Uz priče o nužnosti nove EU komunikacije prema zapadnom Balkanu (i šire) i EU djelima kako prema Balkanu, ali tako i prema vlastitoj budućnosti, prisjetila sam se jednoga gotovo četvrt stoljeća starog francuskog satiričnog televizijskog žurnala, koji je prije dnevnika komunikacijski savršeno objašnjavao sve ono što se u onom pravom televizijskom dnevniku nije htjelo ili nije smjelo reći...
Kome je palo na pamet formirati iznimno osjetljivo, jedva općeprihvaćeno i neopisivno delikatno, povjerenstvo za suočavanje s prošlošću bez i jedne jedine žrtve „nedemokratskih sustava“, bez i jednog svjedoka totalitarnog vremena koji je to osjetio na svojoj koži, koji dakle neposredno može svjedočiti o temi, bez dakle i jednog člana Hrvatskog društva političkih zatvorenika, bez bilo koga čak i iz dijaspore, a politička dijaspora je i nastala kao izraz političkog progona i bilo je politički u najmanju ruku pristojno nekoga uzeti iz dijaspore?
Put putuje visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Federica Mogherini po balkanskim prijestolnicama. Jedan dan u Skoplju, drugi u Sarajevu… Gdje god zaiskri, eto visoke predstavnice.