Zamijenimo li riječ „obitelj“ s riječju „država“, glasovita bi prva rečenica Tolstojeva djela „Ana Karenjina“ glasila: „Sve sretne države nalik su jedna na drugu, svaka nesretna država nesretna je na svoj način.“

Temeljem dosadašnjih događaja i javno dostupnih podataka, tri su velika, dakle globalna i geopolitička „nesretnika“ pogođena corona-virusom: Europska unija, NR Kina i Crkva katolička.

Pandemija corona-virusa razotkrila nepostojanje Europske unije

Samo mjesec ili dva unatrag, glavnina je europskih zemalja bila zadovoljna smjerom Unijina kretanja. Nije bilo granica, nije bilo carina te se doslovno živjela sloboda kretanja ljudi, robe i kapitala. Iako su glavni igrači i dalje bile velike zemlje poput Njemačke i Francuske koji su, možemo reći, diktirale tempo i politiku cijele Unije s ciljem ostvarivanja svojih (nad)nacionalnih interesa, mnoge su manje zemlje, uključujući i Hrvatsku smatrale dobrim i poželjnim ući u to probrano društvo koje odnedavno broji 27 zemalja.

Bruxelles je štampao svoje uredbe kojih su se sve zemlje članice morale pridržavati, ma koliko (bez)smislene bile, nimalo neznatna politička moć je prenesena na ćate koji su vezali konja gdje im je aga (multinacionalne korporacije i banke) kazao, dok su se maleni zadovoljavali s mrvicama koje su im takoreći bacane u lice – u vidu europskih poticaja, povlačenja sredstva iz EU fondova te izmišljenim, ali dobro plaćenim funkcijama nacionalnih dužnosnika koji su „odradili posao“ kod kuće i objasnili neukom puku da nam Bruxelles svima želi samo dobro (na hrvatskom primjeru Dubravka Šuica i Marija Pejčinović Burić).

Mantra o slobodi, ravnopravnosti, multikulturalnosti, političkoj korektnosti, „europskoj“ i dalje redom budućnosti bijaše svakodnevna te nije naodmet ustvrditi da se u najvišim financijskim i političkim europskim krugovima dobrano razmatralo o stvaranju Sjedinjenih Europskih Država, u kojima bi se za 200, 300 ili više godina većina „građana“ izjašnjavala kao Europljani, govorili bi nekim sve-europskim jezikom (možda esperanto?) te bi imali sve-europsku kulturu i običaje. Htjela se stvoriti Europa nalik onoj iz srednjega vijeka, no bez bitnog čimbenika koji je povezivao ondašnju Europu – bez kršćanstva, odnosno bez Boga – Europa tih i takvih Europljana bez djece (ali s pregršt kućnih ljubimaca!), bez obitelji, bez države i bez vjere.

U svojem nepoznavanju povijesti, kulture, vjere i nacije, bijahu ti „gremiji“ (Vladimir Šeks) toliko oholi i bahati pa smatraše da će uspjeti i za naše pojmove divlje, neotesane i fundamentalno nam nerazumljive muslimane iz dalekih obala sjeverne Afrike i bliskoga istoka kultivirati i civilizirati te iskoristiti kao nadomjestak za sve manji broj domaće radne snage, i već je krenuo novi migrantski val, ali ga je zaustavilo ni mrtvo ni živo, možda prirodno, a možda i umjetno stvorenjce (#ThankYouCorona).

Njemačka je zatvorila granice. Francuska je zatvorila granice. Mađarska je zatvorila granice. Slovenija je zatvorila granice. Austrija je zatvorila granice. Italija je zatvorila granice. Doslovno je preko noći nestala Europa bez granica, Europa sa zajedničkim pravilima, Europa u kojoj svi pripadnici zemalja članica mogu nesmetano, neopterećeno i bezbrižno putovati, trošiti i migrirati. Europska pučka stranka (EPP) je suspendirala Orbana i njegovu stranku Fidesz zbog politike zatvorenih vrata; hoće li sad suspendirati sami sebe?

Ne čujemo više svakodnevno izjave Ursule van der Leyen, Federice Mogherini, Donalda Tuska, Junckera ili koga već ne. S obzirom na ozbiljnost situacije, zašto nam veliki i dobri briselski vođe ne kažu koju riječ potpore ili utjehe u ovim neizvjesnim vremenima? Gdje je silna briselska birokracija, gdje je europska pravna stečevina, gdje su osnivački ugovori, prava, obveze, marakeški sporazumi i istanbulske konvencije? Poput domaćih antifa – od njih ni slike ni tona.

