Jovo, "tamo preko", Karađorđevići i mediji u Hrvatskoj
Iščitavajući svakodnevno između redaka vijesti sa stranica nekad najčitanijeg dalmatinskog dnevnog lista, nekad Slobodne Dalmacije, a kojoj bi danas bolje pristajao naziv Neslobodna, u oko pažljivom čitaču upada relativno novo novinarsko ime – Jovo Paripović.
Čovjek koji čitače u posljednje vrijeme informira i educira uglavnom o vijestima koje se tiču dobrosusjedskih, ili možda nedobrosusjedskih odnosa sa Srbijom, iz koje su mu preci najvjerojatnije potekli. Ili možda on još uvijek u istoj živi, pa je možda plaćeni dopisnik iz Srbije? Ako stvarno tako i jest, zašto to onda u Impressumu SD i ne piše: Jovo Paripović, dopisnik iz Srbije. Pogledavši impresum SD, i podatke o dopisništvima, vidljivo je kako dopisništva postoje samo u hrvatskim gradovima.
Ma neka ljudi zarađuju! Nema veze što mrze Hrvatsku i sve što je hrvatsko!
“Ma, ajde dobro”, reći ćemo mi Hrvati, u skladu s našom katoličkom vjerom, koja nas potiče na opraštanje, i na višekratno okretanje obraza, kako bi nam u isti po tisućiti put “doletila šaka”, -“neka čovika, neka zarađuje!”
Naravno, bolje je i prirodnije da njemu u ovo vrijeme iscenirane svehrvatske krize (koja je iscenirana kako bismo mi Hrvati shvatili da ne možemo sami upravljati sa svojom zemljom, nego nam treba strani vlasnik, npr. EU, sa sjedištem u Bruxellessu), SD uplati koju kunu, nego kojemu Hrvatu, tj. hrvatskom novinaru, koji usput ima završen novinarski fakultet, poput onih koji besplatno pišu za portale s hrvatskim predznakom, kao što su: Hrsvijet, Dragovoljac, HIC, Hrvatsko slovo, Hakave, Hrvatski fokus itd.
Uostalom, zašto se veličinama kao što su Tomić, Pavičić, Jergović, Kuljiš, Butković, Gall, i ostalim “vrsnim novinarskim perima”, zaljubljenicima u Jugoslaviju, ne bi pridružio i drug Jovo Paripović. Jer, ovima nabrojenima odgovara i po imenu, i po prezimenu, i po nacionalnosti, a dijele i istu ljubav prema prekodrinskim zemljama i njihovoj kulturi i tržištu.
Ma, tko, je, bre, taj Jovo iz Slobodne Dalmacije? Fetivi Dalmatinac ili originalni Srbin?
Tko je naš Jovo? Jovo je inače do sada hrvatski narod, koji još uvijek čita SD, do sad izvijestio kako će ovog ljeta Istrom šetati naoružani srpski policajac, te kako u radnim akcijama u Srbiji, kako je Jovo rekao, “s radošću i oduševljenjem” sudjeluju i Hrvati, koji dan započinju s podizanjem srpske zastave i pjevanjem srpske himne.
Napisao je Jovo i tekst sredinom kolovoza za SD, pod naslovom “Pogled iz BG: Mi Srbi katkad ne volimo Hrvatsku, ali ne možemo bez nje”, u kojemu su objavljeni komentari srpskih sociologa o današnjim odnosima između Srbije i Hrvatske. Jedan od komentatora je i sociolog Dušan Janjić, koji kaže: “Hrvatska je danas u poodmakloj fazi etnonacionalizma, koji još nije državotvorni, kojega izražava prema Srbima, ali i ostalima nehrvatima. Mislim da hrvatsko društvo još nije našlo model kako da nadomjesti odsustvo Srba. Ipak, mislim da i poslije svega Hrvatska ostaje najbliži susjed Srbije.”
Pa, meni se čini kako je uredništvo SD našlo model, kako kaže Janjić, “da nadomjesti odsustvo Srba”. Oni ih ponovno zapošljavaju!
Akcija: zaposlimo “braću”!
E, taj Jovo Paripović je potpisao članak, objavljen u SD od 29. kolovoza, u rubrici Novosti na str 9., pod naslovom “Sud prihvatio tužbu Srba protiv američke tvrtke koja je obučavala HV”, gdje stoji i podnaslov: “Sudac u Chicagu, tvrdi beogradska “Pravda”, prihvatio je tužbu Srba iz tzv. krajine protiv tvrtke koja je hrvatsku vojsku pripremala za Oluju”. A kako bi Jovo zaradio još koju kunu (op.a. ne smeta mu naziv valute?) više, na posljednjoj stranici istog izdanja SD potpisuje i članak “Srbija nema mora, ali imat će zakon o pomorstvu”.
Karađorđevići na duplerici!
Očito je kako uredništvo SD plaća novinare da pronalaze vijesti iz Srbije, te da iste “guraju pod nos” čitateljima, a sve s ciljem kako bi to isto uredništvo, u skladu s politikom, čitatelje, onako, kao, usput, uvjerilo kako su vijesti iz Srbije dio naše svakodnevnice.
Pa zašto to ne bi mogli kratko i jasno reći: Dragi Hrvati, pripremamo vas za novu Jugoslaviju!
Ili smo možda već u njoj?
Inače, u SD od utorka, 30. kolovoza, je u rubrici Panorama objavljen i tekst o Karađorđevićima, s nadnaslovom “Plava krv - Srpski prijestolonasljednik sa suprugom Katarinom boravio u Dubrovniku, a opet se aktualiziralo i pitanje povrata njihova nekadašnjeg carstva, za koje se bore na sudu u Strasbourgu”. Tekst pod naslovom “Karađorđevići traže povrat Svetog Stefana, Etnografski muzej u Cetinju, vile, dvorce...”, objavljen na dvije stranice, 28. i 29., potpisuje još jedno novo novinarsko ime, Anita Belak Krile. Hrvatica, ili također dopisnica iz Srbije? Paripović ne može sve stići popratiti?
Za Josipa Jovića u SD nema mjesta, dok za Jovu Paripovića ima!
Kao što svi znamo, SD je u posljednjih nekoliko godina, zbog, kako je javnosti rečeno, recesije i financijske krize, otpuštala dugogodišnje novinare, poput Josipa Jovića (koji, kako mi se čini, jednom tjedno napiše maleni članak, tj. kolumnu!) i Joška Čelana, a sad se pojavljuju neka nova imena poput Jove Paripovića, ove neke Krile, i ostalih? Za njih ima novaca? Ili oni pišu po naređenju i nemaju vlastitog mišljenja?
Očito je kako vlasnici Slobodne Dalmacije novca za mlade novinare, ljubitelje bratstva i jedinstva, još uvijek imaju. A kako se čini, uskoro možemo očekivati i kako će danje svjetlo ugledati svakodnevni podlistak, koji će najvjerojatnije izlaziti pod nazivom “Srbija u srcu”, i to u skladu s ORJUNA-škom politikom, od koje sadašnje uredništvo SD, očito, nikada nije odustalo.
P. J.
