Predsjednica Republike Hrvatske i svih Hrvata Kolinda Grabar Kitarović vjerojatno nije mogla zamisliti da će se mrtvi Tito, kojeg je poslala sa Pantovčaka u kumrovački muzej, vratiti ponovo u politički život u Hrvatsku. Od kako je Tito fizički mrtav (4. svibnja 1980.) nikad nije bio toliko aktualan u Hrvatskoj kao što je danas!

Ako netko sumnja u ove tvrdnje neka letimično prelista tisak, pregleda portale, posluša radio komentare i vidi programe na TV kanalima u Hrvatskoj - ostat će bez daha.

Uvjeravanja o zaslugama (i zločinima) Tita piše se i govor kao o nečemu što je najvažnije za opstojnost države i opskrbu žitelja, jedino ako nije riječ o krađi, ubojstvima i nogometu. Naime, malo koga u Hrvatskoj zanima opće siromaštvo, ugroženi hrvatski branitelji u Savskoj, sudski proces Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Njemačkoj za ubojstva hrvatskih emigranata i slično. Nisu čak ni prošlog tjedna lokalni izbori u općinama i gradovioma bili od većeg zanimanja, izuzev Dubrovnika, gdje je Pusićkin Andre Vlahušić ponovo izabran za gradonačelnika, mada je osuđen za kriminalna djela, što je još jedna crna krpa na hrvatskom političkom obzorju - nehaj glasača!

Od kako je Ivo Josipović izgubio na predsjedničkim izborima, kao da je u Hrvatsku došlo neko komunističko prokletstvo. Najprije su se ''antifašisti'' digli protiv hrvatske predsjednice, koji traže ''dlaku u jajetu'' kako bi diskreditirali Kolindu Grabar Kitarović, jer je maknula bistu Tita sa Pantovčaka, a to je za njih bilo kao - obesčašćenje sveca. Još k tome kada je Predsjednica bila s kancelarkom Merkel u Njemačkoj, rekla je za Tita da je bio diktator , za ''antifašiste'' koji ignoriraju postojanje Barbarinog rova, Macelja i Kočevskog roga to je - smrtni grijeh. Komunisti u RH bili su jako ucviljeni, da im nije mogao pomoći ni Mesićev ''antifašizam'', pa su u Zagrebu (21. 03.2015.) održali osnivačku skupštinu i utemeljili ''Antifašističku ligu''. Naravno, to je bilo zahtjevno i nužno ''U svrhu poziciranja i definiranja antifašizma u suvremenoj Hrvatskoj, osnivamo Antifašističku ligu.'', stoji u službenom priopćenju. Zbog micanja Tita s Pantovčaka ''antifašisti'' su otkazali predsjednici RH pokroviteljstvo u Brezovici i u Jasenovcu.

''Antifašisti''su u RH - jugofašisti

Bivši predsjednik RH Ivo Josipović pozdravio je nazočen ''antifašiste'' na skupu i ponovio: ''Nisam bio u krivu kad sam kazao na prisutnost 'ustaške guje' u Hrvatskoj''. U uvodnim govorima također su naglasili: ''Ne želimo da Hrvatsku predstavljaju mržnja i strah.. , teba proširiti antifašizam novim idejama..., da se istina i tradicija antifašizma prenese na mlađe jer su oni budućnost.''

Nestalo je fašizma i nacizma u svijetu ima već 70 godina, a sigurno je mali broj živih ljudi koji su bili vlast u tim režimima, stoga i običan čovjek ne može vjerovati da se u Republici Hrvatskoj, koja je u Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu 1995. godine pobjedivši JNA, Jugoslaviju, agresora Srbiju, jugoslavenski "antifašizam", petokolonaše i četništvo, da se u Zagrebu ponovo okupljaju jugoslavenski "antifašisti", i kažu kako se u Hrvatskoj ''Javno poriču neka od temeljnih etničkih vrijednosti demokratskog društva...'' (!?)

