Europska komisija (EK), predvođena Ursulom von der Leyen, predstavila je ovih dana paket "Fit for 55". Nije, dakako, riječ o još jednom programu fitness vježbi za srednju dob koji će vam u dva tjedna pomoći da još ovog ljeta izgledate dobno neutralno, ako zbog nepredvidivosti COVID epidemije uopće stignete do plaže.

Riječ je o puno ambicioznijem, neizvjesnom i potencijalno puno opasnijem sveobuhvatnom paketu zakonskih prijedloga i mjera koje bi (navodno) trebalo pretočiti u propise EU-a i u zakone država članica, a kako bi se osiguralo da EU do 2030. godine smanji emisiju stakleničkih plinova za 55 posto (u odnosu na 1990.) te da se do 2050. postigne planirani cilj, koji se na jeziku tzv. zelenih politika zove – ugljična neutralnost Europe. Time bi, kaže zelena politička priča, Europa postala uzorito mjesto na Zemlji kad je riječ o očuvanju prirode i spašavanju Zemlje od klimatskih promjena. I bila bi navodno uzor ostatku svijeta.

Da odmah objasnim ovu izvjesnu ironiju u tretmanu jednog od najznačajnijih aktualnih projekata EK – paketa "Fit for 55". Dakako da podržavam sve razumne mjere očuvanja prirode, razumno smanjivanje njezina zagađenja, pa i razumno okretanje čistijim energijama. No imam velik problem s gotovo totalitarnim nametanjem zelenih ideologija kao navodno jedinog rješenja za spas planeta Zemlje. Osobito kada nam se, umjesto znanstvenih autoriteta, za njihovo tumačenje nude maskote poput švedske tinejdžerice Grete Thunberg, iza koje tako očigledno vire financijski interesi lobija zelenih industrija i interesi vodećih država u tim industrijama, poput Njemačke, Švedske…

U mainstreamu europske politike ne propituje se (još uvijek) sama bit i utemeljenost tzv. zelene agende, ali je "Fit for 55" ipak izazvao niz kritika, prigovora i strahova iz država članica, osobito onih iz (uvjetno) desnije strane Europskog parlamenta, iz cehovskih udruga. Spomenut ću samo nekoliko najčešće ponavljanih. Da je u izradi paketa "Fit for 55" pobijedila osovina von der Leyen – Merkel, odnosno da je projekt složen po mjeri njemačkih interesa. Izražena je velika bojazan da će cijenu prelaska s fosilnih goriva na zelenu (električnu) energiju, u vozilima, domaćinstvima, poljoprivredi, u konačnici platiti najsiromašniji dio stanovništva i najsiromašnije zemlje, da će to produbiti jaz između bogatih i siromašnih i na europskoj i na nacionalnim razinama.

I HDZ-ovi su europarlamentarci u zajedničkoj objavi apelirali na to da se "trošak zelene tranzicije nikako ne smije prelomiti preko leđa obitelji s niskim i srednjim prihodima, vlasnika automobila, poljoprivrednika ili preko slabije razvijenih država članica". Pa čak je i šef europskog Zelenog plana, gorljivo "zeleni" zamjenik šefice EK Frans Timmermans poručio da će, ne pokaže li EU solidarnost u podnošenju troškova zelene tranzicije, "otpor biti masovan". Tek što je objavljen "Fit for 55", iz država članica EU-a stižu upozorenja da bi njegova provedba (poskupljenje goriva u prometu i poljoprivredi, poskupljenje grijanja, poskupljenja u zračnom prometu…) mogla proizvesti unutarnje sukobe prema matrici nekadašnjih "žutih prsluka" u Francuskoj, samo mnogo žešće, i to diljem Europe. Predviđa se da će razgovori i pregovori o provedbi ovog paketa EK s državama članicama, s europarlamentarcima, s cehovskim i drugim udrugama biti vrlo dugi i nimalo pravocrtni.

A moje je pitanje – zašto je EK uopće proizvela takav paket zelene tranzicije, ako se već u startu vjeruje ili znade da njegova primjena može proizvesti masovne unutarnje sukobe? Zato da bi šefica EK von der Leyen mogla reći: "Europa je sada prvi kontinent koji je predstavio obuhvatan projekt ispunjavanja klimatskih ciljeva." A ako taj projekt malo "zapali" Europu iznutra, što je to prema ispunjavanju samozadanog velikog klimatskog cilja?!

No možda se odgovor na ovoliku posvećenost EK "zelenoj tranziciji" nalazi u onim akutnim globalnim i europskim problemima na koje EK nema odgovor. EK nema odgovor na pandemiju COVID-a 19. Politička vodstva država članica, od velike Francuske do male Hrvatske, u istinskom su strahu od jeseni i novih sojeva virusa, epidemija poprima sve značajke biološkog rata, kojeg se ne želi proglasiti, a povjerenje stanovništva u politička vodstva na minimumu je, diljem Europe.

EK nema odgovor na ilegalne migracije, koje će najesen izvjesno dobiti novi zamah nakon povlačenja američke vojske iz Afganistana, ne žele uopće razmišljati o tome. EK nema odgovor na kinesku strategiju osvajanja Europe projektom "Jedan pojas, jedan put", a niti odgovor na islamističke projekte osvajanja Europe njezinom islamizacijom. Francuska je na rubu unutarnjeg sukoba, zapravo građanskog rata. EK joj paketom "Fit for 55" preporučuje – manje nafte, manje krava, manje mesa, manje CO2 i bit ćete zdraviji – i vi i Zemlja. Hrvatskoj je, zbog ilegalnih migracija, sve izvjesnija uloga (nove) europske vojne krajine. I zapravo me uopće ne zanima hoće li neko stado ličkih krava emitirati presnažan vjetar (kolokvijalno – prdnuti) prema Velebitu i tako ugroziti standarde "Fit for 55" i vodeću ulogu EU-a u očuvanju Zemlje i njezine klime. A mislim da ni Ursulu, kao metaforu EK – to sada ne bi trebalo zanimati.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

 

Share
0