Knjigozori Miljenka Stojića: Ni oni se nisu dali
Mile Pešorda, Sarajevska deklaracija o hrvatskome jeziku 1971., Istarski ogranak DHK, Pula, 2016.
U ona huda jugoslavenska vremena u Zagrebu su se usudili oglasiti Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskoga jezika. Bilo je to 17. ožujka 1967., nedugo nakon što je pao Ranković i njegova klika. Kasnije su neki povukli potpis s toga dokumenta. Do Sarajeva je to gibanje stiglo malo kasnije, ali je ipak stiglo. Pojavila se Sarajevska deklaracija o hrvatskome jeziku 28. siječnja 1971. Potpisnici: Vitomir Lukić, Mile Pešorda, Nikola Martić, Veselko Koroman, Mirko Marjanović, Vladimir Pavlović i Stanislav Bašić. Pritisak je bio ogroman, međutim dotični svoga potpisa nisu povukli unatoč tomu što je prohujalo Hrvatsko proljeće i ponovno nastupila jugoslavenska zima.
Da se dotične datosti ne bi zaboravile, prisjeća ih se Mile Pešorda u ovoj knjižici. S razlogom. O prvoj Deklaraciji, onoj iz Zagreba, puno se govorilo i govori, o ovoj drugoj, iz Sarajeva, malo i premalo. Od samog početka čak joj se daju i druga imena, samo da se ne bismo prisjećali hrvatskog jezika u BiH, jasnog stava hrvatskih intelektualaca i hrvatskog naroda. Slično su prošli i Šimićevi susreti od godinu prije, čiji je idejni začetnik i pokretač Mile Pešorda. Htjeli su ih prikazati kao djelo »radnog naroda«. Odjek se svega ovoga osjeća itekako danas u jednoj drugoj deklaraciji, koja negira postojanje hrvatskog jezika, pompozno nazvanoj: Deklaracija o zajedničkom jeziku. Potpisaše je čak i neki naši, iako im je hrvatski književni jezik najvažnija alatka za rad. Svaki komentar je suvišan.
Donio je Pešorda i nekoliko svojih ocjena o potpisnicima Sarajevske deklaracije, ali i o dvojici koji su itekako zadužili hrvatsku književnost: Maku Dizdaru i Nikoli Šopu. Pripadali su hercegbosanskom podneblju i iz njega crpili nadahnuće za svoj pjesnički rad.
Ova knjižica pred nama ostat će kao spomenik jednom nadasve hrabrom djelu, ali i kao pokušaj da se borba Hrvata za svoj opstanak s ove strane granice ne gurne u zapećak uz riječi: tamo imate svoju državu, što ovdje tražite. Nažalost opet je potrebno o tomu misliti u ova suvremena vremena. Ali upornošću se uspijeva istrajati.