Stand up komičar Zoran Milanović brutalno je zgazio Zlatka Komadinu, "velikog ljenjivca s Kvarnera", na unutarpartijskim izborima za vođu Srba u Hrvatskoj. I tako je, napokon, Milanović postao ono što je oduvijek želio biti – Svetozar Pribičević!

Navodno je nekolicina hrvatskih državljana bila predmetom obavještajne obrade nepoznatih stranih službi. Sumnja se na Mađarsku – jer su svi „obrađivani“ više-manje imali i imaju veze s INA-om – ili čak na (unajmljeni) međunarodni obavještajni servis u kojem rade isluženi operativci britanskog MI6.

Švicarskom je prije nekoliko dana odjeknuo slučaj iz malog mjesta Therwil, u baselskom kantonu, kad su se dva učenika muslimanske vjeroispovjesti odbile rukovati s učiteljicom.

Pljačka zgrade kriminalističke policije u zagrebačkoj Heinzelovoj, osim materijalne štete, očito ima i političke posljedice.

U odjeku Milanovićeve pobjede na unutarstranačkim izborima za predsjednika SDP-a mogli su se čuti komentari olakšanja, koji su mahom dolazili s desnog političkog spektra u Hrvatskoj. Između dva zla, mnogi misle kako je Milanović manje zlo i to obrazlažu činjenicama iz Milanovićeve agresivne i deklarirane politike podjela na MI i ONI.

Cijelokupna sinekurna kulturna scena stala je iza piskarala sa šeširom Ante Tomića, poznatijeg kao Ante od fekalija, i zbog napada na tu vlašku znamenitost traže smjenu ministra kulture, Zlatka Hasanbegovića.

Nedavno je, 21. prosinca prošle godine, nakon duge i teške bolesti, u 77. godini u Zagrebu umro Petar Šarac, srednjoškolski profesor i progonjenik jugoslavenskoga komunističkog sustava, koji se kao čovjek, bez obzira na osobne poteškoće i policijske progone, ukupnim bićem odlučno suprotstavljao svim životnim nedaćama i uspravno hodio kroz čitav život. Pokopan je 23. prosinca 2015. u zagrebačkom groblju Miroševac.

Potpredsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Miroslav Tuđman smatra kako bi podrška novom ravnatelju SOA-e Danielu Markiću trebala ovisiti o tome hoće li provoditi HDZ-ov program Domovinske sigurnosti.

Srpskog Goebbelsa, Vojislava Šešelja potrebno je zaboraviti, zaboraviti sve besplodne rasprave oko stvarnih i nestvarnih motiva njegove prvostupanjske presude i okrenuti se poslu zaštite nacionalnih interesa Republike Hrvatske.

Vrlo je zanimljivo što je Rijeka postala europska prijestolnica kulture 2020. jer su uz nju u užoj konkurenciji bili gradovi Osijek, Pula i Dubrovnik. Rijeka nije grad već komunistički opanak koji se raspada od ’45. do danas, stoga je zaista čudno kako je taj “grad”, na rubu financijske i ekonomske propasti, dobio tu “laskavu” titulu.