Hrvatska turistička zajednica (HTZ) u je proteklih godinu dana izabrala novi postav direktora za 14 od ukupno 16 svojih predstavništava u svijetu, za čije je operativno poslovanje ove godine predvidjela 29,1 milijun kuna, a za drugi dio godine najavljuje natječaje i za direktore u Londonu te novim uredima u Los Angelesu, Seulu i Rimu.

U prošloj je godini u Međugorju, prema podacima proizvođača, potrošeno 3 i pol milijuna hostija. Svi znaju da se hostija ne baca, tako da je Međugorje posjetilo minimum 3 i pol milijuna ljudi, a to su, dakle, samo oni koji su se ispovjedili i pričestili. Ako netko želi doći do Međugorja, uglavnom mora proći Hrvatsku ili njezin znatan dio. Neka naši ekonomski veleumovi izračunaju koliko Međugorje doprinosi hrvatskom turizmu bez pomoći ministarstva turizma, bez turističke zajednice i bez ikakvog uplitanja države. Neka izračunaju koliko ljudi, posjetitelja Međugorja, zastane na hrvatskoj obali, na odlasku ili dolasku. Neka izračunaju kakav se besplatan marketing radi Hrvatskoj temeljem kršćanske, odnosno katoličke vjere za milijune i milijune hodočasnika.

Zašto Švicarska i Austrija nemaju ministarstvo turizma, a posjećenije su od Hrvatske i nisu na moru? Dakle, može se i bez stotina i tisuća državnih službenika. Nemaju ni turističku zajednicu koja se petlja u sve i svašta i čija predstavništva troše milijune i milijune kuna ni za što?

Ministarstvo turizma je u potpunosti nepotrebno, pogotovo ako uzmemo u obzir da živimo u kapitalističkom sustavu, gdje bi se država što manje trebala uplitati u poslovanje i život svojih državljana. No, sve vlade imaju ministarstvo turizma, jer ono preuzima odgovornost za „dobru“ turističku sezonu pa sukladno tomu i svaka vlada nešto „dobro“ radi. E sad, zašto ministarstvo gospodarstva ne preuzima zasluge za odlično poslovanje hrvatskih poduzetnika? Zašto ministarstvo financija ne preuzima zasluge kad hrvatski porezni obveznik osvoji Eurojackpot? Logično, jer s tim uspjehom nema veze. Kako i temeljem čega Ministarstvo turizma preuzima zasluge za uspješnu turističku sezonu kad ni na koji način ne doprinose, nego imbecilnim propisima samo otežavaju turističkim djelatnicima obavljanje njihova posla?

I sad će otvoriti nove urede u Los Angelesu, Seulu i Rimu. Zašto i s kojim ciljem? Tridesetak će ljudi boraviti u „mandatnom“ razdoblju daleko u nekoj zemlji, tobože reklamirati Hrvatsku, živjeti zajedno sa svojim obiteljima potpuno na trošak državnog proračuna, i što će napraviti? Ne će u četiri godine dovesti ni tisuću novih turista u Hrvatsku, a pogotovo ne milijune poput Međugorja.

Uzmimo samo na primjer Youtube, na kojem mlađi naraštaji doslovno gledaju sve, od serija i filmova do reklama za proizvode i turistička odredišta. „Visit Croatia - The DON'Ts of Visiting Croatia“ je, jedan od mnogih, video uradak objavljen 14. srpnja 2018. godine. U samo tjedan dana je postigao 100 000 posjeta, odnosno gledatelja, i to je veći marketing od bilo čega što činovnici u Ministarstvu turizma ili Hrvatskoj turističkoj zajednici mogu napraviti u cijelo desetljeće, a radi se, što je bizarno, o video uradku jednog Hrvatskom oduševljenog Amerikanca koji ima vlastiti Youtube kanal.

Bilo bi vrijeme da se napokon napuste socijalističke i samoupravljačke države i vođenja iste te stati ukorak s vremenom. Odlika samoupravljanja je glomazan i neučinkovit birokratski aparat, tromost te inertnost postupanja; zapravo, pola agencija, zajednica i ministarstva jesu potpuno beskorisni, štoviše štetni, jer se financiraju novcem svih građana, a višak vrijednosti izostane. Baš možemo zamisliti samoupravljače iz HTZ-a kako u Seulu na tečnom korejskom privlače milijune Korejaca u Hrvatsku.

Ako se već država želi miješati, neka pomogne onima koji već rade dobar posao. Kao što bankar ne daje novac čovjeku koji nema novaca, tako treba postupati i država; pa nije bankar glupan. Dakle, na stranu s vjerskim čuvstvima, ako je Međugorje napravilo dobar posao za Hrvatsku i Hrvate, onda valjda njima treba dati potporu, novčanu, infrastrukturnu ili marketinšku, a ne otvarati urede diljem svijeta za lokalne uhljebčiće ili izmišljati radma mjesta pri ministarstvima.

Bilo bi pametnije ustrojiti ministarstvo hrvatskog iseljeništva, koje bi bilo zaduženo za učinkovito i brzo pribavljanje dokumenata milijunima Hrvata izvan Domovine. Ti bi nas ljudi, naši sunarodnjaci rasuti po cijelom svijetu, predstavljali i reklamirali, jer vole dvoju domovinu Hrvatsku, a ne bi čak ništa ni tražili zauzvrat nego bi se zadovoljili boljitkom i prosperitetom svoje Domovine.

        

Mila Marušić