ISTAKNUTE VIJESTI

U povodu nadolazećih božićnih Blagdana, msgr. Mile Bogović, gospićko–senjski biskup i crkvenim povjesničar, koji je na čelu komisije HBK za hrvatski martirologij, u ekskluzivnom razgovoru za portal HRsvijet prokomentirao je većinu aktualnih tema u današnjem hrvatskom društvu ...

HRsvijet: Tijekom ove godine posjetio nas je i Sveti Otac. Međutim, hrvatski su mediji i političari zagušili medijski prostor tumačenjem papinih izjava o Europskoj uniji, prešućujući istodobno većinu ostalih poruka Benedikta XVI. upućene tijekom posjeta. Što se, po Vama, takvim pristupom željelo postići?

- Koliko sam mogao pratiti, u vrijeme Papina posjeta mediji su dosta objektivno prikazivali događaj. Ne bih se baš ljutio na medije ako nisu uvijek stavili naglaske na ono što bismo mi željeli. To ostaje naša dužnost. Nije bilo te objektivnosti  prije i poslije posjeta. Prije posjeta mogli smo čitati da ćemo posjet  skupo platiti, da bi bilo pametnije sredstva koja će se za to dati upotrijebiti u brojne potrebe koje imamo, i sl. Nedugo nakon posjeta pojavio se slučaj Dajla koji nam je mnogo naštetio.

HRsvijet: Ovih ste dana kazali kako je „slučaj Dajla izgledao  kao da mu je scenarij pisao sam Nečastivi te kako je postojala velika opasnost da se prolije žuč po odnosima sa Svetom Stolicom“. Možete li to pojasniti?

- Taj slučaj došao je u najnepovoljnije vrijeme jer je prekinuo ono ukorjenjivanje plodova Papinog posjeta Hrvatskoj. Na površinu su isplivali sporedni i bizarni događaji u koje su se upleli visoki autoriteti sa svih strana. Idealna prilika za one koji žele govoriti kako nam Rim i pape nisu bili nikada nakloni. To je jednostavno neistina i povijesna laž. opasna varka. Pape su nam doista bili nakloni i pomagali nas i podržavali i u moralnom i materijalnom smislu. To je lako pročitati iz povijesti naših odnosa sa Svetom Stolicom. Zato smo objavili 12-lisni kalendar u kojemu se svaki mjesec predstavlja po jedan papa, sa slikom, a u popratnom tekstu se navodi što je učinio za Hrvate i Hrvatsku. Žao mi je što ni u mojoj biskupiji neki župnici nisu shvatili važnost te poruke pa nude vjernicima svakakve katkad i kičaste kalendare, bez poruke i pouke. A oni će biti cijelu godinu izvješeni na vidnom mjestu u katoličkim kućama.

HRsvijet: Potpisan je ugovor o pristupanju Hrvatske u sastav Europske unije. U hrvatskom medijskom prostoru zbog toga svakodnevno slušamo likovanja političara. S druge strane iz Europe nam svakodnevno dolaze poruke o urušavanju tog saveza. Po vama, što Hrvatska pristupanjem EU dobiva a što gubi?

- Nije u tome ništa loše što se uključujemo u Europsku uniju. To je naše prirodno mjesto. Loše je to što smo prihvatili način diktata. Svoju suverenost postigli smo mimo njihovih želja. Zato smo i u pregovorima trebali biti oprezniji, tražiti dijalog a ne diktat. Mi „obični građani“ nismo ni  mogli pratiti kako nas izručuju drugima. Ne zamjeram europskim pregovaračima nego našim vlastima. Mislim da mi danas i nismo više sposobni živjeti izdvojeni iz EU jer pregovori su  vođeni pretpostavkom da mi alternative nemamo, to znači da su napravljeni takvi priključci kojima smo sami sebe onesposobili za samostalno funkcioniranje. Slično kao što su u vrijeme komunizma dijelovi za auto proizvođeni u raznim državama u okviru istočnog komunističkog bloka. Nijedna država nije mogla sama napraviti auto.