Dakle, ključne riječi su ''etničkih vrijednosti'', što se odmah može protumačiti, da su ugrožene srpsko-četničke ''temeljne etničke vrijednosti'' u Republici Hrvatskoj. Ova činjnica pokazuje pravu sliku ''Atifašističke lige'', koja bi trebala ''svojim unucima ostaviti pravednu državu'', kazao je Juraja Hrženjak. ''Ligaši'' su izabrali Zorana Pusića za predsjednika, Vesnu Teršelič za zamjenicu predsjednika, voditeljicu Josipovićeve ''Documente - centra za suočavanje s prošlošću''. Ovaj trio: Josipović-Pusić-Teršelič su posmrtna Titova straža, dežurni jugoslavenski "antifašisti", veleizdajnici hrvatskih nacioanlnih interesa i poticatelji mržnje i straha kod građana od - ''ustaške zmije''!

Tajni sastanak komunista u Zagrebu

Još jedna apsurdnost u Hrvatskoj. Kad sam pročitao u (zna se!) Jutarnjem listu (16.03.2015.) da je u tajnosti održan sastanak komunističkih partija iz država bivše Jugoslavije sa željom za stvaranje ''besklasnog društva'', izgubio sam prisebnost. Naime, zar nije bilo dovoljno za komuniste u RH, što su se okupili u ''Antifašističkoj ligi'', i tako se proširili u regiju, da se mogu zajednički boriti protiv ''ustaške zmije'' u Hrvatskoj. Ali, pravi komunisti ne vjeruju ni u što osim svoga ''boga'' Karla Marksa. Stoga su se čelnici komunističkih partija iz bivših republika Jugoslavije tajno sastali u Zagrebu, koji za razliku od ''Antifašističke lige'' nisu zadovoljni samo sa Josipovićevom pravdom za ''toleranciju i otvorenost'' u civilnom društvu, nego oni žele stvoriti - besklasno društvo. Num dulces rivi ex fonte effunduntur amaro? (Zar se slatki potoci izlijevaju iz gorkih izvora?)

Koordinacionalni odbor za obnovu komunističke partije propale država Jugoslavije utemeljen je 2009. godine u Zagrebu, članice su: ''Socijalistička radnička partija'' Hrvatske (SRP), ''Jugoslavenska komunistička partija'' Crne Gore, ''Kulturno političko društvo komunist'' Slovenije, ''Savez komunista'' BiH, ''Partija komunisti'' Srbije i ''Komunistička partija'' Makedonije. Komunističke partije u svim državama bivše SFRJ naglasile su izričito u naslovu da su komunističke partije, izuzev komunista u RH, koji se kriju u ''Socijalističkoj radničkoj partiji''! Komunisti u Hrvatskoj nisu - ''radnička partija''; mali je broj komunista među radnicima, jer su mahom u politici, na vlasti ili su vlasnici bivših državnih poduzeća, oni su crveni kapitalisti, koji su u privatizaciji prevarom dobili državna poduzeća i imanja bud zašto.

Kome vjerovati: Milanoviću ili Tomcu?

Milanović je već toliko puta rekao da je Tito za njega ''najbolje što su Hrvati imali'', a Tomac kaže da je to ''gruba i velika krivotvorina i podvala''. Milanović za svoje tvrdnje ne navodi nikakve dokaze, nego su njegove riječi dokazi, a carske se riječi ne poriječu. Dočim Tomac navodi niz primjera kojima ukazuje i dokazuje: ''Poštovani, predsjedniče Vlade, Vi ništa ne razumijete. Vi u svojoj ideološkoj isključivosti i svojoj umišljenosti da predstavljate 'nebo', da predstavljate 'svijetlo', da predstavljate 'dobro', da imate posebnu povijesnu misliju spasiti Hrvatsku od zlih Hrvata jer za vas su svi Hrvati koji ne tretiraju Tita kao najveće dobro koje smo imali zli Hrvati.'' (dnevno.hr, 25.03.2015.)

