Nekako štrajk doktora i medicinskih sestara svi promatraju sa strane. Kao da ih se ta tematika uopće ne tiče. Eto, neki likovi u bijelom i plavom štrajkaju, pa što onda? E, pa nije. Osjećam potrebu dati stopostotnu podršku ljudima koji su svoj život posvetili spašavanju života. S obzirom da imam dosta prijatelja koji su doktori, preko njih znam koliku težinu ima njihov posao. Točnije, to i nije posao, nego je većini tih ljudi to poziv, kako kaže jedan moj prijatelj doktor.

Zašto bi doktori i medicinske sestre trebali imati ne samo visoke nego astronomski visoke plaće? Ne radi se tu o djelatnosti ili sjedenju u uredu. Razgovaram s jednim drugim prijateljem doktorom koji sada treba ići na specijalizaciju i kaže on meni da je odabrao biti doktor da bi pomagao ljudima, ali da isto tako ima potrebu i dobro živjeti zbog toga što je završio fakultet koji ne može baš svatko završiti. Da ne spominjem razna dežurstva, noćne smjene, brigu oko svakog pojedinog pacijenta, proživljavanje da li je terapija dobra ili loša,... stres, stres, stres... držiš ljudski život u ruci i o tvojoj odluci ovisi hoće li čovjek ostati živ ili neće... i na kraju dobiješ šest, sedam tisuća kuna plaće. Ako si faca, pa si skoro cijeli svoj radni vijek proveo na dodatnim specijalizacijama, onda dobiješ nekih dvanaest tisuća kuna. Je li kojim slučajem trpila tvoja obitelj u tome periodu ili još uvijek trpi, to izgleda nikoga ne briga.

Jest, kriza je i moraju svi stisnuti remen, ali ja tvrdim da se to ne bi trebalo odnositi na doktore i medicinske sestre. Ti ljudi nemaju prostora za grešku. Ne smiju je imati. Ako će doktor prilikom operacije razmišljati je li platio račune ili nije, onda to utječe na njegovu radnu sposobnost. Malo je poznato, ali u Americi je neadekvatna liječnička skrb treći uzročnik svih smrtnih slučajeva, odmah iza kardiovaskularnih bolesti i karcinoma. Ako netko misli da doktori i medicinske sestre ne bi trebali biti adekvatno plaćeni, onda neka ne kuka kada se on ili netko od njegovih članova obitelji razboli. Ova djelatnost je od državnog značaja. Puno važnija od nekih drugih šupljih inicijativa na koje se troše silni novci. Ma, boli me kada vidim koliko novaca se troši na kojekakve poluudruge koje promiču sve oblike nastranosti, a doktori i medicinske sestre moraju u štrajk, a čak i u štrajku pomažu hitnim slučajevima.

Sad mi prolazi kroz glavu, da su doktori i medicinske sestre nastupili kao pripadnici neke gay organizacije odmah bi se država zadužila za nekih milijardu eura i riješila im problem.

Ima još nešto... Zašto je važno da baš država osigura dovoljna sredstva tim ljudima za pristojan život? Pa, ako neće država adekvatno platiti doktore i medicinske sestre, onda će se pojaviti netko tko će im namiriti rupu u obiteljskom proračunu. Već je postalo zabrinjavajuće kolika sredstva troši faramceutska industrija da bi pridobila pojedinog doktora i onda ga kroz kojekakvo financiranje «istraživanja» pokušava ucijeniti da bi forsirao upravo njihove lijekove.

Je li moguće da netko želi te časne i poštene ljude koji su svoj život posvetili spašavanju života gurnuti u ralje farmaceutske industrije? Ako mi nećemo tim ljudima osigurati pristojan život, onda će im taj život osiguravati farmaceutska industrija. A onda jao nama svima. Zato mislim da ovaj štrajk doktora i medicinskih sestara ne bi trebao biti samo njihov i ne bismo se trebali praviti mutavi kao da nas se to sve skupa ne tiče. Itekako nas se tiče, a i naših bližnjih. Osim toga, neka mi netko kaže kolika je plaća za jedan spašeni život? Sto kuna? Tisuću? Milijun? De, neka mi netko kaže koja je cijena života?

Žalosno je da mnogi ne razmišljaju o tome, sve dok im ne zatreba vrstan doktor, a tada ne pitaju koliko što košta... A svake sekunde netko u Hrvatskoj dobije medicinsku pomoć.

Onaj moj prijatelj planira otići u inozemstvo. On će vjerojatno biti u dobitku, ali će izgubiti svaki potencijalni pacijent kojega je mogao liječiti... Svi koji me poznaju znaju da sam za malog čovjeka, ali neka mi oproste one simpatične tete na blagajni u jednom stranom trgovačkom lancu na ovome što ću sada reći. Odgovornost i znanje koje se traži od jedne prodavačice i jednog doktora nije ista, a imaju skoro pa iste plaće. Nema storno računa, nema vrati robu koja je istekla, nema majci greške... ovdje pogreška znači život ili smrt.

Zato, u ime Nacije, dajem apsolutnu podršku ljudima koji su nam potrebni i koji su izuzetno važni za Hrvatsku nam naciju.

Elvis Duspara / Nacija