O izborima: Protekli izbori nisu jasno pokazali što je volja naroda

HRsvijet: Izborni proces je završen.. Manje od jedne četvrtine birača podržalo je lijevu koaliciju, što im je, ipak, bilo više nego dovoljno za povratak na vlast. Kako to komentirate?

- Vlast koja se želi temeljiti na volji naroda trebala bi raditi na tome da se dođe do te volje. Očito da protekli izbori nisu jasno pokazali što je volja naroda jer je tek četvrtina birača izrazila želju da današnja koalicija dođe na vlast. Ja ne kažem da bi u slučaju stopostotnog izlaska na izbore ta koalicija izgubila, ali po ovome izbori nisu dali odgovor što narod želi i kome daje povjerenje. Izborni zakon je zadovoljen, i pod tim vidom ne valja postavljati teškoće. Svakako bi trebalo tako formulirati taj zakon da nam omogući lakše prepoznavanje volje naroda. S druge strane poznato nam je da se narod može voditi i zavoditi.  Objavio sam knjigu: „Žao mi je naroda!“ Nije to moje domišljanje. To su Isusove riječi. Imamo dosta slučajeva gdje se ide na indoktriniranje, zbunjivanje, dezinformiranje naroda i dobije se odgovor koji se želi. Uzmimo danas primjer Sjeverne Koreje. Ne trebamo ni ići daleko odavde. Mogli bismo navesti kako je narod izražavao svoju volju u vrijeme komunizma kod nas. Kod nedavnih izbora poznato nam je kakva je hajka pokrenuta protiv vladajuće stranke. Ona pak sama kao da je svojim djelovanjem i popuštanjem išla na ruku onima koji su već odavno govorili da je pokret za Hrvatsku (prozvan HDZ) stranka opasnih namjera. Neprijatelji Hrvatske skovali su plan pod nazivom: zajednički zločinački pokret. Meni se čini da se HDZ-ova vlada nije ispravno postavila da se svim silama takvom planu suprotstavi. Pače, uoči izbora i sama je asistirala javnom tužitelju, kojega je ta Vlada podržala da dobije još jedan mandat, da se mediji i naše sudstvo poigravaju sa samim vodstvom stranke. No, ono što je posebno zabrinjavajuće jest da i oni oni koji su dobro procijenili odnarođivanje naše politike podlegli osobnim i grupnim ambicijama i onemogućili tako dolazak snaga koje bi oživjele ideje koje su iznijele stvaranje samostalne Hrvatske, odnosno ideje koje su izražavale stvarnu volju naroda.

HRsvijet: Hrvatski narod je u ogromnoj većini katolički narod. Međutim, u političkom smislu taj isti narod na izborima posljednjih desetak godina daje potporu liberalnoj i socijal-demokratskoj opciji. U čemu su uzroci ovakvog raskoraka?

-Donekle je odgovoreno na to pitanje u dijelu gdje smo govorili da je pobjednička koalicija dobila podršku četvrtine hrvatskih birača i da se s narodom može na razne načine manipulirati. No, ne trebamo tražiti samo krivca među onima koji misle drukčije. Ako se nekome dade na izbor nekoliko nagnjilih jabuka, a nijedna zdrava, jasno je da ne može izabrati potpuno zdravu. Ovdje bih dodao da su strukture koje se oslanjaju na komunističko vrijeme mnogo bolje pripremljene za taj posao školovanije i znaju se često bolje postaviti prema zajedničkim problemima nego one iz pokreta za Hrvatsku. Državu treba znati „držati“. To se ne nauči preko noći. Iako me strah nekih lica koje sadašnja koalicija diže na ministarske stolice, imamo iskustvo iz prijašnje koalicijska Vlade gdje je bilo više  ljudi na vrhu s kojima se moglo mnogo konstruktivnije razgovarati nago s nekima iz HDZ-ove Vlade.  S druge strane mislim kao biskup i kao vjernik da dajemo izborima preveliku važnost. Tu dolazi do nekih promjena političke naravi, ali narod ostaje onaj koji je bio, s kojim treba raditi kako bi sačuvao vrjednote koje je znao sačuvati i u mnogo težim okolnostima.

