ISTAKNUTE VIJESTI

Impresivan je životopis Budimira Lončara, nekadašnjeg splitskog SKOJ-evca i suradnika OZN-e, jednog od suradnika Dušana Koraća i Veljka Kadijevića, koji su bili nadglednici pokolja koji se 07. veljače 1945. dogodio na Širokom Brijegu.


Nekadašnji šef zadarske OZNA-e, za koga tvrde da je sudjelovao u otmici Drage Jileka, međunarodnu je reputaciju stekao u međunarodnoj špijunaži i borbi protiv hrvatskog iseljeništva. Međutim, to mu nije smetnja da u Hrvatskoj državi igra jednu od najznačajnijih uloga.

Tko će provjeriti Lončarova saznanja o zločinima na Širokom Brijegu?

Detalje o masovnim partizanskim zločinima na Širokom Brijegu, koji su se dogodili na današnji dan 07. veljače 1945. zasigurno iznimno dobro poznaje i posljednji jugoslavenski ministar vanjskih poslova i nekadašnji Mesićev savjetnik Budimir Lončar, ističu analitičari koji su do tih podataka došli na temelju proučavanja arhivske građe i navoda objavljenim u različitim partizanskim publikacijama.

>>Novi prilozi za životopis Budimira Lončara

Spomenuta dokumentacija naime pokazuje da su ukupne aktivnosti 26. divizije tijekom napada na Široki Brijeg, na temelju uputa političkog komesara VIII. dalmatinskog korpusa Boška Šiljegovića, Srbina iz Prijedora i bliskog Rankovićevog suradnika, nadgledali politički komesar 26. divizije Dušan Korać, Srbin iz Kraljeva, i tada mlađahni Veljko Kadijević, Srbin iz Imotskog, tadašnji oficir u štabu 26. Dalmatinske divizije, kojom je u to vrijeme zapovijedao Božo Božović, Crnogorac iz Podgorice.


Prema izjavama nekolicine  svjedoka, mladi SKOJ-evac Budimir Lončar u to je vrijeme, po partijsko-komesarskoj liniji, bio jedan od  bliskih suradnika Dušana-Dule Koraća, političkog komesara 26. Dalmatinske divizije, i osobe koja je nadgledajući  pokolj na Širokom Brijegu bila lakše ranjena.

O suradnji trojca Korać-Kadijević-Lončar govori također i podatak da su koncem 1944. sva trojica sudjelovala na jednom savjetovanju koje je organizirao štab VIII. dalmatinskog korpusa. Isti izvori također kazuju da je upravo Budimir Lončar, 15. siječnja 1945., u splitskom kazalištu, održao govor na omladinskoj konferenciji 11 dalmatinske brigade, postrojbe u čijoj su se zoni odgovornosti dogodili zločini na Širokom Brijegu i Kočevskom rogu.

Tko je Budimir Lončar?

Budimir Lončar, zvani Leka, rođen je 01. travnja 1924. u mjesto Preko kod Zadra. Član SKOJ-a postaje 1943. a početkom 1945. primljen  je u članstvo SKJ od kad počinje i njegova suradnja s OZNA-om u kojoj je radio do 1950., kada postaje generalni konzul SFRJ  u New Yorku.

Nakon New Yorka, Lončar je bio  veleposlanik u Indoneziji, savjetnik jugoslavenskog državnog sekretara, a 80-ih godina i ministar vanjski poslova Jugoslavije. Engleska povjesničarka  Carol Hodge u knjizi "Britain and the Balkans" (Britanija i Balkan), navodi da se početkom devedesetih upravo Budimir Lončar otvoreno zalagao za embargo na uvoz naoružanja, čime je tek proglašena Republika Hrvatska bila ostavljena na milost i nemilost  u to vrijeme četvrtoj najjačoj vojnoj sili Europe. Upravo na Lončarov prijedlog, tada je uveden embargo na isporuku naoružanja kao jedna od glavnih poluga politike međunarodne zajednice na onemogućavanju svakog značajnijeg pokušaja  u obrani Republike Hrvatske  i BiH.

