Dječja književnost je linija između dvije točke a to su zabava i moralna pouka. I više od bilo koje literature podložna je kontroli na svom putu do djeteta, te se prosijava kroz interpretaciju pisca, izdavača i roditelja baš radi odgovornosti koju imamo prema djeci.

Naravno da je djeci dopušteno da vide shvaćaju i doslovno i figurativno mnogo više od ponuđenog, baš zbog bogate mašte i nepodložnosti predrasudama, zato je važno slike, koje se pružaju u tekstovima namijenjenim djeci, da budu jasne.

Pisati za djecu možda je najvećih izazov za književnika. Moraš biti toliko velik da se spustiš malenima. Moraš biti iskreno dijete i suživljen sa njihovim srcima, gledajući njihovim velikim očima sa radoznalošću i razigranošću otkrivati tajne kroz svijet pisanja.

Veličina pisca, posebno dječjeg, nije u uzdizanju nad svijetom nego u prisnosti s čitateljem. Nadahnuće i poriv koji izbijaju iz nutrine najbolje je oslikati riječima u kojima se ogleda sam čitatelj. Takvu još jednu uspješnicu, Cvrk-Cvrk, napisao je Miljenko Stojić, autor brojnih zbirki pjesništva, kratkih priča, kolumni, knjigozora, prijevoda i, razumije se, knjiga za djecu.

Ovo njegovo djelo izišlo je u nakladi Matice hrvatske u Čitluku i Vrgorcu, koje zastupaju Andrija Stojić i Željko Primorac. Knjigu je uredila Anita Martinac, dok su recenzenti Antun Lučić i Joso Živković. Lekturu i korekturu radila je Zdenka Leženić, a grafiku i korice Mate Ljubičić. Spomenutu knjigu Miljenka Stojića, kao i sve ostale, može se najlakše nabaviti preko portala miljenko.info te u raznim knjižarama.

Jedino zamjeram što za ovu knjigu nije izdvojeno više sredstava pa da se uredi dostojno teksta, s više ilustracije i bogatije opremljena, ali na žalost  teška vremena za izdavanje knjiga odrazila su se i na ovu nadasve zanimljivu zbirku dječjih priča.

Knjiga je spretno podijeljena u četiri poglavlja, a u svakome je po deset priča, jednake dužine, što čini ukupno četrdeset vrlo zanimljivih priča prilagođenih školskom uzrastu djece. Idealno je ovo štivo djeci za školske odmore i pomaže im u razvoju te im pruža pomoć u shvaćanju nekih uobičajenih, suvremenih dostignuća.

Blago upućuje, budi zanimanje, potiče na promišljanje, sugerira na dobre i upozorava na loše stvari, ističe kvalitete kod osoba ali upućuje i kritiku pogrešnog ponašanja kroz svoje priče, te u svakoj nam ostavlja da pronalazimo sami pouku. Autor kao teološki roditelj želi naučiti nas djecu o životu i vrijednostima u njemu.

Osobno me najviše dirnula priča Gledaj, mama, bez ruku!, način kako je jednostavnim rečenicama probudio empatiju i otvorio prozore da jasnije pogledamo svijet oko sebe.

Ove odabrane priče prate tijek vremena u kojem su nastajale, te kroz događanja i zanimljivosti, kao i popularnost određenih osoba polako nam približavaju i objašnjavaju pravilno gledanje tih pojava. Pozorni čitač ne samo da se može razonoditi čitanjem nego može saznati i naučiti o svemu tome.

Možda bi netko drugi lakomisleno od ove bogate knjižice napravio cijeli niz ilustriranih slikovnica, ili bar četiri zbirke priča, ali autor se radije opredijelio za put kojim obogaćuje čitatelja. Nesebično se daje jednostavnošću i pristupačnošću te ovim zanimljivim pričama drži čitatelja u pozornosti i želji da čita dalje.

Živo vrelo koje autor dariva kroz ove priče izvire u raznim nadahnućima kao što je blagdan, neki događaj, posjet, susret, promatranja oko sebe i slično. Uz način kako se poklanja svojom pisanom riječju, uz očitu želju da odgoji čitatelja, autor pronalazi i način koji godi uhu i duhu čitatelja. Toplim humorom, brižnom odanošću, skrbničkom snagom, zagovorom dobra i svega što i samim zvanjem i poslanjem ovoga autora resi u svakidašnjici, na isti način on prilazi onim najiskrenijima, djeci. Lijepo nas autor upozorava na očuvanje pravih vrijednosti, ponekad kroz humor skreće pozornost na loša vladanja ne opominjući izravno te tako sam čitatelj razaznaje dobro od lošega i navođen ovakvim tekstom čitatelj upija poruku koja je za njega ostavljena.

Sve priče su koncipirane u zasebne radnje s likovima koje možemo pronaći u svojoj svakodnevici te nas autor lakoćom uvlači u prebiranje napisanih misli. Nerijetko izmami osmijeh ili nas natjera na razmišljanje te na taj način potiče i maštu i kreativnost kod djeteta, a to bi trebao biti jedan od osnovnih ciljeva u dječjoj književnosti.

Preporučam knjigu Cvrk-cvrk Miljenka Stojića roditeljima i svima onima koji žele darovati djeci nešto poučno i korisno.

 

Anita Martinac