Iz dosadašnjeg ponašanja je moguće predvidjeti doprinos naših političara poput Plenkovića ili Pejčinović Burić koji će možda biti u nekim europskim institucijama. Nismo sigurni da će tamo braniti neke hrvatske interese i razvijati naše gospodarstvo, prije je vjerojatno da će se jako truditi ubrzati ulazak države čiji su čelnici pripadnici četničkog pokreta.

Kako je moguće hvaliti se epohalnim uspjesima hrvatske diplomacije a ne može se navesti niti jednu tvornicu koju su doveli u Hrvatsku. Europski političari koji iza kulisa vode cijelu igru imenovanja, ne bi nudili funkcije nekim osviještenim političarima čvrstog karaktera, nego poltronima kojima se može upravljati. Mislite li da bi itko uzeo Plenkovića u svoju ekipu zato jer im je potreban radi njegovih retoričkih rezultata i monotonih govora? Pogledajte bilo koju ljestvicu EU država u gospodarstvu i vidjet ćete da je Hrvatska gotovo uvijek na začelju. Kakve bi rezultate imao EPP da im kampanju vodi Plenković?

Očito je da naše političare uzimaju u europske institucije samo ako su se pokazali kao pokorni poslušnici. Njihov status u EU je pokazan ponižavajućim štipanjem za pozadinu, a možda ih još više takvih aktivnosti čeka u europskim foteljama. Niže vam predstavljamo link na video Pejčinović Burić na kojem možete vidjeti kako izvrsno priča „jezik koji cijeli svijet razumije“, a prenosimo i par komentara sa iste stranice.

Kakve rezultate bi mogli od njih očekivati u europskim institucijama kada nisu ostvarili rezultate ni u svojoj državi? Čak se može raspravljati i o njihovom legitimitetu među našim biračima, jer posljednji izborni ciklusi pokazuju veliki pad potpore politici koju vode. Pitanje je koga hrvatski birači žele vidjeti u europskim institucijama. Na nedavnim izborima se može vidjeti da naši glasači ne bi izglasali niti Plenkovića niti Pejčinović Burić kao predstavnike za koje žele da ih predstavljaju u Europi. Da li bi bilo etički korektno da najprije od hrvatskih glasača zatraže dopuštenje za nominiranje u takve institucije? Nije to njihov privatni posao nego bi trebali predstavljati Hrvatsku. Ako u HDZ-u ostanu isti ljudi u izbornom stožeru, moglo bi se dogoditi da Plenković možda bude na nekoj funkciji u europskim tijelima a njegovo vodstvo HDZ-a izgubi sve sljedeće izbore u Hrvatskoj. Da li je u takvom slučaju moguće pokrenuti njegov opoziv iz europskih tijela?

Naše političare ne zanima stajalište birača HDZ-a niti hrvatskih građana. Pokušavaju blokirati raspravu o neuspjehu HDZ-a na europskim izborima, nudeći neuvjerljiva objašnjenja. Iza teorije crnog labuda proviruju sasvim obični razlozi poput neuvjerljivih kandidata i višegodišnjeg odbacivanja temeljnih vrijednosti HDZ-a. Do sada se niti jednu stranačku analizu izbornih rezultata nije pokušavalo opstruirati na ovakav način pozivajući se na znanost.

Zato se čak može govoriti o zlouporabi znanosti za političke ciljeve. S obzirom da višegodišnji statistički podaci pokazuju da je od dolaska Plenkovića i povlačenja njegovih ključnih poteza došlo do konstantnog pada HDZ-a na svim izborima, vrlo jednostavno je znanstveno dokazati kakav je utjecaj njegove politike na birače.

Kako navodi poznati profesor Runde s Cambridgea u članku „Seciranje crnog labuda“, takva teorija se temelji na determinizmu i tzv. tunelskom pogledu koji zanemaruje sve ostale podatke koji se ne uklapaju u njihovo predviđanje. Kao primjer crnog labuda neki navode financijsku krizu 2008. godine iako su ju pojedini znanstvenici predvidjeli. Dakle, takav događaj je bio sasvim predvidljiv i generiran je uzrocima koji su ukazivali na negativna kretanja. Isto tako je bilo predvidljivo kakav će rezultat HDZ postići na europskim izborima i koji su tome uzroci, kao što je i sada predvidljivo kakvi će biti rezultati narednih izbora ako će ih voditi ovakvi političari.

Čini se da je znanstvena teorija o crnom labudu bila potrebna da bi Plenković pred svojim europskim kolegama prikrio da možda nema većinsku potporu nominirati se za bilo kakvu funkciju u europskim institucijama. Kada se već govori o predvidljivosti, što mislite kako će utjecati na daljnje izborne rezultate HDZ-a činjenica da je Plenković godinama prikrivao da ga ustvari ne zanima hrvatska dobrobit nego da lobira za svoju privatnu fotelju. SDP-ov predsjednički kandidat je izjavio da je „za nas" dobro da Plenković bude u europskim institucijama, a pri tome vjerojatno misli da je to dobro za SDP. Opskurni tjednik koji osim što propagira Milanovića kao predsjednika, daje ulogu Manoliću u glorifikaciji Plenkovićeve politike. Objava Manolićevog intervjua je ustvari sažetak cijelog niza napada na članove HDZ-a i sada je valjda svima očito s kojim ciljem su napadi koordinirani.

Manolićevo tumačenje ispravnog smjera HDZ-a može doprinositi jedino daljnjem padu i ideološkom poistovjećivanju sa SDP-om. Na kojoj razini se nalazi Plenković kada mora tražiti Manolića da ga brani? Manolić je Tuđmanu preko medija 21. travnja 1994. u članku "Razgoličavanje Tuđmana" izjavio da vodi pogubnu politiku (godinu dana prije Oluje). HDZ bi uskoro na tom pravcu mogao doseći izborne rezultate kakve je imala Manolićeva stranka, a veći rezultat će imati SDP koji ipak okuplja izvorne ljevičare. Ali Plenkovića HDZ ionako ne zanima, on gleda samo na svoju privatnu europsku fotelju.

I za kraj, jedno hipotetičko pitanje u odnosu na našu nedavnu povijest. Mislite li da bi se netko iz europskih ustanova usudio uštipnuti Tuđmana? Onog Tuđmana kojeg su neprijatelji pokušavali raketirati, koji je izgradio vojsku i znao se odlučno suprotstaviti za zaštitu zajedničkih interesa. Čini se da će neki iz sadašnje vrhuške HDZ-a provoditi vrijeme u europskim foteljama ugodno se štipajući sa nasljednicima Tuđmanovih neprijatelja. Pokušajte samo zamisliti gdje bi bila Hrvatska da su takvi vodili politiku devedesetih.

 

H. Krmpotić