Poduža je lista sigurnosnih propusta i previda na Konferenciji o slobodi medija 3. Svibnja ove godine u zagrebačkom Novinarskom domu; pitanje je, međutim, jesu li propusti prouzročeni sramotnim diletantizmom ili opakom namjernom.

Možda su smišljeni sa nekakvom nečasnom svrhom, jer mnogi su pali na ispitu, a samo neki platili otkazom. Naime uzalud policijska i sigurnosna priredba po zagrebačkim ulicama s blindiranim automobilima i rotirkama, ulični igrokaz kratko podšišanih momaka i kočepernih policajca koji sebi izgledaju strašno važno – ako su štićene osobe, u ovom slučaju hrvatska Predsjednica KGK i veleposlanica SAD, Juieta Valls nazočile incidentu i došle u moguću ugrozu, za koji nije učinjena sigurnosna procjena ljudi i prostora. Za sada zanemarimo provokativan transparent i bezobrazne zviždače boljševičke falange, za trenutak zanemarimo i loše postavljene tjelohranitelje u samoj prostoriji, koji umjesto da zauzmu poziciju uza zid i promatraju publiku, sjede publici okrenuti leđima kao da su i oni došli nešto naučiti o slobodi medija.

SOA-e treba u ekstremnim lijevim i desnim falangama, u svim ekstremističkim skupinama imati visoko ugrađenu osobu(e) i znati što takve organizacije se spremaju i koliko mogu ugroziti nacionalnu sigurnost. Ako SOA-e o njima i njihovim akcijama nema saznanja, ili se samo bavi političkim reketom, onda je takva SOA-e besmislena i nepotrebna ili je samo u funkciji SDPartije, partijskim seniorima, nekolicini uglednih sdpovaca koji su doslovno u SOA-e ugradili/zaposlili svoje kćeri, sinove i nećake. Radnička fronta je, na primjer, baš takva boljševičko-anarhistička inačica talijanske Brigate rosse, hrvatski Baader Meihof i nije li trebalo upozoriti štićene osobe tko sprema incident u Novinarskom domu? Ne može se prst krivnje uprijeti u organizatora: HND, institut Friedrich Ebert iz Njemačke, veleposlanstvo Norveške, Švedske i SAD. Bez obzira na stranačku pripadnost SOA-e, Služba je trebala znati da je HND paramedijska struktura, u naravi Agitprop pod neposrednom kontrolom SDPartije. Indikativno je da na Konferenciju nije pozvan HNiP (Hrvatski novinari i publicisti) i to je za SOA-e trebalo biti dovoljno upozorenje, jer su pozivi poslani selektivno.

Ipak, jedno je otrpjeti zviždanje i povike, to je do osobe, u ovom slučaju hrvatske Predsjednice, međutim ključan trenutak zbio se kad je Domagoj Margetić, incidentna osoba i kažnjavana, nasilničke prošlosti, politički desperados na Dodigovoj sisi i novinar negdanjeg ST-a – osuđivana osoba zbog malverzacija, osuđivan i od Haaškog suda – došao u neposrednu blizinu hrvatske predsjednice i unoseći joj se u lice povišenim tonom s njom ostao posve sam minutu i 17 sekundi. Sekundaža dovoljno duga za svaki napad i atentat, pogotovo jer je isti cijelo vrijeme imao nepoznat predmet u ruci.

Ostaje nepoznanica zašto tjelohranitelji hrvatske predsjednice (i američke veleposlanice) nije reagirao kad se Domagoj Margetić približio Predsjednici; zašto su uopće dozvolili da se takva osoba nađe u istoj ulici, zgradi, prostoriji i neposrednoj blizini dviju štićenih osoba. Kako je i zašto Domagoju Margetiću dozvoljen ulaz u istu prostoriju s štićenim osobama? Brza smjena Željka Renića, ravnatelja Uprave za posebne poslove (UPPS) samo donekle daje odgovor i otvara mnoga neugodna pitanja. Međutim, je li on jedini krivac ili samo žrtveni jarac jedne mnogo veće igre za koju Predsjednica nema ni znanja ni podršku?

Postoji nekoliko logičnih, a ne zavjereničkih mogućnosti zašto se incident dogodio i tko je možda čak i (zlo)namjerno pogriješio.

Je li SOA-e ipak znala što se sprema: zvižduci, urlanje, velik transparent i – agresivan Domagoj Margetić? Ako je znala i prešutila, onda je to što se dogodilo zlobna osveta iz SOA-e potjeranog Dragana Lozančića? Je li organiziranje takvog propusta dodatna referenca Draganu Lozančiću u daljnjem uhljebljenju u državoj službi (pod pokroviteljstvom predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića) nakon što je bio prisiljen napustiti SOA-e? Međutim propuštanje Domagoja Margetića u neposrednu blizinu Predsjednice i nereagiranje predsjedničinog tjelohranitelja već može biti opasna namjera, a ne samo nesposobnost tjelohranitelja i njegovih nadređenih. Ako SOA-e nema i nije imala saznanja o Radničkoj fronti i njihovom „performanceu“ na spomenutoj konferenciji, doista moramo postaviti pitanja čime se to Služba bavi osim, očito, političkim reketom na domaćoj političkoj sceni.

Je li možda Predsjednica KGK inscenirala i složila cijeli incident da dokaže kako SOA-e ne radi svoj posao, a političaru-populistu uvijek dobro dođe biti malo žrtva? Smjena Željka Renića dobar je početak i poruka uspavanim sigurnosnim službama da predsjednica KGK neće trpjeti stranački obojenu Službu. Uostalom takav incident može dobro pokriti aferu s MIG-ovima, jer na Predsjednici je potez: istraga i uhićenje – a ona baš ništa nije učinila. Bivši ministar Ante Kotromanović je možebit i dalje u bijegu makar službena tjeralica nije nikad pokrenuta.

Neobično je ponašanje veleposlanice SAD i njezinih tjelohranitelja, njoj je bilo neugodno, ali se kontrolirala, nimalo uspaničila. Predsjednica KGK je bila gošća konferencije, a veleposlanica jedan od organizatora. Teško je vjerovati da sve vrijeme konferencije tjelohranitelji nisu shvatili da je incidentna situacija na rubu eskalacije, pogotovo jer je Predsjednici pripušten Domagoj Margetić, da je ugrožen integritet štićenih osoba. Je li veleposlanstvo SAD, kao suorganizator Konferencije o slobodi medija, propustio učiniti radnje i mjere, osigurati prostor i događaj te zaštititi štićene osobe od svake ugroze? Nije za odbacit mogućnost da je veleposlanica SAD poslala poruku i Predsjednici i Vladi RH da nešto ne štima, da je učinjen međudržavni propust! Malo poslije toga državni tajnik SAD, John Kerry i ministar VP, Mirko Kovač samo su se mimoišli, tj. nije došlo do dogovorenog sastanka.

Tko je iz incidenta na Konferenciji želio izvući korist, taj je namjerno učinio propuste, osim ako nije na djelu bijedni balkanski amaterizam?

 

V. Bebić

Share
0