Od 25. rujna do 04. prosinca 2018. godine jesu naslovnice "Nacionala" beziznimno krasili Milijan Brkić i Kolinda Grabar-Kitarović, s povremenim ekskursom do Zdravka Mamića, Tomislava Karamarka i Vlade Galića, što je za posljedicu imalo ostavku potonjega. Savjetnik Predsjednice za obranu i nacionalnu sigurnost je dao ostavku 13. prosinca, čime je srušena pretposljednja sigurnosno-politička obrana Predsjednice Republike.

Tkogod je pročitao sve te napisanije i konstrukcije "Nacionala", uskoro je shvatio da je to mlaćenje prazne slame temeljeno na iskazima slavonskog prevaranta i belišćanskog Jamesa Bonda – sad već kultnog Franje Varge.

No, pisanije se "Nacionala" pridružio Yutarnji list, nešto ozbiljnije i mrvičak vjerodostojnije glasilo duboke države, gdje uredničku politiku ne vode Manolić i Mesić ("Nacional"), nego Božinović, Šeks i još neke osobe vrlo bliske predsjedniku vlade Andreju Plenkoviću.

Galićeva ostavka i tobožnji "skandal" s nabavkom izraelskih zrakoplova nisu nikakva slučajnost, no priča nije toliko jednostavna koliko je predstavljaju domaći sprovoditelji geopolitičkih interesa Moskve, osovine Paris-Berlin, ali i sveprisutnijeg Pekinga.

Dovoljno je samo podsjetiti na Plenkovićev posjet Kini (kojemu je "kineski teren" očito pripravio Stjepan Mesić) i njegove trijumfalne najave da je kineski Huawei zainteresiran za Hrvatsku, isti Huawei koji šverca tehnologiju za Iran i S. Koreju i isti Huawei čija je jedna od izvršnih potpredsjednica uhićena u Kanadi. Ono što je Plenković nakon posjeta Kini nazvao uspjehom, neki bi nazvali diplomatskim fijaskom, pravim geopolitičkim, da se poslužimo jezikom diplomacije "faux pas"-om.

Iako Berlin i Pariz ne gledaju blagonaklono na činjenicu da europskim novcima Kinezi grade Pelješki most, da su Kinezi već preuzeli Gaženicu (Kalmeta), a namjeravaju i riječku luku (Obersnel), američko-izraelsko-hrvatska "razmirica", znatno produbljena putem medija pod nadzorom duboke države, im je sjela "k'o as na desetku". Pa ne mogu Amerikanci dopustiti da vrhunska vojna tehnologija Izraela na američkom zrakoplovu završi u kineskim rukama, a s obzirom da Hrvatsku kontroliraju strukture koje se nakon Moskve okreću Pekingu, to nije baš nemoguće.

Američki "bojkot" je bio upozorenje Zagrebu da malo prikoči i sabere se, no, sudeći prema pisanju vodećih medija, nije se gubilo vrijeme i ta se upozorba sad koristi kao pokušaj rušenja ministra Damira Krstičevića, uz Milijana Brkića i Predsjednicu, jedinog preostalog proizraelski, odnosno proamerički orijentiranog dužnosnika.

 U tom smislu treba iščitavati ostavku Vlade Galića, koju mediji pod nadzorom duboke države mjesecima pokušavaju iznuditi. Dojam je kako bi do njegove smjene došlo da kojim slučajem i nije dao ostavku. Očito je Predsjednica procijenila da joj sukob s medijima pod nadzorom duboke države nikako ne ide u prilog u predizbornoj godini.

Međutim, još nedavno Predsjednica je u javnosti branila svog savjetnika osumnjičenog za "ispijanje dviju kava". Nagli zaokret i najavu prihvaćanja Galićeve ostavke mediji bliski dubokoj državi tumače mogućnošću navodnih novih spoznaja do kojih je predsjednica došla.

Međutim, oni bolje upućeniji skloni su vjerovanju kako je ostavka Vlade Galića iznuđena. Prema tvrdnjama određenih izvora riječ o zaokretu kojim Predsjednica pokušava definirati svoje ključne saveznike u predstojećoj predizbornoj godini. Upravo u tom kontekstu određeni krugovi vide i nedavne razgovore Kolinde Grabar Kitarović s Ivanom Zvonimirom Čičkom, povodom obljetnice 70. godine usvajanja Deklaracije o ljudskim pravima, gdje su, uzgred budi rečeno, nagrade dobili Tvrtko Barun, isusovac zadužen migrante na "Zapadnom Balkanu" i sarajevski odvjetnik Ahmed Žilić, osoba  bliska djelu velikobošnjačkih struktura ali i Ivi Bancu, Ivanu Zvonimiru Čičku i Tomislavu Karamarku.

HHO, otkako je samostalne Hrvatske, uporno rovari odjeven u građansko ruho, dodvoravajući se čas ljevici, čas desnici, tako uvijek bivajući prisutan na najvišim razinama vlasti. I govorimo o istom onom Ivanu Zvonimiru Čičku koji se našao na popistu tajnih haaških svjedoka u prekrasnom društvu Boljkovca, Mesića, Granića, Valentića, Manolića, Puhovskog... što je objavio nedavno maxportal.

Govorimo o Ivanu Zvonimiru Čičku koji nekadašnjem visokopozicioniranom dužnosniku SIS-a, Vladi Galiću, nikako ne može oprostiti što je za vrijeme i nakon Domovinskog rata nadzirao NGO-ve koje su pokazivale interes za HV i HVO, napose za "zločine" hrvatske vojske. Uistinu, Galića može biti sram što je sukladno hrvatskih propisima, u okviru operacije "Kameleon", "špijunirao" protuhrvatske i protunacionalne elemente koji su radili o glavi modernoj hrvatskoj državi! Da nije bilo "Kameleona", teško bi haška "rabota" Žarka Puhovskog, Ivana Zvonimira Čička i HHO-a bila prokazana kao najobičnija konstrukcija uperena protiv hrvatskih nacionalnih interesa.

 Nakon Galićeve ostavke, u neposrednoj blizini Predsjednice više ne postoji nitko tko bi čuvao i štitio Predsjednicu od niza likova koji joj sapunaju dasku otkako je preuzela dužnost, tko sprječava raznorazne prodore i kontakte raznoraznih poluobavještajaca i upozorava na pozadinu svakog traženog susreta, razgovora, kontakta i slično.

Možda Predsjednica Republike toga nije svjesna, ali oko nje je u punom smislu stisnut geopolitički obruč, a prema svemu sudeći, od drugog se mandata pomalo može početi opraštati, što će za Hrvatsku značiti konačna sudbina u Trećoj Jugoslaviji, ovog puta pod imenom "Zapadnog Balkana" u kojoj će, prema planovima Pariza i Berlina, glavnu riječ voditi, a tko drugi nego Beograd.

Gdje ima volje ima i načina, kaže stara narodna. U Hrvatskoj volje za savezništvom s Washingtonom  očito nema ili je nema dovoljno, a već dvije trećine stvarne političke, institucionalne i financijske moći drže trbuhozborci osovine Moskva-Peking i Paris-Berlin, koje su u privremenom savezu samo kako bi se riješili SAD i njezinih saveznika te Hrvatsku iščupale iz inicijative Baltik-Jadran i euro-atlantskih integracija.

 

Josip Gajski

Share
0