Idite u miru - Bogu hvala, upravo tim riječima završena je sveta misa nedavno u jednom gradiću u Pakistanu, gdje živi cca dva posto kršćana u toj mnogoljudnoj zemlji. U trenutku kad je svećenik svoje župljane vjernike uputio kućama, na izlazu iz crkve dočekala su ih dva monstruma u odjeći vjernika, ispod koje su se opasali eksplozivnim napravama. U toj masi dovoljno je bilo izgovoriti "Allah Akba" i pritiskom na dugme, zajedno sa sobom, poslati u smrt više od pedeset života, i raniti oko 200 duša od kojih je nažalost naknadno još neki preminuli.

Mediji izvještavaju kako je riječ o masakru počinjenog u ime Allaha. Međutim, da li je to tako?

Počinitelji ovog monstruoznog zločina vjeruju kako pripadaju nekoj skupini, zapravo i jesu - pripadaju skupini ubojica, monstruma i nevjernika - bez obzira što oni čvrstu vjeruju da su muslimani. Međutim, oni su samo obukli muslimansku odjeću i maskirali se u muslimanske vjernike, kako bi zarobili islam svojim ne djelima i držali ga kao svoj osobnog taoca.

Bez obzira što ih netko podržava, uvježbava i usmjerava da čine to što čine, osobno se nadam da će se islam i muslimani brzo osloboditi od takve pošasti, jer zasigurno ta nedjela nisu ništa drugo  nego antiislamska, unatoč tome što počinitelji takvih zločina i njihovi mentori sebe drže herojima i mučenica. Svi koji poznaju islam znaju da se on gradi i živi drugim i drugačijem aktivnostima, a njihova  teza u navodnoj obrani islama ne stoji  - jer islam  i kad su napadnuti neki muslimani nije napadnut u cijelosti, da bi ga se branilo na takav način.

Sama činjenica da ubijaju Božju djecu, navodno, u ime Allaha (Boga), izgovarajući pri tome riječi Allah Akbar (Bog je veliki), negiraju Boga ali i vjeru.

U Siriji je također nedavno napadnuto jedno mjestu sa kršćanskom stanovništvom, a tijekom tog napada muslikmanski ekstremisti ubili su i ranili oko 300 ljudi. Mjesto Maalola, o kojom se nažalost nešto vrlo šturo i kratko pisalo. U medijskim izvješćima samo je navedeno kako se taj masakr dohodio, toliko i toliko ubijenih i gotova priča.  Kao da se radi o rezultatu jedne utakmice ili derbija, čiji je rezultat važan a sve ostalo pada u zaborav.

Zar taj nemili događaj, odnosno zločin koji se tamo dogodio, ne zaslužuje veći prostor u svim medijima? Pobijenisu ljudi koji nisu ratnici, ubijeni su ljudi koji nisu naoružani, pobijene su civilne osobe – žene, djeca. U tom mjestu "Maaloli" napadnut je samostan sa oko pedesetero djece siročadi, sa osobljem, časnim sestrama koje se brinu o samostanu. O toj siročadi, u uzrastu od dojenčadi pa do puberteta, a koja sasvim sigurno nisu izabrala da budu siročad, niti su se složili s činjenicom da im se  roditelje pogubi, nitko ne želi pisati. Dok tzv. civilizirani svijet šuti, spomenuti samostan je dan danas je pod opsadom, a akteri ovog zločina i dalje drže pušku uperenu prema njima, u želji da očiste to područje od, kako oni kažu, bogohulnika.

Postojanje jedne crkve u Pakistanu, Iraku, Egiptu ili Siriji dokaz je da pripadnici i poklonici te crkve  žive na ovim prostorima od davnine, te da su na bliski i srednji istok došli čak i prije svojih današnjih progonitelja. Crkve i kršćani na tom prostoru trebali bi biti prilika za dokazivanje brojnijim narodima i kulturama da je suživat moguć i kako nema nikakve zapreke za život  u slozi i prijateljstvu.  Trebala bi ispoštovati ona načela suživota koja traže negdje drugdje, odnosno tamo gdje su manjina.

