Kruže glasine da je u večernjim satima 17. rujna u Zagrebu počinjeno nekoliko silovanja od strane muslimanskih migranata, koje se podmuklo naziva izbjeglicama ili azilantima. Ne treba sijati strah i razdor, dakle to su samo glasine.

Bile istinite ili ne, jednako su zabrinjavajuće i pokazuju kako „bratstvo i jedinstvo“, suživot i uvažavanje „drukčijeg“ počinje, a kako će završiti, toga se možemo samo bojati. S druge strane, komunistička glasila objavljuju vijest da „izbjeglice“ u znak solidarnosti i zahvale čiste smeće s ulica Tovarnika (?!). Inače, pojam izbjeglice označava osobu koja napušta ratom i nedaćom pogođeno mjesto te odlazi do prve sigurne točke, to je obično prva susjedna država. Banalno, kad vas netko krene udariti ili gađati nečim, vi vjerojatno udarac izbjegnete, ali sigurno ne migrirate i zatražite azil? To su ljudi koji ne žele utočište, već dom, jer su svoj napustili – i to je ključna razlika.

Dosta je bilo pisanja o premijerovu ponašanju; naziva ga se ovakvim i onakvim, karikira ga se, zbijaju se šale i vicevi na njegov račun i.t.d., no svojim izjavama o izbjeglicama, premijer je pokazao da je potpuno lud. Ali ne luckast, šašav, već mahnit, van nadzora i kontrole. Odbija, čak i u ovoj drastičnoj situaciji, suradnju s vrhovim zapovjednikom oružanih snaga, oklijeva zatvoriti granice kako bi se uopće pripremio za imigrantski val, uspoređuje njihov položaj s položajem Židova u Drugom svjetskom ratu (?!), proziva oporbu jer želi zaštititi hrvatske interese i hrvatske građane, osuđuje Viktora Orbana, možda jedinog državnika i političara u svijetu, kojemu bi se svi trebali diviti i od njega učiti, bahato govori da svi u Hrvatsku mogu doći i ostati koliko žele, napušta sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, a onda nestane iz javnosti i ovoj katastrofalnoj situaciji odleti u svoju vikendicu na Krku... Ukoliko se ikad bude sudilo Milanoviću, ne će mu se moći izreći zatvroska kazna jer je neuračunljiv.

Moglo se opaziti da su, od kad je Hrvatsku potresao migrantski val, sva lica petokolonaške vlade nasmijanija, od Vesnice Pesnice do Ostoje Rankovića. Pri svakom javnom nastupu u posljednih dana, smijeh im ozaruje lica; ne mogu ga čak ni suzbiti koliko im zadovoljstva pruža što su stjecajem okolnosti dobili potporu u uništavanju i urušavanju Hrvatske. Nije bilo dovoljno četiri godine rovarenja i sabotiranja, već im je imigrantska kriza poput šlaga na kraju njihova izdajničkog mandata, a za Hrvatsku nije šlag, već posljednji „Schlag“ što na njemačkom znači udarac. Možda će na kraju mjeseca migrante uračunati u broj turista pristiglih u postsezoni, a ako ništa, migranti im svakako mogu biti dobro koalicijsko pojačanje.

Ako se, daj Bože, Hrvatska izvuče iz svih ovih muka, bitno su i duboko poremećeni odnosi s relevantnim susjedima; jer za Hrvatsku Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina nisu relevantni „komšije“ budući Hrvatsku ne mogu povući naprijed, nego samo uvući u natrag u balkansko blato i smicalice. Zoki je razbjesnio Mađare i Austrijance; prve je otvoreno vrijeđao, dok je drugima pokušao „uvaliti“, štono reče narod, migrante. Ukoliko zakon, ili u ovom slučaju međunarodni ugovor, dakle Lisabosnki ugovor propisuje da će migranti tražiti pravo na azil u prvoj zemlji Europske unije, u čemu je nesporazum? Zar je Zoki zaboravio da smo dio EU? Što ne pita drugaricu Besnu Vesnu koja je ministrica vanjskih poslova i europskih integracija? Pa valjda će drugarica, ako misli da je kadra „grejati“ stolicu Glavnog tajnika UN-a, valjda ponešto znati o temeljnim ugovorima EU?„Od zakona u uređenoj državi, ništa nije jače, ni čekić ni plinska boca.“ To je izjavio vrli naš premijer, no možda smatra da su ratificirani međunarodni ugovori u rangu čekića i plinske boce?

Kad povijesne knjige budu spominjale ovo razdoblje, Zoran Milanović će biti u rubrici „Jeste li znali?“ i „Možete li vjerovati?“ kao jedini premijer, odnosno predsjednik vlade koji je okupio najzatucaniju i najofucaniju bagru kako bi uništio ili barem pokušao uništiti vlastitu državu svim raspoloživim sredstvima. Opravdava li ga ludilo ili ne, stvar je psihijatrijskog vještačenja i suda.

 

Josip Gajski

Share
0