O Haškom sudu: Jake međunarodne institucije nisu željele hrvatsku državu

HRsvijet: Haški je sud „odrezao“ drakonske kazne generalima Gotovini i Markaču. Sličan se ishod očekuje i u slučaju šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata. U oba ova slučaja haško tužiteljstvo zastupa tezu o „zločinačkom pothvatu“. Kakvi se ciljevi, po vama, skrivaju iza ovakvih zahtjeva tužiteljstva i presuda?

- Istina je, nažalost, da jake međunarodne institucije nisu željele hrvatsku državu. One su bile na strani onih koji su podržavali jugoslavenski okvir u nadi da on može opstati i bez komunističkih zatega. To je, dakako, bila iluzija. U tom smislu bila im je bliža srpska nego hrvatska politika jer je ova druga naginjala razbijanju jugoslavenskog okvira. Glavnu riječ 2000. preuzimaju reformirani komunisti koji su HDZ (pokret za samostalnu Hrvatsku) nazvali  „strankom opasnih namjera“. Nastupa vrijeme okupljanja i sinhroniziranog djelovanja protivnika projekta hrvatske države kakvu je zamislio Tuđman i započinje proces detuđmanizacije. Taj proces nastavljen je i za vrijeme HDZ-ove vlade. Postavlja se u pitanje ispravnost načina borbe za hrvatsku samostalnost, pokreću se tužbe protiv branitelja na međunarodnom sudu i domaćim sudovima (one će se penjati prema vojnom i političkom vodstvu), narušavaju se odnosi između Hrvata u domovini i inozemstvu. Jednom riječju, počinje stvaranje države ne po mjeri naroda, onih koji su tu državu sanjali, za nju se molili i borili, nego po mjeri onih koji takvu državu nisu željeli, nije im bilo stalo do nje, nisu je podržali, sve do onih koji su se protiv nje borili. Takvi su imali snažnu podršku izvana preko kapitala, medija i političkih programa. U toj sprezi došlo je do formulacije o zločinačkom pothvatu na tlu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a u nj su smjestili one koji su bili glavni protagonisti i tvorci onakve Hrvatske  kakva je bila ostvarena. Nedavno je i Novi list pisao o proročkoj viziji Ivice Račana jer se ostvarilo ono što je on prorekao da je HDZ stranka opasnih namjera, drugim riječima, da je Tuđman doista osnovao zločinačku organizaciju.

Glasnost za Hrvatsku je postajala slabo čujnom a dobila je na snazi glasnost za njezino optuživanje. Neki su tada zašutjeli iz straha, a neki jednostavno zato što njihov govor nije proizvodio učinak ili se nije mogao čuti. Danas nije tako riskantno govoriti istinu, ali teško je tom govoru osigurati čujnost. Nameću se banalne teme. Može se govoriti, ali medijski prostor je rezerviran za druge. Treba dodatni napor i mudrost da nađemo za ovaj narod pravu riječ i da ta riječ ima dovoljnu čujnost kako bi se mogla čuti u sveopćoj galami koja nas okružuje.

HRsvijet: U ovoj godini javnost je očekivala prvi sudski proces za komunističke zločine. Međutim, na slučaju Josipa Boljkovca pokazalo se na koji način politika zapravo „koči“ istražno-pravosudna tijela na putu do istine. Kako to tumačite?

- Za one koji i dalje smatraju da je u drugom svjetskom ratu pobijedilo dobro a izgubilo zlo, takav odnos je shvatljiv; fašizam je pobijeđen od antifašizma.  Boljkovac je bio na strani dobra i ne smije mu se suditi što se upravo tako opredijelio. Zapadnjačka historiografija odbacila je takvo gledanje na ratna događanja. Ona ima podjelu na demokratske i totalitarističke režime, a komunističke zemlje nitko ne stavlja u demokratski okvir.  Naši „antifašisti“ i dalje se sklanjaju pod taj odbačeni ogrtač. Što se može njime pokriti, to treba u načelu braniti. Vjerujem da će taj pokrivač sve manje vrijediti kada uđemo u Europsku uniju. Tu vidim pozitivnost tog ulaska.

