Dok će bivši partizani uz tradicionalni izravni tv prijenos (HRT) u šumi Brezovica (22. lipnja 2019.) slaviti „veličanstvenu“ pobjedu, odnosno dan kad je u Hrvatskoj pukla prva puška, u dolini hrvatskih kardinala, u malom mjestu Sošici, Hrvati će se ponovno prisjećati nevino pobijenih ljudi, žena i djece, bolesnika i drugih, koji su samo zato što su bili Hrvati, završili u tami Jazovke.

Uz to će po tko zna koji put postaviti pitanje: gdje su odgovorni za sve te i druge zločine?

Da, kako to da nema odgovora, da se nadležne službe lijeve i desne, koje bi morale proganjati zločince, prave da ne čuju krikove iz te duboke jame, od 32 metra, a koja je imala otvor od jedva 1,5 metara?

Nevini ljudi, čak i živi, u vrijeme i nakon II. svjetskog rata, bacani su u tu jamu kao „krumpiri“.

Godinama se nije smjelo ni pitati za ovo krvavo partizansko groblje, a kamoli istraživati ili o njemu pisati.

Zašto, zbog čega?

Neki od onih koji su bacali Hrvate u tu jamu navodno i dalje žive u vilama, tu među nama, i ne pada im na pamet da zatraže oprost.

Prema izjavi pataloga prof. dr. Žarka Danilovića za Večernji list (13.8.1999.) navodi se:

- „Pretpostavljali smo da su u nju bačeni i ranjenici od kojih su neki mogli imati i samo jednu nogu kao što se to događa u ratu. Ni lubanje više nisu čitave pa smo odlučili da ćemo brojat i čeone kosti s arkadama i nosom što je bilo i najsigurnije. U jami je bio i jedan biolog, specijalist baš za kosti, i tako smo utvrdili točan broj od 447 osoba, što govori da je to ekstremno velika masovna grobnica. Na ostacima lubanja pronašli smo ulazne i izlazne rupe od metaka što znači da su neki ubijeni vatrenim oružjem, a drugi su zacijelo likvidirani tupim priručnim sredstvima jer smo u jami našli jednu sjekiru i jednu motiku. Imamo sve dokaze da su u jamu bačeni i ranjenici. To su ranjenici koje su partizani odmah nakon II. svjetskog rata pokupili iz zagrebačke bolnice Svetoga Duha, njih oko 270, te ih doveli u Sošice, likvidirali i bacili u jamu. Moram reći da me to podsjeća na ono što su četnici napravili u Vukovaru 1991. kada su isto tako izveli ranjenike iz bolnice i poubijali ih. Povijest se ponavlja. A za ove ranjenike pobacane u Jazovku imamo i svjedočanstvo partizana koji je vozio autobus kojim su žrtve dovezene do jame. Drugi put više nije htio voziti kad je vidio što se ondje s ljudima radi“ – rekao je prof. Danilović.

Pretpostavlja se da su u jamu bačeni i zarobljeni ustaše i domobrani te neki zarobljenici iz partizanskih logora.

Pored sjekire i motike, u jami je nađena i debela bakrena žica kojima su zarobljenicima vezali ruke, zatim toplomjer, kirurške šipke, opasači, žlice....

Neki mještani Sošica su tvrdili i tvrde da je u jamu ubačeno više žrtava nego se priča, ali i da su partizani ubijali i pokapali nevine Hrvate još na nekim okolnim lokacijama.

Dakle, i kad postoje dokazi o ovakvim i sličnim „junačkim“ djelima Titovih partizana, antifašista, ništa se ne događa, odnosno i dalje se takvi strašni zločini marginaliziraju, prešućuju i ne traže se krivci.

To je za „antifašiste“, koji su nosili kapu s krvavom zvijezdom petokrakom,(baš kao i četnici u Vukovaru i Škabrnji), bio „normalan“ obračun s „neprijateljima“, koje su dovukli i u pidžamama iz bolničkih soba, uz poklik – Smrt fašizmu-sloboda narodu!

Mladen Pavković