Za koga ravna Marko Srdarević?
Na zatvorenoj sjedici Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku da će novi ravnatelj Policije u trajanju od pet godina biti Marko Srdarević. Međutim, zašto zatvorena sjednica Vlade i zašto baš Marko Srdarević: „zbog svoje besprijekorne profesionalne karijere“ – objasnio je medijima i javnosti uži vladin Kabinet.
No prije nego malo razgrnemo Srdarevićevu „besprijekornu“ policijsku karijeru posljednjih pet godina, da ne idemo dublje u prošlost, zapitajmo se zašto pobjednik posljednjih parlamentarnih izbora, dakle HDZ koji je je bez ikakvih poteškoća oformio saborsku većinu, pokazao potpuni manjak ambicije za atributima vlasti koje mu kao pobjedniku pripadaju, a naročito prema Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvom pravosuđa?
HDZ je nakon izborne pobjede u formiranje Vlade Republike Hrvatske ušao mlako i bezvoljno; kao da je kooptiran u parlamentarnu većinu, a ne kao izborni pobjednik i nositelj izvršne vlasti. Ambiciju i ovlasti izbornog pobjednika prepustio je nelojalnim podupirateljima i ucjenjivačima koji isključivo vode računa samo o osobnom interesu i imidžu, i to je kontekst nepotrebnog koaliranja s SDSS-om i maksimalnog popuštanja MOST-u. HDZ kao da ne želi uživati plodove izborne pobjede i (namjerno?) gubi supstancu vlasti poklanjajući glavne poluge vlasti Srbima i provincijskim dečkima još uvijek nepoznatog političkog predznaka i svjetonazora.
Dakle ozbiljna policijska karijera Marka Srdarevića započinje dolaskom na vlast SDP-a, konkretno imenovanjem Rajka Ostojića ministrom MUP-a i odmah kreće s pozicije zamjenika Načelnika splitsko-dalmatinske policije, da bi od listopada 2013. godine, namjesto Zorana Petričevića, postao Načelnik te iste PU. A sve pod budnim okom i u dogovoru s Rankom Ostojićem. Neotkrivši počinitelja-autora „poljudske svastike“ Marko Srdarević napredovao do načelnika Uprave kriminalističke uprave u MUP-u i njegov neuspjeh s „poljudskom svastikom“ njegov je najveći meritum i razlog zašto ga je Plenkovićeva Vlada imenovala ravnateljem Policije.
Sve je vrlo razvidno, hodogram Srdarevićeva napredovanja u MUP-u i kojim je zaslugama to išlo. Uobičajeno je da se nagrađuju profesionalni uspjesi, recimo pronalaženje počinitelja: međutim ovdje je nagrađeno nečinjenje – trebalo je ne pronaći počinitelja, zapravo ne izdati i tako pokriti „likovni“ rad Partije na Poljudu. I Republika Hrvatska, i HNS, i navijači, uostalom hrvatski nogomet pretrpio je moralnu i materijalnu štetu, doživio međunarodno kažnjavanje HNS-a i nogometnog ugleda, tim više jer se nije pronašao počinitelj. Uzalud 84 poljudske video kamere, stotine informativnih razgovora i mogućnost da se elektroničkim tragovima uđe u trag počiniteljima, uzalud cijeli igrokaz kad je Marko Srdarević, očito, dobro pazio da se ni počinitelji ni njihov nalogodavac nikad ne pronađu.
I uslijedila je nagrada za Marka Srdarevića: 1. prosinca 2016. na zatvorenoj sjednici Vlade.
Možda će tek sada, s pozicije Ravnatelja policije, Marko Srdarević pronaći kreatora „poljudske svastike“ ili je visoka dužnost samo pečatni vosak u njegovom grlu. I onda sve redom neriješenih slučajeva poput provale i teške krađe u sjedištu krim-policije u Heinzlovoj ili pak fiktivni remont hrvatskih MIG-ova u Ukrajini i istodobna nabavka MIG-ova nepoznatog podrijetla? Hoćemo li konačno dobiti odgovore o počiniteljima i krivcima za ta teška kaznena djela?
Prava svrha ovakvog kadriranja Vlade i Orepićeva ministriranja u MUP-u je održavanja postojećeg policijsko-pravosudnog neokomunističkog sustava, bolje rečeno protuprirodne sprege MUP-a i Ministarstva pravosuđa – baš kako je to bilo „uređeno“ u propaloj Jugoslaviji i nekadašnjoj SR Hrvatskoj. Kaznene prijave obrađene u policijskim upravama ne idu na DORH i daljnje procesuiranje, nego se vertikalnom subordinacijom „penju“ samo do načelnika policijskih uprava, a onda načelnici trguju s DORH-om i političarima. Prijave mogu godinama ležati u načelničkim ladicama, a da nikad – ili samo u „prigodnom“ trenutku dođu do DORH-a. I onda kreće selekcija i nečasni dogovori koga „umočiti“, koga ucijeniti, a koga pustiti i zadužiti za protuuslugu. To je razlog zbog čega je MOST već u Oreškovićevoj vladi inzistirao na ministarstvima Pravosuđa i MUP-u, tj. na Vlahu Orepiću i Anti Šprlji, provincijalcima bez iskustva s kojima će stara Partijska nomenklatura lako manipulirati, jer važno im je da ostane ista i jednaka sprega SUP-a i Javnog tužiteljatva, danas MUP-a i DORH-a – matrica iz Socijalističke Republike Hrvatske.
Ivan Sertić