Dr. Zdravko Tomac je u svojim daljnim objašnjavanjima ukazao Milanoviću i njegovim sljedbenicima, tko je bio Tito. Tomac je poznavao Tita iz prve ruke, a Milanović je tek doživljavao Tita gledajući njegove fotografije u maršalovoj odori, s odlikovanjima, vjerojatno u društvu kraljica i glumica, pa ga se to toliko dojmilo da se je u Tita zaljubio kao Severina u Milana. Milanović je opsjednut slavom vlasti i državničkim privilegijama, te ne može vidjeti sebe ni zeru manje od Tita. Uzalud se Tomac trudi dokazivati samodopadnom Milanoviću, da Tito spada među najveće zločince 20. stoljeća, da je odgovoran za pokolj na Bleiburgu i Križni put, da je odgovoran za zločin u Hudoj jami, gdje su tisuće zatočenih hrvatskih ljudi, žena i djece partizani strpali u rudnik, zavalili otvor i u strašnoj su smrti živi zatrpani i ugušeni u jami.

Hoće mo li vjerovati Milanoviću, da je Tito '' nešto najbolje za Hrvatsku'', bez ikakvih potkrjepa, ili Tomcu koji iznosi činjenice, da je Tito visoko poziciran na listi zločinaca prošlog stoljeća, koji je ubio jednu najbolju generaciju u povijesti hrvatskog naroda. Kad bismo ovaj tekst postavili kao anketu, Milanović bi dobio veliko ''0''

Predsjednica bez Tita i Poglavnika

Predsjednica RH je ostala bez Tita na Pantovčaka i neki misle da je završena priredba. No, ovo je samo početak, prvi čin u predstavi zvanoj dekomunizacija Hrvatske. Treba čitateljstvo podsjetiti, da u 19 hrvatskih gradova ima Titovih trgova, ulica, obala i parkova, među kojima je najznačajniji onaj u Zagrebu, oko kojeg se borba vodi već godinama za skidanje s trga table ''Maršala Tita'' - redatelja zločina u Hudoj jami. Za ovu sramotu odgovorne su državne i gradste vlasti, jer naime dok god Tito ''boravi'' na Kazališnom trgu drugovi mirno spavaju u vilama, jer znaju da su njihovi panduri još na vlasti. Ako je taj trg nekada simbolizirao jugoslavenskog državnika Tita, treba trg sad preimenovan u Trg Franje Tuđmana, jer Tita i Jugoslavije više nema. Čak i Milanović kaže kako je Tuđman bio pravi državnik.

Nakon što je Tito uklonjen sa Pantovčaka, neki su već upozorili Kolindu Grabar Kitarovć, da se sada treba ukloniti i Antu Pavelića u iseljeništvu. ''Za vrijeme Titove Jugoslavije hrvatsko iseljeništvo koristilo je ime i lik Ante Pavelića ponajviše iz protesta protiv njegovih i svojih trajnih neprijatelja, jer je tadašnjem jugoslavenskom režimu manji problem bio to što je Pavelić bio na čelu zločinačkog režima, od toga što je Pavelićev režim nastojao uspostaviti i obnoviti bilo kakvu hrvatsku državu. Crvena krpa je bila Hrvatska, a ne - zločin. Međutim, danas je Tuđman simbol hrvatske državnosti. Zbog toga njegovo, a ne Pavelićevo ime treba biti istaknuto na svakom mjestu iseljenog hrvatskog naroda. (Da li je Tuđman istaknut na svakom mjestu u RH? op.a.) Nakon što je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović donijela odluku čiji efekti nikako ne mogu niti smiju ostati na prilazima Kumrovcu, niti na nametnutim javnim polemikama, oko opravdanosti, smisla i demokratičnosti državničkog poteza, na redu je hrvatsko iseljeništvo.'' (dnevno.hr, 24.03.2015.)

