Župa Presvetog Srca Isusova na Visokoj u Splitu proslavila je svetkovinu svoga zaštitnika Presvetog Srca Isusova, u petak 28. lipnja, svečano euharistijskim slavljem, s početkom u 19 sati, koje je predvodio vojni ordinarij mons. Jure Bogdan, u suslavlju sa župnikom don Božom Plazibatom i drugim svećenicima.

Mons. Bogdan, govoreći o Božanskom i ljudskom srcu i o onome što čini čovjeka čovjekom, kazao je: “U našem svakodnevnom govoru često koristimo riječ „srce“. Kad doživimo nešto iznimno lijepo, kažemo: „Zaigralo mi je srce.“ Ili kad je netko plemenite naravi, onda kažemo da ima: „dobro srce“. Srce je simbol naših osjećaja, ljubavi, najintimnijega dijela naš osobnosti. Srce predstavlja ono što čovjeka čini čovjekom. U srcu kao da se dodiruju duhovna i tjelesna dimenzija čovjeka. Srce je također mjesto naših želja i naših težnja. Kada nešto žarko želimo, kažemo: 'Srce mi čezne za tim.' “ A da bi to vjernicima što snažnije približio mons. Bogdan je citirao hrvatskog pjesnika Petra Preradovića, koji je izrazio taj nemir ljudskog srca u svojoj pjesmi 'Ljudsko srce', ovim riječima: 'Ljudskom srcu uvijek nešto treba,/ Zadovoljno nikad posve nije:/ Čim željenog cilja se dovreba,/ Opet iz njeg sto mu želja klije.'/ „. Posebno je naglasio kako je, „to iskustvo svakog čovjeka i zato se s pravom pitamo: 'Može li čovjek uopće biti sretan?' 'Ima li nešto što može u potpunosti zadovoljiti ljudske težnje?' Neispunjene želje, razočarenja, duhovne rane također su dio našega iskustva. Ljudsko je srce nažalost mjesto u kojem se rađaju zavist, pohlepa i mržnja. Tu bolnu činjenicu doziva nam u pamet Drugi vatikanski sabor: 'Ako čovjek pogleda u svoje, otkriva da je sklon na zlo i uronjen u mnogovrsne jade. (…) Tako je čovjek sam u sebi podijeljen. Zbog toga sav život ljudi, i pojedinačni i kolektivni, pruža sliku borbe – i to dramatične – između dobra i zla, između svjetla tmina.' (Pastoralna konstitucija…).“ – kazao je vojni ordinariji, posebno naglasivši kako je „Jedan velik tražitelj sreće, ljubavi i istine, kršćanski mislilac, teolog, sv. Augustin, sažeo je ljudski život u jednu rečenicu: 'Nemirno je srce naše, dok se ne smiri u Tebi, Gospodine.' Nema ništa na ovome svijetu što bi moglo ljudskome srcu donijeti trajnu i neprolaznu sreću, ništa što bi mu moglo izliječiti duhovne rane. To može samo Onaj koji je stvorio ljudsko srce, a to je, milosrdni i dobri Bog. U Isusu Kristu Bog je došao među nas sjedinivši svoju božansku narav s našom ljuskom. Živio je među nama i prošao ovim svijetom čineći dobro i ozdravljajući sve (usp. Dj. 10.38.) 'Isus nas je poznavao i ljubio, sve i svakog pojedinog, za vrijeme svoga života, u svojoj smrtnoj borbi i u svojoj muci, i za svakoga se od nas žrtvovao. (…) Sve nas je ljubio ljudskim srcem. Zato sveto Srce Isusovo, probodeno radi naših grijeha i poradi našega spasenja, uzima se kao glavni pokazatelj i znamen one ljubavi kojom božanski Otkupitelj stalno ljubi vječnog Oca i sve ljude.“ (Katekizam Katoličke Crkve, br. 478.).“

Nadalje govoreći o sakramentu pomirenja i Isusu kao Dobrom Pastiru, mons. Jure Bogdan je kazao: „Kad slavimo Presveto Srce Isusovo, slavimo Božju beskrajnu ljubav koja je radi nas ljudi i radi našega spasenja postala čovjekom (usp. Nicejsko-carigradsko vjerovanje). Ova je ljubav raspeta na križu. Iz njenoga probodenog boka, iz probodenoga Srca, potekle su krvi voda, simboli svetih sakramenata. Po primanju sakramenata, osobito sakramenata pomirenja i Euharistije, otvaramo svoja srca božanskoj ljubavi Srca Isusova. O tome govori sveti Pavao u drugom čitanju iz Poslanice Rimljanima: 'Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetomu koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. (…) Isus poznaje dubine našega srca i nemir koji nas prožima. Naše srce zna odlutati, poput one ovce u Evanđelju koja se izgubila od stada. Tko je taj pastir koji će ostaviti cijelo stado, samo da pronađe jednu izgubljenu ovcu? Prorok Ezekiel nam daje odgovor u prvom čitanju, taj pastir je sam Bog… Ovo se Božje obećanje ispunilo u Isusu Kristu. On je Pastir Dobri koji život svoj daje za nas i vodi nas na izvore života.

