Oko dvije su tisuće prosvjednika u Rijeci, u subotu 03. ožujka, okupili čelnici SDP-a Vojko Obersnel i Zlatko Komadina te IDS-ov Ivan Jakovčić kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo izgradnjom LNG terminala u Omišlju na Krku.

Cjelokupna inicijativa potječe, naravno, od onih struktura usko povezanih s Partijom koja se protivi energetskom suverenitetu Hrvatske, ali i strahu od jačanja gospodarske suradnje s SAD-om. Isto tako, u medijima je sve prisutnija Mirela Ahmetović, načelnica općine Omišalj na Krku, stjegonoša „anti-LNG“ koalicije.

No, čovjek se zapita: zašto se prosvjed održava u Rijeci? Kao prvo, kakve veze grad Rijeka ima s LNG terminalom? Potporu župana Komadine je već moguće razumjeti, budući je županija nadležna stvarno i formalno, ali kakva je uloga Vojka Obersnela koji s tim projektom ne će imati apsolutno nikakve veze.

Drugo, zašto prosvjed nije u Zagrebu, ispred Sabora, nadležnog ministarstva ili Vlade RH? Oni će donijeti mjerodavne odluke za projekt LNG-a, stoga je mjesto prosvjeda logično – Zagreb. No, SDPartija nema toliku infrastrukturu u Zagrebu, a „ekolozi“ i borci za prava biljaka i riba nisu toliko revni i sigurni u svoja uvjerenja da bi potegli do hrvatske metropole.

Oni koji su pleli svoju korupcijsku mrežu od 1945. su itekako svjesni činjenice da bi ogroman energetski projekt kao što je LNG za sobom povukao ekonomiju i gospodarstvo ne samo cijele Republike Hrvatske, nego prije svega područja sjevernog Jadrana. To bi nužno značilo dolazak stranaca i poduzetnika koji ne bi trpjeli samoupravljačke gluposti, jatačenje i „secikesarstvo“ zbog kojih je, primjerice, samo grad Rijeka na rubu bankrota, bez perspektive i budućnosti, da županiju ne spominjemo.

Također, isti oni koji su se u subotu okupili na prosvjedu nisu našli zgodnim prosvjedovati kad se u Omišlju gradila Dina Petrokemija, što je najveća ekološka katastrofa u hrvatskoj povijesti. No, i to ima svoje zašto.

Ahmetovići, složit će se mnogi, nisu autohtoni živalj otoka Krka ili uopće Hrvatske. Oni su, kao i mnogi drugi nehrvati iz srednje Bosne (Doboj) došli 70-ih godina ciljanim preseljenjem u tada rastuća industrijska središta kao što su Rijeka ili Sisak (što je razlog zašto je Partija i danas na vlasti u tim gradovima). U takvoj je obitelji rođena Mirela Ahmetović, danas načelnica općine Omišalj, neudana i bez djece, dakle, pravi perspektivni partijski kadar. Isto tako, pitamo li o Omišlju krčke bodule, ispričat će nam zanimljiv podatak da u Omišlju živi i boravi pretežito muslimanski živalj. Tomu u prilog ide i plan omišaljske načelnice za izgradnju džamije i muslimanskog groblja u Omišlju, što je za „liberala“ iz SDP-a, koji nadilazi nacionalna, vjerska i ina „nazadnjačka“ obilježja dosta čudno.

To je također jedan od razloga zašto se prosvjeduje protiv LNG-a; jer, ne će se zaposliti stručnjaci iz srednje Bosne, odnosno muslimani, nego školovani stručnjaci. Da cijela priča oko LNG-a ima i jednu muslimansku notu, tvrde upućeni, jest i činjenica da Mirela Ahmetović povremeno navodno provodi dosta vremena u društvu izvjesnog Mirze, koji je, pak, sudeći prema tvrdnjama dobro upućenih, izravno naslonjen na OSA-u, privatiziranu obavještajnu službu Bakira Izetbegovića.

No, vratimo se glavnoj temi. Malobrojni su oni koji se iskreno zalažu za određene ideje, pa bile one lijeve ili desne; u pravilu se uvijek radi o financijskom interesu koji se skriva iza plemenitih ciljeva poput ekologije ili slično. Prosvjednici s na čelu s Mirelom Ahmetović se protive prije svega plutajućem (!), a ne toliko kopnenom LNG terminalu. Osim što se plutajući brže sagradi i manje (!) zagađuje, more je opće dobro, nepodobno za vlasništvo. Kopno, odnosno zemljište, jest u vlasništvu ljudi. Atraktivan dio DINA Petrokemije ima novog vlasnika - Slovenac Vladimir Puklavec, odnosno poduzeće Gasfin sa sjedištem u Luksemburgu otkupio je strateški odlično smještene parcele u Omišlju otkupivši veći dio dugovanja poduzeća HETA, na koju je Hypo banka svojedobno prenijela svoja potraživanja od kredita koje nije plaćao bivši vlasnik DINA-e Robert Ježić.

Zanimljivo je da su mediji objavili da je upravo Gasfin financirao izradu studije kojom se preko tamošnjih ekoloških udruga pokušava potkopati gradnja plutajućeg terminala, a u korist kopnenog, jer bi u tom slučaju Gasfin od toga imao koristi s obzirom da su u posjedu zemljišta na kojem bi se mogao graditi veći terminal. Evo teme za istraživačke novinare: tko su čelni ljudi Gasfina i u kojoj su vezi s naftnim i plinskim lobijima u Hrvatskoj, kojim strankama bliske? Kako to da su prije mjesec dana kupili preko 300 000 m2 zemljišta gdje bi se mogao graditi kopneni LNG?

Broj interesa jednak je broju obmana puštenih u medije – tako glasi hrvatski politički aksiom. Stoga, ovaj prosvjed, kao uglavnom i svaki prosvjed u režiji Partije nije ništa do li cirkusarija i obmanjivanje javnosti temeljenih na lažima, a sve radi očuvanja položaja lokalnih moćnika, ali i krupnijih igrača koji lokalne moćnike financiraju, time ih držeći na vlasti.

 

L. C.