Ministar Ranko Ostojić vratio se s jednog sastanka o izbjeglicama iz sjedišta EU-a pomalo razočaran. Ništa od očekivane otvorenosti, solidarnosti, jedinstva. Ništa od “europskih vrijednosti”.

I dok se sve države Staroga kontinenta zatvaraju poput ježa u svoje granice, Hrvatska je raskrilila svoja slabašna krila spremna primiti sve koji to žele.Hoćemo, valjda pod teretom nacionalističkoga kompleksa koji su nam nabijali svi okupatori, biti europskiji od Europe, i papskiji od pape. Samo, dokle?

Sa samog državnog vrha već se čuje kako se možemo nositi s tisuću, dvije, tri, ali što ako broj izbjeglih naraste na desetke tisuća. To je već druga priča. Već prvog dana državnu je granicu prešlo više od pet tisuća Sirijaca, Iračana i Afganistanaca!

Problem i jest u tome što se tom izbjegličkom valu ne vidi kraja i što su vrela nepresušna. Dobro, dirljiva je slika s granice kako hrvatski policajac drži nesretno, nemoćno i nedužno dijete u svom naručju i sigurno je kako ta i druge slike pričaju lijepu priču o našoj zemlji. U javnosti, za sada, prevladava stav kako ljudima koji bježe od rata, gladi i ljute nevolje valja pomoći.

To je, međutim, razina puke suosjećajnosti, koja nas ništa ne košta. Realnost je, na žalost, malo složenija. Već na ovoj razini potrebna su znatna materijalna sredstva za skrb imigranata. Tko može, nadalje, biti siguran kako među njima nema ljudi s lošim namjerama, potencijalnih terorista i vojnika Islamske države.

Ostaje i trajan problem integracije doseljenog stanovništva, što su priznale i Francuska i Britanija i Njemačka. Tamo se ni doseljenici u drugoj ili trećoj generaciji nisu prilagodili. Velika masa koja stihijski dolazi odjednom zacijelo će živjeti u getu, njezin će se udio s vremenom povećavati (u Londonu već živi šezdeset posto stanovnika neengleskog podrijetla), sredinu u kojoj žive osjećat će stranom i neprijateljskom, nastojeći je podrediti sebi, a ne se prilagoditi njoj.

Naravno, svi ti procesi koji su u Europi već vidljivi i na djelu i koji mogu samo jačati, jer neće biti riječ o desecima pa ni o stotinama tisuća, nego o milijunima, nimalo ne zabrinjavaju, nego, naprotiv, vesele ideologe multietničkog, multikulturnog, multireligijskog itd. društva.

Oni se upravo savršeno uklapaju u tu ideologiju, koja ima svoje stratege i svoje epigone, svoje lažne humaniste i salonske ljevičare. Njihova je, naime, krajnja želja razaranje nacionalnih entiteta za račun nekog novog svjetskog reda i poretka. Ne zabrinjava ih toliko puta povijesno potvrđena činjenica da tolerancija prema “drugima i drugačijima”, što je inače omiljen modernistički izraz, postoji samo dok ti drugi i drugačiji ne prevladaju.

Još manje ih brine što će biti s jednim malim narodom na sjevernoj strani Jadrana. Eh, baš bi bilo dobro da se ta fašistička enklava razvodni i nestane. Već im nude naseljavanje na otocima. Samo, ne znam na čijoj zemlji? Valjda bi eksproprirali imovinu domorodaca.

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Share
0