O vjeronauku u školama: Neprirodno je da vjeronauk u školama mogu predavati nevjernici

HRsvijet: Prije nekoliko dana mediji su objavili kako nova vlast  najavljuje reformu obrazovnog sustava i uvođenje seksualnog odgoja u osnovne i srednje škole. Istodobno se najavljuje i izbacivanje vjeronauka iz škola. Kako crkva gleda na te najave?

- Nije seksualni odgoj u školama nešto što bismo trebali pod svaku cijenu sprječavati. Udruga GROZD pripremila je jedan program za to. Koliko čuje,  realizaciju tog programa spriječio je jedan ministar iz Hercegovine. Bolje je da o pitanjima seksualnog života mladež dobije dobre upute u školi nego da to traži preko interneta, ulice i kojekakvih časopisa. Jasno je da je opasno ako uđe u škole takav seksualni odgoj po kojemu je sve dopušteno a jedino čega se treba čuvati jesu bolesti i začeće. Time se odnos muško-žensko lako svede na traženje osobnog užitka, a ne služi onome plemenitom cilju: život čovječanstva i međusobna ljubav u obitelji.

Što se tiče vjeronauka u školi, nećemo biti pošteđeni od kritike dok god on tu bude. No, vjeronauk je ušao u školu snagom jednog međunarodnog ugovora i ne može si nijedna vlada priuštiti to pravo da ga jednostrano dokine. Jedno je, međutim, njegova zakonska podloga, a drugo je što se time dobije. Vjerujem da su nam se pružile lijepe šanse ulaskom vjeronauka u škole, ali smo na drugom mjestu načinili korak unazad. Vjeronauk u školi ne smije postati jedan školski predmet koji se odradi pa si miran, kao i nakon drugih predmeta. Kada je on nešto odijeljeno od župne zajednice, onda se zbiva nešto neprirodno. Neprirodno do te mjere da ga mogu predavati nevjernici. Imamo takvih slučajeva u inozemstvu. I mi smo imali slučajeva gdje su vjeroučitelji branili svoje radno mjesto po zakonu o pravu na rad, tj. bez obzira slaže li se on s naukom Crkve ili ne. Druga velika opasnost koju u mnogo slučajeva nismo uspjeli izbjeći jest da se vjeronauk u školi shvatio kao nadomjestak za vjeronauk pri župi. Mi smo u našoj Biskupiji prošlu i ovu godinu u pastoralnom smislu planirali kao Godinu župne kateheze. Vidimo koliko smo na mjestima „zabrazdili“ i nužno se vratiti natrag. No, ostaje i pored toga činjenica da treba vjeronauk u školi sačuvati jer se po njemu pružaju mnoge šanse za prenošenje vjere, ali nastojati da on ostane čvrsto povezan uz župnu zajednicu.

O žrtvama komunizma: Podupirati ćemo rad na točnim statističkim podacima, ali ćemo naglasak stavljati na istraživanje svetih i mučeničkih tragova stradanja

HRsvijet: Predsjednik Ivo Josipović je prije određenog vremena odlikovao Dragu Hedla, koji je ,pak, na prosvjede komisije HBK "Iustitia et pax" odgovorio kako su on i crkva oduvijek na suprotnim pozicijama. Kako je moguće da u današnjem hrvatskom društvu među najvećim „zagovornicima pravde i istine“ budu progonitelji neistomišljenika iz vremena komunizma?

- Bilo je i prije ljudi koji su se dičili svojim anticrkvenim stavovima. To je za neke bio znak naprednosti. Predsjednik države, pa i u slučaju da je osobno na tim pozicijama, ne bi smio takve stavove nagrađivati. No, tu se „Justitia et Pax“ dobro postavila i bio bi loš znak ako se Predsjednik ne „predomisli“.

