Druga Josipa Broza Tita, uglednog “lažnog bravara, moskovskog cinkaroša i najvećeg lažljivca svih naših naroda i narodnosti” najbolje se sjećaju oni njemu najodaniji, poput lažnih hrvatskih predsjednika (u stvarnosti predsjednika Socijalističke Republike Hrvatske) - Stjepana Mesića i Ive Josipovića.

Spomenuti dvojac vjerojatno je oduševljen velikim uspjehom izložbe “Tito u Africi - slike solidarnosti”, koju je nedavno u Beogrado vidjelo 50.000 jugonostalgičara i iznova potvrdilo tezu da "nema Velike Srbije do Yugoslavije".

Ta nikad zaživjela zemlja, zahvaćala je, zahvaljujući bizarnommTitinom tzv. Pokretu nesvrstanih i dio “ljudoždera i sveždera” iz cijelog svijeta. Iz provincije, dakle iz Beogradskog pašaluka, taj etnološki foto-safari otišao je kod stručnjaka za sve safarije, te kolonizaciju primitivnih zemalja - u Veliku Britaniju.

Dakle, izložba “Tito u Africi” postavljena je u znanstvenom i gay raju Oxfordu, u muzeju za male narode i njihove neobične predmete, poznatom pod imenom Pitt Rivers. Taj muzej utemeljio je 1884. general Pitt Rivers, utjecajna figura u razvoju arheologije i antropolgije, koji je dao 26.000 predmeta oxfordskom sveučilištu. Danas taj u osnovi kolonijalni muzej ima više od 500.000 predmeta, od kojih su mnoge darovali istraživači i etnolozi. Zbirka uključuje fotografije, filmove, rukopise i različite zvučne snimke.

Sama izložba donosi niz fotografija iz Muzeje tzv. Yugoslavije, na kojima su kvalitetna druženja jednog komunističkog diktatora s raznim afričkim diktatorima, poput etipskog cara i jamajkanskog rastafari božanstva Haile Selasija, egipatskog predsjednika Nasera (na njegovom sporovodu bilo je 5 milijuna ljudi, neznatno više nego na Walterovom u Dar al Jihadu, tj. Beogradu!), i doživotnog (do vojnog udara CIA-e!) predsjednika Gane Nkrumaha.

Mala Velika Srbija i Mala Velika Britanija našle su se tako zajedno u etnološkom muzeju, ne bi li naricali nad blistavim starim danima, kad su “donosili svjetlost u srca dječice diljem Crnog kontinenta”! Očito, samo kolonijalne sile i silice mogu razumijeti, na etnološkoj razini, jedna drugu.

Osim niza bezveznih protokolarnih fotografija moguće je vidjeti i “...uzbudljive fotografije koje beleže slobodne, uzbudljive trenutke u okviru tih poseta - obilazak arheoloških i istorijskih lokaliteta i muzeja, boravak u prirodi ili lovu, susrete s radnicima na radnim mestima ili običnim ljudima u svakodnevnim aktivnostima, na ulici, u selima...”        

Uz izložbu, izdana je i knjiga “Tito u Africi” na srpskom, kao prvom svjetskom jeziku, te za one malobrojne koji ne znaju srpski još i na engleskom. Ulaz na izložbu je besplatan (ako na svijetu postoji netko tko bi je želio vidjeti u Oxfordu!).

Inače o važnosti tzv. Pokreta nesvrstanih, koji su imali prvo okupljanje u Beogradu 1961., dovoljno govori podatak da je spomen ploča Prve konferencije, s portretima vođa Pokreta, završila u “jednoj bašči u Zaklopači pokraj Beograda.” Gdje joj je i mjesto... Dakle u ropotarnici povijesti “ljudoždera i sveždera”!

Kako je Yugoslaviudavija dosadna poput Fenixa, izložba će biti postavljena 2019. u prirodoslovnom muzeju Wende u Los Angeleseu, u kojem je pohranjen relativno velik broj od 35 milijuna (!) predmeta. Definitivno je Yugoslavija ušla u svoju etnološko-zombi fazu.

Stoga, već vidim kako se Mesić i Josipović, zajedno s Vesnom Pusić, bore za pozivnice za otvaranje te izložbe u Rijeci, lažnoj Europskoj prijestolnici kulture 2020. - na ruzinavom Titinom brodu “Galeb”!

 

F. Perić

Share
0