Drama Hrvatskog narodnog kazališta Split premijerno je, u petak 7. travnja s početkom u 20 sati na velikoj pozornici HNK Split, izvela dramu Eugènea Ionesca Nosorog.

Jedno od najvažnijih djela teatra apsurda Ionesco je napisao 1959. kao njegova reakcija na uspon fašizma u Rumunjskoj uoči Drugog svjetskog rata. Pisac u njemu otvara pitanja odnosa moralnog pojedinca prema konformizmu masa.

Predstava se igra u prijevodu Vjenceslava Kapurala, u režiji Gorana Golovka, a glavne uloge tumače Mijo Jurišić, Arijana Čulina, Nenad Srdelić, Nives Ivanković, Tajana Jovanović i Zorana Kačić Čatipović.

U ostalim ulogama pojavljuju se Marjan Nejašmić Banić, Josip Zovko, Nikša Arčanin, Petra Kovačić Pavlina, Pere Eranović, Monika Vuco, Sara Ivelić i Franjo Đaković. U autorskom timu osim redatelja Golovka koji potpisuje i koncept scenskog prostora su još i dramaturg Jasen Boko, Karolina Šuša zadužena za scenski pokret, suradnica za govorne zborove Bruna Bebić, kostimograf Mladen Radovniković, skladatelj Mirko Krstičević, jezična savjetnica Anita Runjić Stoilova, te oblikovatelji svjetla i zvuka Srđan Barbarić i Tomislav Luetić Pavlina, Pere Eranović, Monika Vuco, Sara Ivelić i Franjo Đaković.

Jesmo li i mi Ionescovi nosorozi kojih je svaki dan sve više?

U dramu Nosorog uprizorenu u viziji 2017. godine, ugrađeni su idejno bliski prizori i replike iz Ionescovih drama Stolice, Kralj umire, Ćelava pjevačica i Igra od pomora, uz dramski prstohvat dijaloga Thomasa Bernharda, prerasta u političku grotesku s pjevanjem i gaženjem. Sve je to, unatoč svom apsurdu, sasvim prepoznatljiva situacija u kojoj nas ništa više ne može iznenaditi. Dok nosorozi gaze i uništavaju svijet kakav smo poznavali, Ionescovi se malograđani troše u besmislenim raspravama. Stanovnici provincijskog grada počinju se, kao zahvaćeni epidemijom, pretvarati u nosoroge. Ova suvremena drama,  može se tumačiti na razne načine, od izolacije čovjeka koji s godinama postaje zatvoren u uskoj košulji svojih navika i uspomena, kao do onih masovnih ludila u potrebi da pripadaš, živiš i razmišljaš kao većina, u kojoj suluda metamorfoza građanina u nosoroga sa svakim novim pripadnikom se povećava i postaje lavina, kojoj se onda priklanjaju gotovo svi u strahu od izolacije i osude, da bi se pretvorila u stroj kojem se nitko ne može suprotstaviti. „Pričaš li objektivno, to je subjektivno“ „Rat je mir“, „Nasilje je sloboda“, „Lucidni su slijepi“, A ima stvari koje padnu na um i onima koji nemaju pameti“, „Osjećaj krivnje je opasan simptom. To je znak manjka nedužnosti“, „Moje guske i ja tražimo vlast. Glasajte za nas!“Jedino se Berenger, marginalac, Svatković (Jedermann) iz srednjovjekovnog moraliteta, u toj situaciji izdvaja kao moralna vertikala, postojani vojnik čovječanstva.

Je li se u drami prepoznajemo kao „moralna vertikala“, ostaje upit, ili je situacija sasvim obrnuta; jesmo li i mi Ionescovi nosorozi kojih je svaki dan sve više? Ili smo „nosorog danas“ ugrožena vrsta?

Je li riječ i gluma u krizi ?

Ova suvremena i poučna drama, doista je zanimljiva, i svojom temom pogađa srž vremena u kojemu živimo, i zasigurno će imati svoje gledatelje, a i preporučam je. Lijepo da je zaigrala na kazališnim daskama HNK-a Split, ali se ne može pohvaliti ni režija, ni gluma. Cijela predstava djeluje kao „jedne uspješnije studentske vježbe na satovima glume“. Bilo bi vrijeme da na kazališnim daskama HNK-a Split napokon zaživi prava i duboka riječ, koja je očito već odavno u krizi, otkada je riječ prestala biti središte predstave, kao i vrsna gluma. Ni prateće slike, Hrvoja Marka Peruzovića, kao dio dramske scenografije nije baš puno doprinio umjetničkom dojmu. 

 

 Z. S.

. 

Share
0