Europa i sve zemlje bogohulnika, kako ih nazivaju ti ekstremisti, nema puno džamija, osim koliko je meni poznato u BiH, Albaniji, Kosovu i Makedoniji, odnosno u onom djelu Europe čiji su žitelji dopustili gradnju džamija za one koji su tamo došli tamo živjeti. Muslimansko stanovništvo koje živi u tim državama dobilo je mogućnost biti u ravnopravnom položaju - dobili su stanove, socijalnu pomoć, školovanje, mogućnost zapošljavanja i priliku za molitvu  i susret S Allahom na onaj način kako nalažu pravila.

Međutim, u trenucima političke angažiranost protiv te iste zemlje, ili pretjerivanjem sa aktivnostima koji prelaze u opasnost za društvo, dotične osobe bivaju pritvorene i počesto osuđene, događaju se demonstracije, val nereda i demoliranja. U odgovorima na takve situacije, često  vidimo rasizam i ksenofobiju, ali nisam nikada čuo da je netko u toj masi aktivirao bilo koju napravu koja rezultira oduzimanjem života. Naprotiv, donesu se zakoni koji, pod krinkom očuvanja ljudskih prava,  dopuštaju prava izražavanja i okupljanje, što manjinske muslimanske skupine u ostatku konzumiraju više nego stopostotno. Za takvu navodnu represiju nad njima na zapadu i nemogućnost izražavanja na sebi svojstven način,  na drugoj strani svijeta aktiviraju bombe i ubijaju kršćane jer pripadaju istoj vjerskoj skupini, kao i oni koji su im na zapadu dali manjinska prava – uključujući i pravo na prosjede i demoliranje.

Čitav politički svijet gleda na ovakvu primjenu dvostrukih standarda bez reakcije, ili posebne reakcije koja bi trebala biti oštra, utemeljena na zakonu ali i pravedna. Tu i tamo po koja izjava, od koje baš i neke koristi i nema, ne vodi nikamo niti doprinosi rješavanju situacije.

Nisam vidio ni reakcije i osude islamskog svijeta, koji po meni još oštrije treba reagirati jer reakcija iz čitavog islamskog svijeta ima svoju težinu i percepciju.

Ne želim ni u jedno trenutku zaboraviti ni zanemariti svakodnevno ubijanje u Iraku i Siriji. Ovaj put ubijeni nisu kršćani nego muslimani, ali koji nisu iz redove onih koji poklanjaju život ili ga oduzimaju. Nekad u masi naravno ginu i oni koji traže posao, čekaju u redovima za dodjelu pomoći.  U svakom slučaju ginu nenaoružani, miroljubivi i obični ljudi.

Nažalost, ako te etiketiraju kao bogohulnika, bez obzira odakle si i tko si, presuda je izvjesna. Naoružani procjenitelj je sebi dao za pravo za donošenje takvih prosudbi. Zato je, kao takav, i vrlo opasan. Upravo zbog toga treba mobilizirati svijet da zaustave ubijanje, a ne anketirati javnost treba li to činiti ili ne treba.  Javnost će se izjasniti onako kako postaviš pitanje.

Postavimo pitanje - treba li zaustaviti ubijanje nevinih i nedužnih kemijskim, običnim pa i hladnim naoružanjem, pa ćemo zasigurno dobiti jasan odgovor.

Završavajući ovaj članak do mene je došla informacija da je  jučer, na sjeveru Sirije, u mjestu Rekka, dogodio još jedan zločin protiv kršćana. Naoružani bliski Al Qaidi zapalili su crkvu,  odnosnosve što se u crkvi nalazi od križeva, slika, ikona,  itd. Istodobno na drugoj je crkvi koja pripada Armenskim  katolicima sa krova je skinut križ i zamijenjen zastavom tzv islamske republike.

Jean Chedid

Jean Chedid je etnički Libanonac - kršćanin, koji ekskluzivno za HRsvijet komentira događanja u Siriji.

Vezani članci:

-Jean Chedid: Je li i BiH potencijalni sirijski barut?

-Jean Chedid: Paradoksi politike - Kršćani u grotlu sirijske revolucije

-Jean Chedid: Postignut sporazum – Sirijce dozvoljeno ubijati jedino konvencionalnim naoružanjem!