Europska je unija svedena na ono što je oduvijek bila i što bi zauvijek trebala biti – zbir, ali ne zbroj (!) suverenih, samostalnih i neovisnih država koje međusobno ratuju na ovaj ili onaj način kad nemaju zajedničkog, vanjskog neprijatelja. Stoga, još jednom – #ThankYouCorona!

Kineski virus – najgora reklama

Sljedeći „nesretnik“ najžešće pogođen pandemijom corona-virusa je Narodna Republika Kina. Najmnogoljudnija zemlja svijeta je dokazala da komunizam može opstati isključivo kvantitativno, i to ako se benderovska maksima izokrene u „ideje njihove, benzin naš“. Nema proizvoda kojeg Kinezi nisu u stanju proizvesti. Površno doba zahtijeva i površne proizvode.

 Druga najveća svjetska ekonomija koja je, prema projekcijama ozbiljnih stručnjaka, kroz tek jedno desetljeće trebala postati prva, u rastu je već dugi niz godina, odnosno otkako su shvatili da ekonomski komunizam iliti planska ekonomija ne može uroditi plodom, jer kako reče Thatcher, kad-tad ponestane tuđeg novca.

Također, radi se o bitno drukčijem mentalitetu, tisućljetnom carskom mentalitetu koji je svoje podanike naučio dugoročnom razmišljanju, ali i što je važnije – odricanju u korist potomstva, odnosno onih koji tek dolaze. Komunizam u suvremeno doba u Kini opstaje ne samo jer se prilagodio globalnim tržišnim pravilima, nego jer su Kinezi vrlo stara kultura koja nikad nije poznavala demokraciju, tako da između dinastije Ming ili dinastije KPK (Komunistička partija Kine) nema neke velike razlike.

Kao što je nedavno posvjedočio „besmrtni“ Joža Manolić, on se rodio u doba španjolske gripe, odnosno dvije godine kasnije 1922. godine. Zbog odsustva podataka nije moguće utvrditi je li španjolska gripa zaista izbila u Španjolskoj, pogotovo jer je Španjolska bila neutralna u Velikom ratu, no virusu je ostao taj atribut.

Neovisno o tomu iz čije kuhinje potječe aktualni corona-virus, izvjesno je da će ga povijest (i suvremenost!) pamtiti po tome da je prvi put zabilježen u Kini, da su kineski komunisti zataškavali razmjere epidemije još od kraja prošle, 2019. godine te da će ostati upamćen po nazivu „kineska gripa“. I to nije rasizam, fašizam, kršenje političke korektnosti ili što već nego činjenično stanje. Virus je potekao iz Kine, gripa je potekla iz Kine te nema zaprjeke da se zove kineska gripa tj. kineski virus.

 S obzirom da se kineska moć proširila diljem cijeloga svijeta i da Kinezi djeluju sukladno vlastitim državnim interesima, sukladno činjenici da su „odgovorni“ za epidemiju, odnosno pandemiju svjetskih razmjera, u ovom globalnom svijetu će pretrpjeti i najveće gospodarsko-ekonomske posljedice. Moramo se zamisliti nad činjenicom da Kinezi upravljaju grčkom lukom Pirej s najvećim kontejnerskim prometom, nad pomalo bizarnom činjenicom da grade Pelješki most ili pak nad činjenicom da ih u sjevernoj Italiji ima oko 150 000 te da Milano ima najveću kinesku četvrt. Vidjeli smo za što je kineski stroj sposoban; preko noći je preplavio europsko tržište s Huawei mobitelima, primjerice.

Tu je prednost kvantitete; veliki brojevi (ljudi) omogućuju veliku brzinu, a u suvremeno je doba najvažnija upravo brzina. I sad će zbog corona-virusa krenuti usporavanje – prvenstveno inspekcije, provjere i testiranja na sve proizvode koji potječu iz Kine, na sve Kineze, dapače, na sve ljude koji su prošli kroz Kinu. Corona-virus je, prije svega, marketinška katastrofa, debakl za njihovu politiku eksponencijalnog rasta temeljen na zakonu velikih brojeva i velike brzine.

Nakon što je Donald Trump ovaj virus nazvao pravim imenom – kineski virus – skočila je cijela kineska diplomacija, ne jer je to rasizam kako vele soroševci i globalisti, nego jer je najgora moguća reklama. Nakon švicarskoga sata, francuskoga sira, njemačkog automobila, talijanske opere, američke vojske, sad imamo i kineski virus. Naposljetku, uopće nije važna ni istina ni činjenično stanje, nego predodžba i slika u glavama običnih ljudi, a kineski će neprijatelji (kojih ima mnogo) to itekako znati iskoristiti.

