ISTAKNUTE VIJESTI

Obruč oko Josipa Boljkovca, nekadašnjeg šefa OZNE u Karlovcu, steže se polako, ali sigurno. Dokaze, brojne jame prepune skeleta, iskaze i dokumentaciju više jednostavno nije moguće ignorirati. Istraga je započeta još 2003., otvoreno je nekoliko lokaliteta masovnih gubilišta, a iz MUP-a je ovih dana procurila informacija kako je samo pitanje dana kada će Josip Boljkovac osjetiti hladnoću lisica na rukama.

Kako bi izbjegao sudski proces i skrenuo proces za ratne zločine u političke vode Boljkovac ovih dana neprestano ponavlja kako je žrtva političke kampanje i političkih ambicija ministra Tomislava Karamarka. Za odvjetnika je izabrao medijskog manipulatora Antu Nobila kojemu je pravo samo usputno zanimanje, mnogo je više dara pokazao u političkim procesima za vrijeme Jugoslavije, ali i danas, za vrijeme Republike Hrvatske. Nekadašnji mladi i nadobudni tužitelj Andrije Artukovića u procesu koji nije bio proces protiv Artukovića već protiv hrvatske državotvorne misli, ostati će upamćen i po optužnici protiv Franje Tuđmana zbog narušavanja ustavnog poretka SFRJ. Ovaj dokazani obiteljski nasilnik koji bez ustezanja šamara djecu na zagrebačkim ulicama, a sve jer su se igrala na cesti, tvorac je i ideje o dvostrukoj liniji zapovijedanja HV-om za vrijeme Domovinskog rata. Ovu tezu Nobilo je iznio za vrijeme suđenja Tihomiru Blaškiću, a poslužila je brojnim inozemnim agencijama i tužiteljima za kreiranje optužnica i izvještaja na štetu hrvatskih branitelja.

U prvoj reakciji, kao Boljkovčev branitelj, Nobilo ponovno ulazi u sferu politike te tvrdi kako je optužnica protiv Boljkovca dio Karamarkova miraza HDZ-u u predizborno vrijeme. Pritom se ne obazire na brojne dokaze koji se njegovu klijentu stavljaju na teret, ali vješto naglašava godine svog klijenta. Kaže, preko leša jednoga čovjeka želi se popraviti politički rejting stranke.

Možda je optužnica protiv Boljkovca i tempirana u predizborno vrijeme, međutim, ne treba zanemariti činjenicu kako je istraga otvorena još 2003. Nadalje, sasvim je sigurno kako bi Nobilo i Boljkovac u bilo koje vrijeme, akciju usmjerenu pozivanju na odgovornost za ratne zločine proglasili političkim procesom. Nobilo pritom ne brani samo Boljkovca već cijeli jedan sustav kojega je i sam, kao tužitelj, bio sudionik. Stave li se Boljkovcu lisice na ruke, makar i simbolično na nekoliko sati, stavit će se cijelom jednom sustavu i garnituri. I gle sada paradoksa, kao politički tužitelj koji je vodio političke procese u vrijeme jednog totalitarnog režima, Nobilo ima hrabrosti prozivati demokratske vlasti Republike Hrvatske kako vode političke procese.

Nobilo je danas u Hrvatskoj, protivno svim demokratskim i ljudskim standardima, priznata i ugledna javna osoba. Njegov lik se pojavljuje na naslovnicama dnevnih novina i televizijskim ekranima, sudionik je svakog važnijeg društvenog događaja u zemlji. Međutim, da je zakon u lustraciji ikada zaživio i Nobilo i Boljkovac bili bi obilježeni imenima u skladu sa svojim zaslugama. Nije im bilo dovoljno što nikada nisu procesuirani već uporno nastavljaju provoditi svoju politiku i unositi razdor u zemlju. Njihove političke stavove spremno je prihvatio i dio političke javnosti u Hrvatskoj pa su oni danas prikazani kao branitelji jedne ideje, ideje antifašizma pred najezdom ustaških hordi. To što se iza ideje antifašizma krije rigidni komunistički sustav koji je ovu zemlju preorao masovnim grobnicama ne zanima baš previše poklonike Boljkovčeve i Manolićeve politike.

 

Željko Primorac