ISTAKNUTE VIJESTI

Njemački novinar Schiller u knjizi Njemačka i “njeni” Hrvati zastupa tezu kako je njemačka politika devedesetih propustila priliku intervenirati zbog, kako kaže, parcijalne rehabilitacije ustaštva.

Ulrich Schiller na promociji svog pamfleta

Pod naslovom “Njemačka je potcijenila posljedice ustaške politike”, na  tportalu je 29. siječnja objavljen razgovor s njemačkim novinarom Urlichom Schillerom, i to povodom objavljivanja njegove treće publicističke knjige “Njemačka i “njeni” Hrvati”. U uvodu članka autor Gordan Duhaček piše kako je knjiga izazvala najveću pažnju javnosti zbog provokativne teze da je njemačka politika devedesetih propustila priliku intervenirati zbog parcijalne rehabilitacije ustaštva, što je bila i njena povijesna odgovornost”, te nadalje navodi kako se “Schillera se optužilo da je napisao antihrvatski pamflet”.

Ultranacionalisti u našim (hrvatskim) redovima?

Prije samog razgovora s njemačkim novinarom Urlichom Schillerom, gdje pojašnjava kako će Schiller iznijeti zanimljive procjene “o ultranacionalistima u našim redovima”, autor teksta piše kako je “Posjet predsjednika Ive Josipovića Njemačkoj, gdje ga je primio vrh te iznimno utjecajne europske države, istovremeno nehotice aktualizirao i temu ekstremnog hrvatskog nacionalizma, s obzirom na ručnu bombu koju je u pošiljci dobilo hrvatsko veleposlanstvo u Berlinu.”, nakon čega, iznoseći  svoj osobni stav, dajući naznake da zna tko (ni)je umješan u „ berlinski bombaški proces“: “Iako za svoju politiku pomirenja u regiji predsjednik Josipović uživa potporu hrvatske javnosti, nekima se ona očito nikako ne sviđa, a to nakon dvadeset godina od smrti Jugoslavije sigurno nije njena odavno nepostojeća tajna služba Udba.”

>>UDBINI OSTATCI U HRVATSKOJ

>>Berlin: Hrvati šokirani napadom na veleposlanstvo - ne vjeruju u priče o Hrvatskom feniksu

>>Dražen Budiša: Netko iz Hrvatske skriva Udbine likvidatore

>>Kolumna Ilije Zovka: Beograd ili Berlin

Predsjednik Josipović uživa potporu hrvatske javnosti za politiku pomirenja u regiji??!! Tko to kaže? Autor članka, nakon čijeg čitanja je svakom “normalnom”  jasno kako Gordan “puše u rog nikad prežaljenog bratstva i jedinstva”? Ili su to možda rezultati namještenih anketa, kojima nas svakodnevno antihrvatski mediji “bombardiraju”, vodeći se inačicom “dva puta ponovljena laž postaje istina”? Kako to izvjesni novinar Goran G. može znati tko stoji iza eksplozivne naprave? Kako može tvrditi da iza toga ne stoji, sudeći prema njegovim riječima „odavno nepostojeća UDB-a“?

>>Iza bombe u Berlinu stoji prepoznatljiv rukopis Udbe!

>>BOMBA IZ BERLINA – CRNILO UDBINE TERORISTIČKE HOBOTNICE, dokumenti i analize

Jednom davno reče A. G. Matoš: "Hrvatska vidje svakojakih čuda, al' ne nađe štrika za toliko juda."

E, pa, svima Vama “Sorossevim piskaralima“,  regrutiranim iz obitelji uglednih članova CK SKJ, OZN-e, UDB-e, KOS-a i različitih jugonostalgičarskih uporišta , koji pljujući po svemu što je hrvatsko, sramotite novinarsko zanimanje, koji ste nakanili Hrvatskoj napraviti ono što ni Slobodan Milošević nije uspio, jednom mora postati jasno da radite jalov posao.

>>HRVATSKA BEZ GLASA: Tko su pravi vlasnici medija u Hrvatskoj?

>>TKO JE SVE OPSTRUIRAO ISTRAGU I SUĐENJE PROTIV KRUNOSLAVA PRATESA U MÜNCHENU, kronologija i analiza činjenica …

Za one koji u ovoj napaćenoj zemlji još uvijek misle svojom glavom, istina je uvijek istina, a vaše laži odlaze u vjetar, unatoč svesrdnom zalaganju kako bi Hrvate uvjerili kako je bljedunjavi srpsko-hrvatski  lik “omiljen među hrvatskim narodom.”.