Prazna crkva – smrt živoga Boga

Velika je stvar kad dobrovoljno odstupi čelnik najstarije institucije na svijetu – Crkve katoličke – pogotovo ako je bez presedana. K tomu, naslijedi ga, također bez presedana, čovjek koji nije iz Europe, trenutni papa Franjo. Da stvar bude zanimljivija, Bergoglio dolazi iz isusovačkog reda, što je također bez presedana. Već je i ovo previše za Crkvu katoličku, nesklonu dubinskim i naglim promjenama.

No, kad se donese odluka da se ne će održavati svete mise, ne će se primati sakramenti, onda imamo razloga za strah, barem vjernici, jer bilo je i većih katastrofa u povijesti čovječanstva, pa se za takvom mjerom nikad nije poseglo. Katolička (kršćanska) vjera je živa vjera, Isus Krist je živi Bog, on je tu i sad, on jest riječ koju slušamo, koju osjećamo, u koju vjerujemo i koju živimo – ne isključivo, ali mora biti tjelesnog prisustva vjernika i svećenika kao pastve Kristove. Mora biti zajednice, jer je Crkva katolička Kristova zajednica, između ostaloga, svetkovina dana Gospodnjega je i Božja zapovijed.

Najzad, ne treba tumačiti što znači suspenzija svetih misa i primanja sakramenata. Tko to ne razumije, ne će nikad ni razumjeti, ni u teološkom ni u bilo kojem drugom smislu.

Pored navedenoga, brine potpuno medijsko odsustvo pape Franje otkako se pojavio corona-virus. Od početka svoga pontifikata papa Franjo je doslovno medijski sveprisutan: komentirao je američke izbore, zalagao se za borbu protiv klimatskih promjena, podržavao migrantsku invaziju na Europu, tolerira homoseksualce, tvitao je, davao mišljenje o svemu i svačemu, ukidao neke običaje, raskrstio s određenim formalnostima; ponašao se kao pravi papa u ovom medijskom dobu, u ovom najsvjetovnijem od sviju doba te tako postao pravi pomodni papa, da ne kažemo „liberalni“ i „progresivni“ papa.

Nije važno slagali se mi ili ne s takvim zaokretom crkvene politike, smatrali je promašenom ili ne, no otkako je izbila pandemija, nema više pape. Zašto u ovim sablasnim vremenima ne bude potpora katolicima diljem svijeta, zašto nije više medijski sveprisutan baš kad ga svi vjernici trebaju, kad trebaju od svoga poglavara čuti riječ utjehe i nade. Mi ovdje govorimo o nasljedniku Petra-Stijene, stijene, dame i gospodo – tko god bio – papa je naša stijena, bedem vjere i prvosvećenik živoga Boga Isusa Krista.

Nestao je naš papa, nije ga za čut' ni vidjet', poput Grete Thunberg kojoj je virus ukrao svu medijsku slavu (#ThankYouCorona!). Ima li to veze s činjenicom da papa Franjo nema jedno plućno krilo pa je za njega corona-virus posebno smrtonosan? Istina, ako je zaražen princ Charles, onda zaista nitko nije siguran.

 Razmotri li se stanje ovako, onda je Crkva katolička trenutno najveći gubitnik u borbi s corona-virusom, jer Europska unija nije nikad ni postojala, što se sad pokazalo, dokazalo i prokazalo, Kina trpi ekonomske posljedice, no ne gubi sama sebe, ali odsustvom svetih misa napadnuta je bit Crkve, odnosno bitak katolički jer katolici jesmo upravo po ispovijedanju vjere, primanju sakramenata odnosno po misnom slavlju. Ne bude li Uskrsnog slavlja, moći ćemo zaista govoriti o smrti živoga Boga.

Umjesto zaključka, možemo reći da o corona-virusu kruže razne istine, poluistine i laži, svatko ima svoju neku teoriju kako je nastao, s kojim ciljem, odnosno u čiju korist („cui bono“), nitko ne zna koliko će epidemija ili pandemija trajati, a upravo je trajanje ključan element iz kojega će se moći projicirati sve njezine posljedice. U situaciji kad gube svi, mora se dokučiti tko gubi najviše, a trenutno su izgubili najviše EU, Kina i Crkva katolička. Što slijedi, vrijeme će pokazati.

Je li prikladno podsjetiti na staru kinesku kletvu sadržanu u engleskome jeziku kao izraz: „May you live in interesting times.“ Možda i nije, ali u svakom slučaju nije dosadno, možemo se složiti. Nažalost!

 

L.C.