>>Tajne posljednjeg jugoslavenskog ministra vanjskih poslova: Luksuzne američke adrese Bude Lončara

Odmah nakon izbijanja rata Lončar odlazi u New York gdje ostaje sve do 1994., kada se vraća u Hrvatsku  i postaje savjetnikom tada već oporbenog političara Stjepana Mesića. Mesićevim savjetnikom bio je i u razdoblju oba njegova predsjednička mandata. Posljednjih godina predsjednik je Savjeta Predsjednika Republike Ive Josipovića za vanjsku politiku i međunarodne odnose i predsjednik  diplomatskog vijeća Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu.

Povezanost s otmicom Drage Jileka

Prema dostupnim pokazateljima karijera Budimira Lončara naglo je krenula uzlaznom putanjom nakon 16. ožujka 1949., kada je  iz Rima  OZN-a otela  hrvatskog emigranta Dragu Jileka, nekadašnjeg  šefa Ustaške nadzorne službe (UNS) u NDH.

Ivica Krilić, Jilekov suradnik i emigrant u Rimu, u razgovoru za tjednik za tjednik Globus od 13.siječnja 1995. je izjavio: „Kad o ovome govorim, onda mogu reći da je jedan od trojice oznaša koji su oteli Jileka bio Budimir Lončar, posle ministar vanjski poslova bivše Jugoslavije."

Nakon otimice Jileka, Lončar je promaknut u šefa OZN-e u Zadru a u tom svojstvu je bio i uspješni polaznik Višu školu UDB-e u FNRJ.

I unatoč suprotnim tvrdnjama jugoslavenskih publicista, iz Jilekova dosjea, koji je pohranjen u Hrvatskom državnom arhivu, nepobitno proizlazi kako je bio otet u Rimu i doveden u Beograd gdje je dugo godina držan zatvoren i ispitivan, a potom najvjerojatnije bez suda brutalno likvidiran, o čemu bi Lončar, kao i o egzekucijama na Širokom Brijegu, svakako imao što kazati.

Lončar u operacijama protiv hrvatskog iseljeništva i međunarodnoj špijunaži

I nakon odlaska na mjesto generalnog  konzula SFRJ  u New York, 1950., što bolji poznavatelji prilika vide kao nagradu za Jilekovu otmicu i druge tajne operacije, Lončar nastavlja suradnju s OZNA-om u borbi protiv tadašnje hrvatske emigracije na tlu SAD-a.

Stvaranjem Jugoslavenske obavještajne službe pri Ministarstvu inozemnih poslova DFJ,  1952., Lončar kao već iskusan obavještajac postaje jedan od najistaknutijih djelatnika novoformirane službe u kojoj će ostati sve do sloma Jugoslavije.

Ta nova jugoslavenska obavještajna služba pri MVP-u imala je 3 glavna sektora svoga djelovanja. Prvi sektor je bio centar za prikupljanje  značajnih informacija o značajnim zemljama svijeta. Drugi sektor se bavio analitikom i obradom informacija koje su dolazile od diplomatski obavještajaca a šef tog sektora je dugo vremena bio upravo Budimir Lončar.  Treći sektor je obrađivao jugoslavensku emigraciju, i to na način  da su početkom šezdeseti godina izveli čak 14 obavještajnih akcija uperenih protiv  hrvatske  emigracije.

Lončarovo priznanje revolverašu

Australski Hrvati su 27.studenog 1988. organizirali mirne demonstracije ispred  jugoslavenskog konzulata u Sydneyu na kojima se okupilo oko 1500 prosvjednika. Međutim,  nekolicina mladića  je, u nakani da se domognu jugoslavenske zastave, preskočila ogradu konzulata.  Vidjevši to službenik osiguranja konzulata, koji je kasnije identificiran kao Zoran Matijaš, pucao je iz službenog pištolja i teško ranio australskog Hrvata Joea Tokića u vrat.

>>Prosvjed australskih Hrvata u Canberi: Ne dozvolimo da nam se ponovi 1945! (Video)

Nakon tog incidenta  australska je vlada  tražila da se  počinitelja zločina, koji nije imao diplomatski imunitet, preda australskim vlastima. Međutim, nedugo nakon toga , kompletno osoblje konzulata u Sydneyu napušta Australiju. Prilikom dolaska u Beograd svečano ih je dočekao Budimir Lončar koji je tom prigodom Zoranu Matijašu uručio posebno priznanje, etiketirajući istodobno hrvatsko iseljeništvo i australsku Vladu.


T. Rogić