I gdje se krio ovaj  srpsko-hrvatski novinar 1991. , dok su se hrvatski branitelji smrzavali u rovovima, pokušavajući izbjeći srpski metak i pobjeći četničkom nožu, ostvarujući njemu pravo da u miru i udobnosti doma danas, zavaljen u udobnu fotelju, piše objede Hrvatskoj državi, hrvatskom narodu i prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, kojega danas u Haagu prozivaju kako je htio napraviti Veliku Hrvatsku, pa će se na temelju toga suditi i šestorici vođa Herceg Bosne,  koji su mu u tome htjeli pomoći?

Dio hrvatske javnosti, kao što reče profesor Ančić, potaknut pisanjima već spomenutih „novinara“ i lažnim svjedočenjima raznih krivokletnika, uzeo si je pravo vjerovati u to i nikakve ga činjenice ne mogu razuvjeriti. Drugi dio hrvatskog naroda to pitanje uopće ne zanima, dočim onaj treći dio zna logički promišljati. Taj treći dio zna kako bi samo idiot pokrenuo ratni sukob protiv šest puta brojnijeg protivnika, a to Tuđman svakako nije bio.

Dobro jednom davno reče A. G. Matoš: "Hrvatska vidje svakojakih čuda, al' ne nađe štrika za toliko juda."

“Strah hrvatskih Srba od obnove NDH pod vodstvom Franje Tuđmana”

No, vratimo se temi. Nakon pročitanog razgovora, kojega je novinar tzv. hrvatskog portala  napravio s Ulrichom Schillerom, čitatelju je jasno kako ovaj njemački novinar prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana proglašava obnoviteljem ustaštva, dok je, prema riječima ovog “uglednog” njemačkog novinara i publicista, do “srpske agresije na Hrvatsku došlo zbog straha od ustaša”, o čemu više govori citat iz razgovora:

“Kohl i Genscher su podcijenili traumatične posljedice ustaške politike te su strah hrvatskih Srba od obnove NDH pod vodstvom Franje Tuđmana tumačili isključivo kao rezultat srpske ratnohuškačke politike koja je dolazila iz Beograda. Zapravo ni danas nije jasno zašto su Kohl i Genscher tako snažno podržavali Tuđmana u svemu, iako je on više puta javno izrekao svoje planove za podjelu Bosne i Hercegovine. Zbog takve Tuđmanove politike rat u Bosni i Hercegovini je bio mnogo krvaviji.”

Eto, nakon što smo svjedočili tezama o „preuranjemom priznaju Hrvatske“, sad čujemo i za postojanje teze da je do “srpske agresije na Hrvatsku došlo zbog straha od ustaša”. Međutim, opet nema dokaza. Opet su to prazne priče kakve slušamo od onog trenutka ranih devedesetih kada je postalo očito da je hrvatski narod pretvrd orah.

Objeda su to iz arsenala Tuđmanovih nekadašnjih „suradnika“, koji su i izvorni tvorci sulude haške teze o Tuđmanovoj „bosanskoj odiseji“, o kojoj su napisane tone papira sa, isto tako,  suludim tezama koje naprosto demantira zdrava logika, pogotovo zbog činjenice da takve sulude teze ne podupire niti jedan materijalni dokaz. Osim, naravno, izjava takvih „moralnih veličina“ kakve su Stjepan Mesić, Joža Manolić, drug mu Boljkovac, i mnogi drugi koji nikada nisu stajala na pozicijama neovisne Hrvatske države, nego na pozicijama (kon) federalne Jugoslavije. Upravo je to i izvorište svih naših nacionalnih problema i sukoba!

“Katolička crkva u Hrvatskoj je od Bleiburga htjela stvoriti identitet nacije - vječne žrtve”

U knjizi Njemačka i njeni Hrvati Schiller je cijelo poglavlje posvetio Križnom putu i Bleiburgu, pa ga autor teksta, navodeći kako autor knjige stradanje Hrvata na Bleiburgu opisuje kao "nacionalistički mit koji nema previše utemeljenja u činjenicama”, pita ”Zašto se danas u Hrvatskoj forsira Bleiburg?”. Na ovako „umjesno“ pitanje Schiller, naravno, isto tako odgovara naglašavajući kako je “problem s Bleiburgom taj što se preko njega htio stvoriti jedan novi hrvatski nacionalni identitet u devedesetima, u čemu je sudjelovala i Katolička crkva u Hrvatskoj, a to je identitet nacije - vječne žrtve”.