>>Daily Mail: Tito jedan od največih zločinaca 20. stoljeća odgovoran za smrt 570 tisuća političkih protivnika

Autor teksta izvjesni Marko Ljubić očito ne poznaje, ili ne želi poznavati, hrvatsku političku emigraciju, niti su njegovi razlozi, koji bi obvezivali hrvatsku predsjednicu o ukidanju hrvatskih simbola u iseljeništvu (dijaspori), na mjestu. Hrvatska je emigracija u Hrvatskoj bila neprijateljska za vrijeme Jugoslavije - i danas je, jer nositelji vlasti, urednici medija, diplomati u Hrvatskoj su bivši partizani, srbo-komunisti, Lončarevi "diplomati, oficiri JNA, komitetski čelnici i udbaši. S druge strane, malo se je toga izmijenilo u Hrvatskoj u odnosu na Srbiju i orjunaško četništvo u RH. Na istu su ljestvicu postavljeni Pupovčevi srbo-četnički zastupnici (3) u Saboru kao i više milijunsko hrvatsko iseljeništvo (3 zastupnika). Na žalost, u Hrvatskoj ima puno školovanih ljudi, ali malo educiranih za odgovoriti novim izazovima. Kardelj-Šuvarove programske egzibicije u obrazovanju očito su ostavile traga i na hrvatskim intelektualnim krugovima.

Isto tako, pogrješna je i potpuno netočna uporedba jugokomuniste i agenta NKVD-a Josipa Broza Tita s hrvatskim državotvorcem Antom Pavelićem. Zbog prešućivanja zločina ubojice Puniše Račića, koji je pobio hrvatske zastupnike: Pavla i Stejepana Radiće, Đuru Basaričeka, Ivana Pernara i Ivana Granđu u Beogradskoj skupštini (1928.); ubojstvo Milana Šufflay-a u Zagrebu (1931.), te diktature Aleksandra Karađorđevića (1929.) Ante Pavelić je osnovao UHRO i otišao u emigraciju. Pavelić je prije II. svjetskog rata među iseljenicima pripremao ustanak u Hrvatskoj, da okonča diktaturu i krvoproliće hrvatskog naroda u srpskoj monarhističkoj Jugoslaviji. Da nije bilo Ante Pavelića, 10 Travnja i NDH-a ne bismo danas ima ni ovu malu Republiku Hrvatsku. Nije Pavelić kriv što su Hitler i Mussolini kreirali nacizam i fašizam u Europi, kojeg su također nametnuli u NDH. Istodobno, Tito je kao vjerni Staljinov sluga dvije godine bio u koahabitaciji s nacističkim Hitlerovim režimom. Iz te kohabitacije izišao je tek nakon što je došlo do zaoštravanja odnosa između Hitlera i Staljina, odnosno Hitlerovog napada na Staljinov SSSR. Međutim, jugoslavenski povjesničari u današnjoj Hrvatskoj to prešućuju. Prešućuju i činjenicu da su jugoslavenski komunisti na čelu s brozom tijekom II. svjetskog rata vodili komunističku revoluciju i to uglavnom na području Nezavisne države Hrvatske. Zašto se Titovi komunisti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj borili protiv nacizma, fašizma i ustaškog režima, a ne sve svoje kapacitete usmjerili na rušenje mlade hrvatske države s ciljem stvaranja druge komunistčko-velikosrpske Jugoslavije?

Ti isti jugoslavenski komunisti danas se neutemeljeno hvastaju kako je Tito u hrvatske okvire vratio Istru, Zadar i dijelove Dalmacije. Međutim, što je sa istočnim Srijemom, Zemunom, Bokom Kotorskom, i ostalim hrvatskim zemljama koje je Broz jednostavno darovao Srbiji?

Hrvatska javnost treba napokon spoznati činjenicu da se Tito borio protiv samostalne hrvatske države, pa makar i kad bi bila komunistička; pogubio je više od pola milijuna Hrvata, a još dva puta više iselio i raselio kako bi čim prije posrbio hrvatski narod i ostvario "bratstvo i jedinstvo". I nakon svih pogiblja i stradanja, nakon njegovog tolikog protivljenja hrvatskoj samostalnosti - ''prije će Sava teći uzvodno, nego će Hrvatska biti samostalna država'' - u današnjoj Hrvatskoj još ima onih licemjera koji Tita doživljavaju kao borca za hrvatsku opstojnost. Teško je ovo vjerovati ali treba čuti; on se sada okreće u betonskom sanduku, u ''kući cvijeća'', jer Sava još uvijek nizvodno teče, a hrvatski je narod izborio svoju samostalnu Hrvatsku Državu.

