Medijska ofenziva i cyber rat koji potenciraju režimski mediji iz Sarajeva pod direktnom kontrolom političkih i obavještajnih struktura metodom zastrašivanja Bošnjaka nastoje stvoriti surovu sliku svega hrvatskog kao „neprijateljskog“, dovodeći do zahuktavanja ionako uzavrele političke scene u Sarajevu.

Posljednjih dana, svjesno naravno, šalju se (ne)izravne upute putem režimskih tiskovina i portala kako izvršiti udar i još jednom nametnuti hrvatskog člana Predsjedništva. Posebni napadi se vode preko tzv. nevladinih i nestranačkih bukavaca poput „neovisnog“ Avde Avdića, koji je svojim nedavnim istupima u medijima još jednom pokazao da oni koji se kunu u državu najviše krše svaku njenu ustavnu odredbu.

Usto, Avdićeva empatija prema državi razvijana još iz dana njegove FTV karijere, preko Žurnala, neki dan je prikazana u smislu kakvi pritisci se rade na novinare i medijske djelatnike. Naravno, kao žrtve su navedene građanske kolege (ili kolege s istog platnog popisa), dok za Gloriju Lujanović nema mjesta na istom popisu. Možda je Avdi Lujanovićka ne simpatična, ili možda što piše o zločinima u Središnjoj Bosni koji su radili "naši iranski, afganistanski i drugi građanski patrioti ove zemlje"?! Odgovor o selekciji kolega novinara vjerojatno dobiti nećemo.

Isto tako navodno se već rade pojedine matematičke kalkulacije koliko glasova odvojiti za mešetarenje i izborni inženjering jer međunarodna politika, počevši od Europske unije i svih ostalih međunarodnih čimbenika postaje itekako svjesna dominantnih ciljeva zamaskirane „sarajevske pseudoraje“. Svjesni su ti krugovi snage svih pojedinih kandidata, krenuvši od neugodnog Radončića, nove ikone ljevice Bećirevića, odbjeglog superstara Šepića i nekolicine drugih. Ostaje napraviti kalkulaciju koliko tih glasova usmjeriti da se postigne apsolutna institucionalna dominacija u projektu stvaranja administrativno mononacionalne Federacije, iako su EU predstavništvo i OHR, jasno upozorili kakve posljedice mogu uslijediti kao rezultat takvih režija.

Hvalospjeve koji se bošnjačkom narodu „ture“ pod nos radeći (in)direktnu doktrinaciju i stvaranje „neprijateljskog“ okruženja su već prepoznati u istinskim europskim bošnjačkim krugovima, i onim intelektualnim i političkim, što bi se dogodilo da se već oprobani neuspjeli eksperimenti ponovo odrade, i što bi to značilo za političku stabilnost BiH.

Njihov problem i jeste što su marginalizirani od paraobavještajnih struktura koja financiraju državnim novcem svoje poslušnike, nastojeći na silu stvoriti nešto što je u samom startu osuđeno na propast.

 

T.P.