Na umjetničkim prikazima, Isus drži u ruci svoje Srce i pruža ga nama. Umjetnik time želi pokazati ono što izriče današnje Evanđelje: Isus kao Dobri pastir toliko nas ljubi da nam povjerava ono najvrjednije: svoje Srce. Sve će riskirati da nas ponovno nađe, da nas spasi iz naših životnih pustinja. Papa Franjo kaže: 'Ono što je pokretalo Isusa u svim prigodama bilo je milosrđe, kojim je čitao srca svojih sugovornika i odgovarao na njihove prave potreba.' (Bula najave Jubileja milosrđa… 2015.) Kada priznamo da smo potrebni milosrđa, onda počinjemo oblikovati svoje srce po Srcu njegovu,te tako postajemo dionici evanđeoske radosti nad ovcom koja bijaše izgubljena i nađe se.“

Govoreći o pobožnosti Srcu Isusovu, naglasio je, kako je „Crkva je kroz povijest uvijek poticala pobožnost Srcu Isusovu, osobito u moderno doba. Prije 163, godine (1856.) papa Pio IX. uveo je svetkovinu Presvetog Srca Isusova za cijelu Crkvu, kako bi iz te pobožnosti svi vjernici mogli crpiti milost za svoj život. Od mnoštva svetaca koji su gajili osobitu pobožnost prema Presvetom Srcu, spomenimo samo svetu Margaretu Mariju Alacoque. Ona kaže u jednom pismu da iz Božanskog Srca 'neprestano teku tri potoka: prvi je potok Milosrđa, potok za grješnike u koje teče duh pokajanja i pokore. Drugi je potok Ljubavi, potok na pomoć potrebama svih koji se trude (…) kako bi mogli naći snage za svladavanje poteškoća. Iz trećega pak potoka teku Ljubav i Mir za njegove savršene prijatelje koje želi uza se privezati kako bi im priopćio svoje znanje i zapovijedi.' (Drugo čitanje u Službi čitanja za spomendan sv. M.M.Alacoque 16. listopada).“

Prisjetio se i najvećeg teologa našeg doba, Pape Benedikt XVI., kazavši da nas on „podsjeća da iz tih potoka milosti crpimo na svoju korist i na korist drugih: 'Štujući Srce Isusov, ne samo da puni zahvalnosti priznajemo Božju ljubav, nego otvaramo se sve više toj ljubavi kako bi ona u sve većoj mjeri oblikovala naš život. (…) Pogled na Gospodina pomaže nam da budemo pozorniji na patnje i potrebe bližnjih.' (Pismo papa Benedikta XVI. povodom 50. obljetnice enciklike Haurietis aquas pape Pija XII. o štovanju Presvetog Srca Isusova, 15. svibnja 2006.). Stoga pobožnost Srcu Isusovu upućuje vjernika na samu bit kršćanstva: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu.“ , zaključio je biskup.

„Braćo i sestre, Isus poznaje naše najdublje želje i čežnje. Samo On može ispuniti našu želju za trajnom i nepomućenom srećom. Poput Dobroga Pastira ide za nama, traži nas u pustinjama našega života. Pun ljubavi, pruža nam svoje Srce da ga čuvamo kao najveće blago. Dopustimo da nas dotakne Isusov milosrdni pogled i da prodre u dubine našega srca. Isuse, blaga i ponizna Srca, pročisti naše srce i ispuni ga svojim mirom i ljubavlju: Učini srce naše po Srcu svome!“, - poručio je na kraju, predvoditelj misnog slavlja, vojni ordinarij mons. Jure Bogdan.

Na kraju misnog slavlja župnik don Božo Plazibat, zahvalio se propovjedniku i svim vjernicima i hodočasnicima, časnim sestrama i ministrantima, te svim „Martama i Marijama“, koje su pomogle da ova proslava doista bude obiteljska, kao i mješovitom župnom zboru, koji je uzveličao sva misna slavlja. Zahvalio se i svoj ostaloj braći svećenicima koji su predvodili misna slavlja u 8, 10, i 17 sati, kada je bio blagoslov djece, kao i župnom kapelanu don Luki Stipinoviću te o.Vinku Maslać, predvoditelju duhovne trodnevnice, od 25. do 27. lipnja, priređene u čast Srca Isusova, koja je sadržavala ispovijed, krunicu i svetu misu te polasatno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Dragica Zeljko Selak