Manje-više svima je u Hrvatskoj poznato da imamo jedanaest poslanika u Europskom parlamentu. No, što ti ljudi točno tamo rade i boljim je poznavateljima političkih prilika u zemlji i inozemstvu prilično maglovito.

Ponekad, doduše, naše novine donesu i poneku vjesticu o aktivnostima naših europarlamentaraca, tako smo, primjerice, svojedobno saznali kakav engleski govori Ingrid Antičević Marinović. Jozo je Radoš puno oprezniji od brzoplete Ingrid, on govori hrvatski i ne zabada nos u škakljive teme. Tako da se njegov staž u Bruxellesu bome odužio, što je svakako dobitak za domaću političku scenu. Jer od Joze tijekom dvadesetogodišnjeg njegova uspinjanja na hrvatskoj političkoj sceni nikada ništa korisno nismo dočekali.

S licem čovjeka koji mrava ne bi zgazio, što ne znači da ga se Budiša svojeodobno nije treba pripaziti, Jozo je daleko dogurao. Ne samo do Bruxellesa nego i do Mjeseca! Nije to mala stvar za duvanjskog Slavonca, nesuđenog poručnika JNA, čije su, kako u jednom davnom intervjuu Globusu reče, početkom devedesetih jedine ambicije bile da postane konobar u Njemačkoj. Ali pred tim čestitim ambicijama ispriječio se zlosretni Dražen Budiša i uveo Jozu u hrvatsku politiku. Ponekad dvojim zamjerim li Budiši više što je sklopio pakt s Račanom ili što je omogućio Jozi Radošu ulazak u visoku politiku. Racionalno znam da je veća šteta bio Račan, no emotivno više mi smeta ovo drugo. Jer Radoš jest izdao Budišu i nauk svoje stranke, a Račan nije izdao svoju Partiju.

I taman kad je izgledalo da smo se riješili Radoša, makar i slanjem u Bruxelles, čitam u Jutarnjem listu kako su on i Ivan Jakovčić, složno upregnuvši svoje skromne potencijale, postavili pitanje u Europskom parlamentu. Nije to mala stvar za nesuđenog konobara u Njemačkoj! Zabrinuti dvojac pitao je: “Što Europska komisija čini da zaštiti interese EU i država članica na Mjesecu”. Ne znam što im je odgovoreno i hoće li im ikada biti odgovoreno, ali znam da se ni šeret Mesić nije ovako dobro znao našaliti na račun građana koji su ih birali. U vrijeme kada Europska unija proživljava najdramatičnije trenutke od svoga osnutka a Hrvatska najdublju krizu od stjecanja neovisnosti i oslobađanja zemlje postavljati ovako nebulozna pitanja u Europarlamentu mogu samo ljudi kojima je stalo do njihove zemlje kao do lanjskog snijega.

Dobro, za Ivana Jakovčića čovjek se ne bi previše ni čudio, Nino je bonvivan i zafrkant kojega – barem se takav dojam stječe - i za Hrvatsku i za Eu boli uvo, no da se oprezni Radoš ovako raspojasao, to doista čudi. Jozo je svoju karijeru gradio strpljivo i mudro po oprobanoj hrvatskoj špranci raznih manolića, mesića, canjuga itd. Prvo je uložio ''žestoko hrvatstvo'', onda je taj nepostojeći kapital polako i besramno rasprodavao da bi na koncu došao na poziciju tzv. liberalizma jugounitarističkog, anđelinovićevskog tipa, garnirano hinjenom europejštinom, ljudskopravaškim fanatizmom i na koncu, kako vidimo, unosnim mjesečarenjem. Zna li se da za to mjesečarenje Jozo dobiva i obilnu mjesečnicu, stvar postaje prizemno jasna. Naprijed, Jozo, Mjesec je tvoj! I ako Boga znaš, zaboravi da te Hrvatska lansirala. Mi ćemo tebe rado zaboraviti, kao što ljudi već rado zaboravljaju pogrješke iz prošlosti.

 

Damir Pešorda

Share
0