Schiller ovdje također naglašava kako je jedino neodgovoreno pitanje zašto je Titova komunistička elita mislila da se taj monstruozni ratni zločin može uspješno prešutjeti i prikriti”, jer se to nije moglo učiniti, zato jer je, kako kaže “Bilo jednostavno jako mnogo svjedoka!“.

Dakle, u danima kada do nas dolaze najave  kako će se u Hrvatskoj napokon početi istraživati komunistički zločini, njemački ljevičarski publicist najveće stradanje hrvatskog naroda u povijesti namjerno marginalizira i proglašava mitom, na čemu mu hrvatski komunistički recidivi inkorporirani u sve pore društva mogu svesrdno zahvaljivati. Naravno, pri tome je iskazao čuđenje kako su Brozovi sljedbenici mogli misliti da će komunistički zločini, zbog postojanja velikog broja svjedoka, ostati skriveni, pa se treba pitati kako novinarske „škare“ ovu rečenicu koja se ne uklapa u tekst nisu jednostavno isjekle?

“Jedino što bi Hrvatsku moglo dugoročno udaljiti od EU je rehabilitacija ustaštva”?

Schiller u svom književnom uratku navodi i kako Hrvatsku vidi kao dio Europske unije, dok u razgovoru kaže kako je “jedino što bi Hrvatsku moglo dugoročno udaljiti od EU  rehabilitacija ustaštva”, što je jasan i nedvosmislen pokazatelj da je ovo poprilično loš pokušaj odgovora na jednu drugu tezu, točnije na onu kako ostaci UDB-e udaljavaju Hrvatsku od Europske unije, o čemu se u Hrvatskoj se otvorenije govori. Naravno, riječ je o njemačkom sudskom procesu za ubojstvo Stjepana Đurekovića i međunarodnoj tjeralici protiv Josipa Perkovića i  drugih čelnika jugoslavenske UDB-e.

>>Suđenje za ubojstvo STJEPANA ĐUREKOVIĆA - presuda i kronologija slučaja ...

>>Udba blokira put u EU

Nakon knjige Snježane Kordić pod naslovom “Jezik i nacionalizam”, a koju je sufinanciralo Ministarstvo kulture RH, hrvatsko promoviranje Schillerove “antihrvatske” knjige je  tek samo još jedno nastojanje kako bi se sa Srbije skinuo dio odgovornost za rat i kako bi Hrvatska povukla tužbu za genocid, što bi u konačnici dovelo do potpunog izjednačavanja krivnje.

Znakovito pitanje jest i ovo: zašto ovakva knjiga baš sada i upravo u ovakvom trenutku? I zašto od strane njemačkog ljevičarskog novinara? Tko je on uopće i što ima protiv Hrvatske? I zašto se protiv Hrvatske od njenog osamostaljenja provode psihološki ratovi?

Smeta im, kao i mnogima u „modernoj“ Europi, što smo još uvijek, unatoč brojnim pritiscima, katolička, nacionalno svjesna zemlja, koja se i unatoč vješto pripremljenoj ratnoj zamci uspjela osamostaliti i obraniti.

Čini se kako tzv. hrvatski mediji, koji propagiraju “region” i “Jugosferu” svoj prostor popunjavaju sa svakakvim sumnjivim uradcima, a sve s ciljem kako bi se domaća javnosti usmjerila u krivom smjeru.

Buđenje se odgađa, a kad do istoga dođe, sve će biti posloženo na svoje mjesto, i mnogi  će tek tada shvatiti k čemu nas ti isti mediji, uz potporu raznih jugonostalgičarskih struktura vodili sve ovo vrijeme.

A to kamo nas vode, pojedincima je već odavno jasno, dok bi i oni ostali napokon trebali s očiju skinuti krmelje, dok ne bude prekasno.

Jer će se inače probuditi u četvrtoj Jugoslaviji, odnosno u  Velikoj Srbiji!


Autor: D.R.