ima veću vrijednost od ničega. I tako sad imamo filozofski upitnu situaciju u kojoj je kultura smeća vrjednija od kulture ničega. Krov lansirne rampe za torpeda, što je zaista vrijedna industrijska baština se urušio uslijed "brige i skrbi" gradskih ustanova. "Palača šećerane" je u ruševnom stanju, kazalište se raspalo kao i zgrada gradske uprave, a plutajuća ruševina je i bananonosac "Galeb". Zapravo se cijeli grad pretvorio u ruševinu, u svojevrstan minimalistički spomenik propalom gradu i njegovu maksimalističkom gradonačelniku, a do Europske prijestolnice kulture 2020. ima tek nekoliko mjeseci.

No, vratimo se novcu. Cjelokupni projekt EPK 2020. košta oko 30 milijuna eura (!), od čega će naša "ministarka" Obuljen uz svesrdnu potporu Plenkovićevu u ime vlade iskeširati jednu trećinu, odnosno 10 milijuna eura. Jasno je da svi ti paraziti, neradnici, lijenčine i ostali koji se predstavljaju kao "kulturni djelatnici" moraju biti namireni. Jasno je da sva bulumenta u pravilu protuhrvatskih (odnosno protunacionalnih) "kulturnih" udruga mora nekako biti materijalno zadovoljena, inače bi nedjeljne izbore jednostavno prespavali. Ali, bio bi red da bude i nekog rezultata, nečeg opipljivog u suvremenoj "fluidnoj" i "multimedijskoj" kulturi, da čak i najnekulturniji čovjek, kojemu je do kulture stalo koliko do lanjskog snijega, ne može zanijekati neko kulturno (p)ostvarenje.

Dočekasmo i to, samo nije ono čemu smo se nadali. Mudra riječka kulturna politika, uz blagoslov države, je za potrebe jednog od projekata EPK dovela španjolskog umjetnika Francisca de Pajaru, koji u Rijeci boravi od 27. lipnja, a bavi se izradom instalacija u javnom prostoru. Njegovi radovi posebni su i po tome što ih autor izrađuje od – smeća. Odbačeni predmeti tako i u Rijeci poprimaju novi život (barem kratkotrajno) kao umjetnička djela koja se tijekom Pajarovog boravka iz dana u dan pojavljuju na različitim lokacijama u centru grada, izvještavaju lokalni portali.

Odabir plutajuće odrtine i ruzinavog bananonosca "Galeba" kao stupa projekta Europske (?) prijestolnice kulture (?!) jest u svakom smislu dvojben, napose svjetonazorski, ali ipak, ako se brod obnovi i postane muzej, ostat će barem kao spomenik propaloj politici najdugovječnije komunističke partije na svijetu, one riječke, koja je na vlasti od '45. Međutim, zvati čovjeka iz daleke Španjolske (možda je zato Obersnel toliko puta išao u Barcelonu?) te ga platiti kako bi po gradu postavljao "instalacije" od smeća i to predstavljao kao umjetnost, štoviše, to učiniti u ruiniranom gradu koji je pao ispod 100 tisuća stanovnika, kojemu se raspada kazalište kao i jedini spomenik industrijskoj baštini zaista svjetskog značaja (lansirna rampa torpeda), to više ne možemo nazvati političkom nesposobnošću, neznanjem ili amaterizmom. Riječki se "Fatman", antijunak koji oduzima siromašnima da bi dao bogatima, svojim sugrađanima jednostavno ruga.

30 milijuna eura, dame i gospodo; silan je to novac za – smeće.

Dakle, osim što je opovrgnuo temeljni metafizički postulat koji sad glasi da iz ničega može nastati nešto – smeće – i utukao silne pare u ništa, odnosno smeće, etnički je shizofrenu situaciju u gradu doveo na višu razinu. Notorno je da u riječkoj gradskoj upravi prevladavaju ljudi srpske nacionalnosti, barem "deca iz mešanih" brakova i njihov broj iz izbornog ciklusa u izborni ciklus sve više raste, što ne bi bilo sporno kad bi njihov broj bio razmjeran njihovu udjelu u broju stanovništva (ali nije!), ali ni to više nije dosta za osvajanje izbora, što je Obersnelu i drugovima važno jer u trenutku kad odu s vlasti, slijede uhićenja.

Kad već Beograd (i Banja Luka) imaju toliki utjecaj u "Peki", što ne bi i Rim? Ta Talijani polažu ionako "jače" pravo na "Fiume". Stoga odlučiše vratiti dvojezične natpise riječkim ulicama i trgovima iz doba fašističke uprave, a Muzejskom su trgu preinačili ime u Trg Riccarda Zanelle, prema autonomaškom, filofašističkom riječkom gradonačelniku. Tu im je priskočio u pomoć i lokalni HDZ bez čije se suglasnosti ne bi moglo (i onda govore da će brzo velika koalicija?!) tako nešto napraviti.

Treba li se onda čuditi što je Vojko Obersnel primio riječkog gradonačelnika u egzilu (!!!) prije nekoliko godina, čiji je ured "izmješten" u Rimu i kojeg talijanska država godišnje financira s milijun eura, s ciljem kojeg možemo samo pretpostavljati? Treba li se čuditi Tajanijevim istupima o "talijanskoj Rijeci" ili tomu da talijanski mladići na vrh Trsatske gradine vješaju talijansku zastavu i snimaju video na kojem viču: "Rijeka je talijanska".

I onda se pošteni Hrvati ljute na Talijane ili na Srbe, proglašavajući ih imperijalistima ili fašistima, što je krajnje nepošteno. Jer, razvidno je da se Hrvati i hrvatska vlast, pod koju formalnopravno potpada i Obersnel, o svome gradu ne brinu, štoviše, tretiraju ga kao smeće, mrcvareći lokalno stanovništvo, zapuštajući kulturnu, industrijsku i inu baštinu, da bi ga na kraju "resili" smećem i to proglašavali kulturom, i to kulturom vrijednom 30 milijuna eura. Kad to sve blagoslovi i financijski podupre politička središnjica iz Zagreba, što bi Talijani trebali misliti, ili pak Srbi, kad Hrvati uopće ne vode brigu o svome, a ovi vide priliku i iskorištavaju te se infiltriraju putem raznoraznih kanala?

Rijeka je postala Peka/Fiume, grad smeća, odnosno smećegrad. A da je nešto jednom čovjeku smeće, drugom bogatstvo, potvrđuje se iz dana u dan...

 

I.Poropat