Unatoč propalom poslu s izraelskim zrakoplovima te snažnoj domaćoj (i inozemnoj) propagandi koja Hrvatsku i neke njezine političare, s čijom se (geo)politikom ne slažu, nastoji prikazati kao filoustašku, posjet predsjednice RH Izraelu pokazuje da će strateška suradnja između Hrvatske i Izraela opstati, štoviše, s vremenom postajati sve snažnija.

Za ovaj se predsjedničin posjet zaista može kazati da je državnički, budući se suradnja na području sigurnosti i obrane nastavlja, s naglaskom na protuterorizmu i kibernetičkoj sigurnosti.

Prema pisanju Jerusalem Post-a, vodećeg izraelskog medija, uobičajeni protokol prilikom posjeta stranog predsjednika Izraelu podrazumijeva 10 do 15 minuta službenih izjava predsjednika, a potom polusatni privatni razgovor, dok su izraelski predsjednik Rivlin i Grabar-Kitarović sjedili na privatnom sastanku od 9:30 do 11:10 h, dakle gotovo dva sata.

Za razliku od mainstream medija koji će iz ovog posjeta i susreta isticati tek koju nebitnu temu poput holokausta, ili isticati što o navodnoj ustašizaciji Hrvatske misle Efraim Zuroff ili Ognjen Kraus, valja naglasiti da je predsjednica u srijedu, posljednjeg dana posjeta, sudjelovala na skupu posvećenom upravo kibernetičkoj sigurnosti, a dvije su države potpisale sporazum o suradnji na tom području.

Hrvatska želi s Izraelom posebice osnažiti i suradnju na području poljoprivrede te promicati luku Rijeku kao "mediteranska vrata srednje Europe" za robu i dobra s Bliskog istoka i Azije. Prije svega, treba reći da su Židovi od pustinje napravili oazu i to praktički u pola stoljeća, dok se od, primjerice, Slavonije, nesumnjivo najplodnijeg i poljoprivredno najzahvalnijeg komada zemlje u ovom dijelu Europe u isto toliko vremena napravila pustoš. Prosječan hrvatski um ne može ni početi zamišljati koliko bi koristi naša zemlja mogla imati kad bismo iz poljoprivredne suradnje sa Židovima dobili barem promil njihova znanja, iskustva i tehnologije.

Što se tiče propale, oronule i praktički nepostojeće luke u Rijeci koja bi mogla, naravno, uz hitnu promjenu tamošnje vlasti, biti ulaz za bliskoistočnu robu, mora se kazati da je Izrael prilično izoliran, politički, trgovinski i ekonomski, budući je okružen neprijateljskim režimima te stoga „gladan“ izvoza i novih tržišta, na čemu se može graditi ozbiljna i velika suradnja.

Općenito i ukratko, slika kakva se o Izraelu servira već nekoliko desetljeća nije nimalo bajna; propalestinska je propaganda bila moćna u doslovce pola Europe koja se nalazila pod sovjetskom čizmom, a Jugoslavija nije bila iznimka, štoviše, znamo da su t.zv. nesvrstane činile mahom arapske, muslimanske zemlje. Ta je propaganda po inerciji nastavljena jer Hrvatska nije provela lustraciju, stoga prosječan hrvatski državljanin Izrael zamišlja kao okrutnu državu koja „ugnjetava sirote Palestince“. Dapače, za vrijeme vlade Zorana Milanovića, ondašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić je već bila pripremila priznanje Palestine, što je u posljednji čas onemogućeno.

 Promotre li se stvari objektivno, Izrael je država koja je nastala prije malo više od pola stoljeća, koja je u tom razdoblju s 2 milijuna stanovnika došla do nevjerojatnih 9 milijuna u 2019. godini, dakle i o demografiji bi nas mogli nešto podučiti. U isto su toliko vremena ostvarili BDP od 39 000$ po glavi, dok Hrvatska, koja je tu od „stoljeća sedmog“ broji 13.200$. Proizvode vrhunsku vojnu tehnologiju i visoku tehnologiju, zbog čega smo i pokušali od njih nabaviti zrakoplove (ne zbog limarije, nego zbog software-a), imaju fantastičan obrazovni sustav i odlična sveučilišta (dok mi uvodimo „Školu za život“), imaju jedan od najmanjih javnih dugova na svijetu, uvoze mahom sirovine, a izvoze gotove proizvode u svim granama (dok Hrvatska, primjerice, izvozi drvo a uvozi stolariju) i t.d.

Uza sve to, Izrael je država koja drži do sebe i svoga dostojanstva, do svojih zakona i svojega pravnoga poretka, do svojih pobjeda i svojih junaka, te ne dopušta pljuvačinu po vlastitim vrijednostima i svetinjama; država koja bi prije zaratila nego izručila svoje generale, koja nikad proračunskim novcem ne bi financirala palestinsko ili bilo čije (imamo i mi svoje „palestince“) pljuckanje po državi, ma u kojem obliku i pod kojim izlikama, niti bi ijedna židovska parlamentarna stranka činila nešto na štetu židovske države i židovskog naroda. Uostalom, Židovi cijelom svijetu nabijaju holokaust na nos, dok mi jedva da Oluju proslavimo.

Dakle, dobro je da se nakon PLO-vaca Mesića i Josipovića, jedan predsjednik RH napokon ponaša prema izuzetno vrijednom partneru i možebitnom savezniku onako kako spada i, što je najvažnije, to može samo koristiti hrvatskom nacionalnom interesu iz gore navedenih razloga. S takvima treba poticati i razvijati suradnju, boljima i uspješnijima, jer se učiti može samo od onoga tko zna više. Isto tako, iako je geografski istočnije, Izrael jest prema tehnološkim i kulturnim dosezima prava zapadna zemlja. Prošle je godine Hrvatska obilježila stogodišnjicu otkako je uvučena u istočnjačke, balkansko-opanačke okove, kojih se ni danas nije u potpunosti otarasila.

Možda je ovo bio mali korak, ali je barem u pravom smjeru.

 

Mila Marušić

Share
0