Nakon višemjesečnog granatiranja Vukovara i pokolja na Ovčari – zapravo dovoljan je onaj prizor ulaska četnika s crnom zastavam u razoreni Vukovar – Srbi su u tom gradu potrošili sve svoje kredite, svoje pravo na jezik, pismo, na sve što po Ustavu pripada nacionalnim manjinama.

U usporedbi s bradatim i zarakijanim spodobama, koje marširajući kroz Vukovar pjevaju Slobodanu Miloševiću da im pošalje salate jer „bit će mesa klat ćemo Hrvate“, ISIL-ovi borci izgledaju kao zbor bečkih dječaka. I čupavim ubojicama pod crnim barjakom ne smiju se dati nikakva prava, barem dok ne pomru svi koji pamte Zlo u Vukovaru. Nikad se srpsko-srbijanski prvaci poput Pupovca i Stanimirovića nisu ispričali Vukovarcima za granatiranje i zlodjela svojih sunarodnjaka, nikad se od njih distancirali, oni danas nose onaj crni četnički barjak.

Da Hrvatska krši prava svojih nacionalnih manjina, o tome bi se čulo i znalo; na to bi reagirala Europka komisija, bunile bi se talijanska, češka, slovačka, slovenska, madžarska... manjna u Hrvatskoj. Međutim uvijek su bune jedino i isključivo srbo-srbijanci. Srpska manjina u Hrvatskoj nije nikad tražila svoja prava, samo privilegije koje je uživala u dvijema Jugoslavijama. Još se ta manjina nije pomirila s činjenicom da je vrijeme njihovih privilegija trajno svršeno vrijeme, i ne ponovilo se. Jugoslavije nema, nestala je i JNA kao jamac i zakrilnik privilegija, a ostaci partijske nomenklature ipak ne mogu srpskoj manjini osigurati negdašnji status nedodirljivih. Istina da ova SDPartijska vlada uhljebila više od 50% ministara srbo-srbijanaca, sličan je postotak među doministrima i načelnicima odjela, približan je njihov postotak među direktorima javnih poduzeća... Ali ne mogu otvoreno srbovati kao nekad, i tu se osjećaju zakinuti, o tim je pravima riječ. "Ustaška" hrvatska država im ne da im četnikovati!

Hrvatska jednostavno više nije njihova kolonija. Srba u Hrvatskoj ima 4% i u tom postotku izrečena su sva njihova prava i participacije. Taj postotak treba biti granica svih njihovih prava, minus povijesno pamćenje na srpsko-srbijansku agresiju na Hrvatsku 1991. i sve štete proizašle iz takve agresije, moralne i materijalne. Srpska manjina u Hrvatskoj je za vrijeme Domovinskog rata zločinački naudila Hrvatskoj, podupirala je srpsko-srbijansku agresiju i aktivno u njoj sudjelovala, to niti jedna druga manjina u Hrvatskoj nije učinila. I to je puna istina o srpskoj manjini u Hrvatskoj. Nikad, pa da SDPartija triput uzastopce pobjedi na izborima za Hrvatski državni sabor, srpska manjina neće vratiti status konstituitivnog naroda RH, jer to su prijevarom dobili za vrijeme Jugoslavije, a treće Jugoslavije biti neće.

Srpska manjina ima pravo moliti svoje sugrađane Hrvate da im što prije budu oproštena zlodjela počinjena od 1918. godine do danas, to su njihova prava i privilegije. Hrvati nisu zlopamtila, ali zaboravit se ne može i ne smije, oprost je lakši dio jer smo kršćani i jedan je Gospodin.

 

L. C.