HRsvijet: Većina procesa u hrvatskom društvu pokazuju kako postoje dvije Hrvatske. Ona istinska Hrvatska i ona druga, koju neki nazivaju i jugoslavenskom Hrvatskom. Kako do pomirbe i jedinstvenih stavova?

- Razumljivo je da je i u komunističkoj Jugoslaviji bilo ljudi kojima je bilo dobro i koji su stvaranjem samostalne Hrvatske došli u lošiju poziciju nego su bili prije. O tome je govorio i predsjednik Tuđman. Nemamo pravo proglašavati želju za obnovom zajedničke države grješnom željom. Moje je uvjerenje da je uspostavom samostalne države Hrvatske stvoren okvir za veća prava svih „naroda i narodnosti“ od onih koja je pružala komunistička Jugoslavija. Mislim da to nije mišljenje tek jedne šačice ljudi meni sličnih, nego da tako misli ogromna većina naroda na tlu današnje Hrvatske. Ne mogu prihvatiti da je to grješna želja. Neki su već od 1900. godine nastojanje za samostalnom hrvatskom državom smatrali krimenom (zločinom), a mason Viktor Novak pružio je komunistima knjigu u kojoj obrazlaže da sve zlo upravo iz te želje proističe (Magnum crimen). Takvih „viktorijanaca“ ima i danas u Hrvatskoj i ne napuštaju ih svojom potporom mediji i brojne organizacije. Najgore je kada se u tu potporu uključi i državni aparat, za što imamo, nažalost, previše primjera.

HRsvijet: Na čelu ste komisije HBK za martirologij. Što je zadaća te komisije?

Možda je najbolje odgovoriti na te aktivnosti oko Hrvatskog martirologija prenoseći izvješće s tiskovne konferencije 31. ožujka ove godine, nakon zajedanja HBK:

„O novome tijelu HBK-a, Komisiji za hrvatski martirologij, govorio je mons. Bogović koji je istaknuo kako je cilj nove komisije odazvati se pozivu Ivana Pavla II. koji je na pragu trećega tisućljeća pozvao sve narode da popišu svoje mučenike koji su znali živjeti i umrijeti za druge. Istaknuo je kako je u čast hrvatskih mučenika izgrađena Crkva hrvatskih mučenika na Udbini, te je najavio kako bi ta crkva trebala biti posvećena ove jeseni na Dan hrvatskih mučenika.

Biskup Bogović kazao je kako je na zasjedanju HBK-a predstavio i nedavno doneseni Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugoga svjetskog rata. Biskupi, kazao je, podržavaju taj zakon te će sa svoje strane učiniti sve da on bude što više i što bolje provediv. Istaknuo je kako biskupi podržavaju i obilježavanje Dana žrtava totalitarističkih režima, slijedom odluke Europskoga parlamenta te predlažu da to obilježavanje bude između 23. kolovoza i 9. rujna, kada se slavi Dan hrvatskih mučenika.

Biskupi također podržavaju napore Ministarstva unutarnjih poslova da se istraže zločini nad žrtvama koje se nalaze u masovnim grobnicama i da se ukaže na njihove počinitelje", kazao je mons. Bogović.

Biskup Bogović rekao je nekoliko riječi i o inicijativi "svehrvatskoga groba", o čemu nije bilo riječi na zasjedanju HBK-a, ali se ovih dana o toj temi pisalo u nekim medijima. Podsjetio je da je prijedlog da svehrvatski grob, u koji bi bile položene sve kosti iz raznih grobišta i jama gdje su stradalnici nedolično ljudima bačeni da im se zatre ime i trag, bude na Krbavskome polju podno Crkve hrvatskih mučenika. Ne bi bilo potrebno prenositi kosti ako se grobište identificira, istraži i primjereno obilježi", kazao je mons. Bogović, dodajući kako se mislilo na ona grobišta u kojima se nalaze žrtve koje se ne mogu identificirati.“

Mislim da je tu rečeno u glavnim crtama sve čime se Komisija treba baviti.

HRsvijet: Znači li to da će Crkva u Hrvata napokon pokušati sagledati okolnosti komunističkih zločina nad katoličkim svećenicima u Hrvatskoj i BiH?