Zaključna misao

Hrvatsko je iseljeništvo dokazalo svoju državotvornost. Uz Hrvate iz BiH, bilo je prvo koje je pomoglo hrvatskom narodu u Domovini da se oslobodi srpsko-jugoslavensko-četničke agresije, a da je kojim slučajem političko vodstvo u oslobođenoj Hrvatskoj imalo sluha za naše emigrantske doprinose, materijalnu i ljudsku pomoć, mogli smo obogatiti Hrvatsku, kao što su izgnani Židovi obogatili Izrael.

Koliko god ljudi imaju dobre želje da dođe do pomirenja među Hrvatima, do toga neće doći: jedni su za Hrvatsku državu, a drugi su za Balkansku regiju - ''modernu Jugoslaviju''. S ovakvima koji danas u Hrvatskoj stvaraju ''Antifašističku ligu'' i ujedinjuju komunističe partije u državama bivše Jugoslavije, nezamislivo je bilo kakvo zajedništvo. Ali, mnogo je bliža Milanovićeva krilatica: ''mi ili oni?'', odnosno ''našeg ili njihovog istrebljenje''. Tko god drugačije misli, taj stvarno ne misli, ne shvaća koliko je dubok jaz izmđu nas i njih.

Već dugo se govori o stvaranju nogometne regionalne lige, jer već postoje neka "regionalna" natjecanja. Oni koji zagovaraju takvu ''ligu'' su, blago rečeno, zločinci jer žele izložiti hrvatske mladiće uvredama, ozljedama, čak i smrti. Ne zaboravimo, da je Srbin u Beogradu izvršili atentat na hrvtske zastupnike u Narodnoj skupštiji, pa tko bi mogao dati garanciju da četnički huligani neće ubiti kojeg hrvatskog nogometaša na travnjaku? Vlasnici i upravitelji nogometnih klubova u Hrvatskoj će vjerojatno i pristati na formiranje ''regionalne lige'' zbog materijalnih interesa, ali hrvatski nogometaši mogu i moraju se tome suprostaviti, jer su njihovi životi u pitanju. Vlasnici klubova gladni su novca, pa makar bio opran u hrvatskoj krvi.

Srbi su izbacili hrvatskog reprezerntativca Josipu Šimuniću sa svjetskog nogometnog prvenstva samo što je rekao da je ''Za dom...''. Isto to posljednjih mjeseci rade protiv Davora Šukera, da ne bude izabran u IO UEFA-e, jer dok je igrao u Madridu otišao je na grob Ante Pavelića. Dočim, nema Srbina u politici ni u nogometu koji nije otišao na Ravnu goru kod Draže Mihajlovića - i nikome ništa! Srbija će vjerujatno prije proglasiti svetim ''đenerala'' Dražu, nego što će biti proglašene svetim blaženog Alojzija Stepinca, jer prosvjedovali su kod Pape protiv proglašenja Stepinca svecem, zbog ''pokrštavanje srpske dece'' i suradnje sa Poglavnikom NDH. Nemojmo se zavaravati, isti takav odnos Srbi imaju prema svakoj hrvatskoj Državi, bez obzira kako ona bila uređena.

Državotvorne Hrvate u iseljeništvu ne smetaju stranačke svrstavanja, ako je temeljena na državotvornoj samostalnosti i demokratskom ustrojstvu Države Hrvatske. Ali, Hrvati se još uvijek nalaze na križanju, zavedeni su sa propagandom ostataka jugoslavenskog režima koji vladaju i kontroliraju medije, ali i tome se bliži kraj. Predsjednica Republike Hrvatske i državotvorne stranke su garancija hrvatskom narodu za demokratsku i samostalnu hrvatsku Državu u kojoj se mogu osjećati slobodno i razvijaju svoje ljudske sposobnosti.

Samo može slobodna - Misao odvesti čovjeka iz ropstva u slobodu (H.W.Longfellow)

 

Rudi Tomić / Toronto

Share
0