Tihomir Dujmović: I nama je puko film
Masovna podrška glumaca koju su dali svemu, pa onda i Hrvoju Hribara, još više drčna i bahata teza pod egidom "tko je ta revizija", što je tako silno podsjetilo na Titovu tezu "ne treba se držati zakona kao pijan plota", sve to još začinjeno priglupom prispodobom glumca Gorana Navojeca da "jedino Gogoljev revizor može suditi što je doprinos razvoju hrvatske kulture", pa ona podrška glumca Hadžihafizbegovića, glumca iz susjedne države koji zna intervjue jednog sadržaja davati u BiH kad odgovara na pitanja o hrvatskoj politici, a drugog kad nastupa ovdje, cijeli taj dekor i retorika prosvjeda, odnosno podrške Hrvoju Hribaru koja prešućuje fakte, zapravo silno sablažnjavaju.
Rukovođena Tuđmanovom idejom nacionalnog pomirenja, koja se nakon prvoga predsjednika sustavno nastoji razoriti vraćanjem u prošlost, Kolinda Grabar-Kitaroviću protekle je dvije godine svoga mandata nastojala iznova afirmirati zajedništvo ili tzv. uključivost svih slojeva, stranaka i svjetonazora.
Sjećate li se još Slobodana Miloševića i njegovih predstava za zapadne diplomate i domaću publiku? Uvijek se prikazivao kao mirotvorac i šarmer zapadnjačkog tipa - američki bankar, koji ume čak i da peva Sinatrine evergreene vlastoručno se prateći na klaviru. Uvijek je oko sebe imao dovoljan broj bukača i pijuna niže političke klase koji su prenosili istinske poruke njegove politike.