Prikaz knjige: Sabatina James, Osuđena bez zločina, Verbum, Split, 2018.

Ona je Pakistanka. Sabatina. Islamske je vjeroispovijesti. U desetoj godini života dolazi u Austriju, jer joj je otac tamo radio. S podozrenjem. Punili su joj glavu tim novim svijetom. Hoće li ostati dobra pakistanska djevojka? Ali... Počela je odmah postavljati pitanja. Nezgodna i sebi i drugima. Međutim, bila je takva. Jedna od stvari koja ju je najviše kopkala jest zbog čega se ne smije družiti s drugima iz svoje okoline. I tu je počelo pucati. U 17. godini života roditelji su joj priopćili da su joj našli muža. Rođaka Salmana. Njoj se svijet preokrenuo. Ne, to ne će dopustiti. Sukob je bio neminovan.

U ovoj istinitoj životnoj ispovijesti, gdje su promijenjena samo imena likova zbog sigurnosti, možemo lagano pratiti ne tko su ti Pakistanci, nego tko smo mi. Na koji smo način mi zapadnjaci primili tu djevojčicu iz daleke zemlje drukčijeg vjerskog i životnog usmjerenja te kako smo joj pomogli u njezinoj borbi da sačuva svoju slobodu i ostvari se kao ličnost? Mi kao društvo i mi kao Crkva. Puno nas je, prema ovoj knjizi, palo na ispitu. Stoga nije čudno da nam je ovako kako jest.

Sabatina je u svome neiskustvu mislila da je sloboda to što vidi oko sebe. Život bez nekih velikih poteškoća, pomalo otkvačen ali tako slobodan. I podala mu se punim plućima. Najprije dok je još bila u roditeljskom domu, naravno skrivećki, a onda kada su je izbacili ili kada je ona otišla iz njega u tzv. sigurnoj kući te u stanu koji je sama pronašla. I u takvom neredu došlo je i kobno fotografiranje. Htjela je biti fotomodel pa se nije previše opirala itekako slobodnim pozama.

U isto vrijeme njezina je nutrina vapila za nečim drugim. Osjećala se praznom. Htjela je da neka nadnaravna snaga ispuni tu njezinu nutrinu. Prijatelj David dao joj je da čita Sveto pismo. Bilo je to za nju posve nešto novo. I opet mnoštvo pitanja. Korak po korak oduševila se za Isusa. Ali opet ništa ne ide tako jednostavno. Ne samo zbog obitelji koja joj je zaprijetila da će je ubiti zbog toga što se nije htjela udati za Salmana, što je izjavljivala da je postala kršćanka, zapravo što sramoti obitelj. A to se jedino može izliječiti ubojstvom koje će na nebu spasiti i nju i onoga tko ju ubije.

I kada je Sabatina u svojim traženjima došla do jednoga katoličkog svećenika u Linzu on ju je otpratio s primjedbom i da Muhamed može biti prorok. Ništa joj nije bilo jasno. Na ulici je jednoga dana pristupila nekoj redovnici sva sretna da će je netko razumjeti. Kada joj je protumačila da je obraćenica na kršćanstvo, ona joj je odvratila da su sve religiju put k Bogu. I onda se spetljala s protestantima, iako krštena u Katoličkoj Crkvi, ali se ni dalje stvari nisu razvijale kako treba. Išla je i na katoličke mise, međutim tamo se govorilo o okolišu, o migracijama, o društvenim, ekumenskim i političkim pitanjima. A ona je trebala živoga Boga, ne neki nadomjestak. Pa onda druga iskustva s kršćanima. David joj nije htio pomoći kada ju je obitelj strahovito stiskla i radila joj o glavi, svećenik koji ju je krstio i katolička zajednica na sudu, gdje je dospjela pod optužbom da je oklevetala obitelj, odbili su svjedočiti jer se nisu htjeli suočiti s gnjevom muslimanske zajednice... A mediji su posebna priča. Netko im je prodao one njezine golišave fotografije i oni su zbog mirisa novca zaboravili na ljudskost, na opasnost u kojoj se dotična nalazi, galamili su pitajući sebe i druge može li se vjerovati takvoj osobi? Kako je sve završilo čitatelj može pronaći u knjizi.

Danas Sabatina pomaže osobama u sličnim nevoljama. I ne htijući točno je ocrtala stanje duha i u svome rodnom svijetu i u onome kome je kasnije pristupila. Kako ih izliječiti? Čitajmo i razmišljajmo.

 

Miljenko Stojić