- Ne samo nad svećenicima nego i nad laicima. O svećenicima je već dosta pisano iako u mnogim slučajevima nedostaje  znanstveni pristup temi, a samo takav  pristup može biti polazište za svaki drugi. Do sada je previše bio naglasak na kvantitetu stradalništva. Taj način su nam nametnuli a mi se nismo uspješno tome othrvali. Kada je dokazna moć u broju, onda se on povećava do nemogućnosti. Uz to se namjerno pazilo da se ne dođe ni do jasnih statističkih podataka, jer se onda ne bi više moglo manipulirati brojkama. Mi ćemo podupirati rad na točnim statističkim podacima, ali ćemo naglasak stavljati na istraživanje svetih i mučeničkih tragova stradanja. To je smisao hrvatskog martirologija.

HRsvijet: Na proljeće će se u Zagrebu održavati  simpozij pod nazivom "Žrtve komunističkog režima".

Predviđeno je da skup obradi tri glavne skupine tema.

Najprije će se analizirati korijeni komunističkih progona: iz čega izviru i na čemu se temelje vlastitosti i snage komunizma da je u svijetu pobio stotinjak milijuna ljudi, a Hrvatima nanio demografske gubitke kakve nisu imali već više stoljeća? Koliko je tu bilo uvezenih i već definiranih „alata“ iz SSSR-a, a koliko je na našim prostorima komunizam bio kreativan u svojoj destruktivnosti?

U drugom dijelu bit će prikazani gubitci među Hrvatima na području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, među svećenicima, redovnicima i vjernicima laicima. Svaka biskupija i svaka redovnička zajednica iznijet će što se zbilo na njezinom prostoru i u njezinim redovima. Posebno će biti prikazani postupci  za službeno proglašenje mučenicima, koji su u tijeku.

U trećem dijelu bit će obrađeno kakvo je sjećanje na ta stradanja na crkvenim i državnim razinama, odnosno kako se odnosimo prema žrtvama i mjestima njihova stradanja. Zbornik tih radova treba biti knjiga koja će na jednom mjestu objediniti raznovrsna dosadašnja istraživanja i ukazati na posao koji nam još preostaje.

Znanstveni skup nema kao prioritetni cilj isticati veličinu zločina, nego veličinu žrtve koja zaslužuje naše sjećanje i poštovanje, pa i u slučajevima kada nema besprijekornu prošlost.  Činjenica da će se znanstveni skup baviti prvenstveno stradanjima Hrvata i katolika, nipošto ne znači da su na ovim prostorima samo oni stradavali.

Izabran je i pripremni odbor u sastavu: Mile Bogović (predsjednik), Jure Krišto, Miljenko Stojić i Josip Dukić ml. Odbor će razraditi tematiku i povezati se sa znanstvenim ustanovama i poznatim stručnjacima.

Hrvatska vjernost - časopis za Hrvatski martirologij

HRsvijet: Može li ovim putem Crkva u Hrvata do novih mučenika, blaženika i svetaca?

-Crkva hrvatskih mučenika (CHM) izdaje časopis Hrvatska vjernost. Do sada je to bilo glasilo samo CHM, a od božićnog broja je to časopis za Hrvatski martirologij. To znači da ćemo uz vijesti iz CHM, tu moći čitati i što radi Komisija za Hrvatski martirologij, što rade pojedine Vice/Postulature za proglašenje hrvatskih mučenika i ostale slične ustanove.

Preporučujem svima čitateljima HRsvijeta taj časopis, te im ujedno želim Čestit Božić i blagoslovljenu Novu godinu!

>>Božićna čestitka msgr. Mile Bogovića: Božić – polazište za bolji svijet

Časopis Hrvatska vjernost možete poručiti ma adresi - Uredništvo i uprava Hrvatske vjernosti: Senjskih žrtava 36, 53000 Gospić; tel. 053/746-400 (fax: 746-402); e-adresa: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ; WEB: http://hr-mucenici.hbk.hr Cijena primjerka je 10 kuna.

 

Razgovarao: Ivan Zlopaša