Na odlasku s vlasti, u strahu da budu od povijesti zaboravljeni kao bezlični i bez pravoga povijesnog ožiljka, SDPartija uz pomoć muslimanskih izbjeglica namjerava u velikom stilu nezapamćenog incidenta napustiti Banske dvore.

Koreografija katrama, perija i grede bila bi najprimjerenija i svakim danom postaje sve izglednija. Vlada jednostavno ne kontrolira situaciju, nigdje. Koristeći imigrante s Bliskog istoka, Milanovićeva bulumenta namjerava rušiti Hrvatsku, jednostavno je potopiti imigrantima i onda nestati u magli povijesnih interpretacija. To s migrantima odavno je prestalo biti pomodno europsko licemjerje i ljevičarsko bulažnjenje o suživotu i jednakosti, sada je to podmukla komunistička diverzija i otvoreni pokušaj da se nikad prihvaćena Hrvatska digne u zrak, to jest potopi imigrantima.

Naime ništa Zoran Milanović nije sa Slovencima i Mađarima dogovarao ni dogovorio o ulasku imigranata iz Hrvatske u te zemlje: Mađarska je digla ogradu, a EU suspendirao Schengen i tu su stvari već mjesecima i tjednima jasne. Zoran Milanović je davno izgorio, postaje očajnik i njegov je plan stvoriti imigrantski kaos najprije u Slavoniji, a potom intezivirati nesporazume i svađu s Mađarskom i Slovenijom kako bi ove dvije zemlje do kraja začepile baš svaki pokušaj imigranata da napuste Hrvatsku i uđu u Sloveniju ili Mađarsku. Ne zaboravimo da je Slovenija desetljećima naša zapadna kapija.. A samo njemačka i švedska opsjednutost imigrantima može Hrvatsku spasiti imigrantske invazije, ali isto tako samo propusnost slovenske i mađarske granice (i dalje prema Austriji i Njemačkoj) može spasiti Hrvatsku da se ne pretvori u europski sabirni centar za imigrante i desperadose; spasiti Hrvatsku od SDPartijskog plana. Ako Slovenija za muslimanske imigrante zatvori granicu, Hrvatska postaje retencija za imigrantsku poplavu. Veliki europski preseljeni izbjeglički logor. Hoće li se onda Hrvatska spasiti novinarskim napjevima o humanosti, suživotu, integraciji, groznim novinarskim lažima i zamračivanjima što ih neprestano slušamo i čitamo?

Mađarska je uz svoju ogradu poslala vojsku, EU s brani graničnim režimom od prije Schengena, a Ostoja Ranković je u stalnom kontaktu sa svojim kolegom iz Srbije?! O čemu razgovaraju, kako još nije vrijeme podići zid između Hrvatske i Srbije! To su dva lica iste komunističke medalje. Nije li možda bolje biti u stalnom kontaktu s ministrima unutarnjih poslova Slovenije, Mađarske i Austrije? Da ali na kojem to jeziku razgovarati: e,e,e,e borati, na jugoslovenskom pa neka kolege iz Mađarske i Austrije nauče „da ih ceo svet razume“!

Na Hrvatsku je izvršena tiha agresija iz Srbije; rat Srbije protiv Hrvatske dobio je novu dimenziju; Milorad Pupovac danas u Saboru bio je dovoljno razgovjetan i jasna je sprega Beograda, hrvatskih srbo-četnika i ove srpsko-hrvatske Vlade?

Hrvatska je ibez muslimanskih imigranata u kolapsu, zar Milanović očekuje da će nezaposleni i blokirani Hrvati, njih 600 tisuća, ili mladost koja odlazi trbuhom za kruhom, udomiti stotine tisuće muslimanskih „tražitelja boljeg života“ – ili će to učiniti 1.1% rast BDP-a? I predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je debelo zakasnila kad kao predsjednica nije sazvala Sjednicu za nacionalnu sigurnost davno prije kad je postalo razvidno da je ova Vlada ne samo nesposobna nego ima opaku sabotersku namjeru da iskoristi ovu europsku imigrantsku krizu za antihrvatske poteze. Umjesto u Bosnu trebala je otputovati u Mađarsku, Orbanu po savjet.

U ovim okolnostima, pogotovo ako Predsjednica ne reagira u okviru svojih ustavnih ovlasti, postoji za Milanovića i njegovu kamarilu mogućnost izbjegavanja i zaobilaženja redovitih parlamentarnih izbora, i otvara politička mogućnost da se ova Vlada još neko vrijeme zadrži na vlasti i nastavi sa sabotažom. Tu mogućnost Zoran Milanović vidi u proglašenju izvanrednog stanja, pa bi se parlamentarni izbori odgodili do daljnjega. Postoji i onaj drugi, puno opakiji Milanovićev plan poznat pod kodnim imenom „poslije mene potop“. Taj politički scenarij nosi ime „poslije mene izbjeglički potop“. Drugovi su najozbiljnije odlučili otići uz plotune s povezom preko očiju i možda im se na koncu želja ispuni.

Ili u svojoj ograničenosti, predsjednik SDPartije Zoran Milanović, možda ipak računa na plan B, upravo u okolnostima proglašenog izvanrednog stanja? Sve izbjeglice ulaskom u Hrvatsku dobivaju domovnicu i člansku iskaznicu SDPartije i kad se na taj način biračko tijelo ojača za dodatnih, recimo 300 tisuća novih SDPartijskih glasača, ići na izbore?! Tu s njima kao glasačima neće biti većih poteškoća, naviknuti su migranti oni na teledirigirano glasovanje. Ni godine nisu važne, uglavnom nemaju dokumenata pa se sve može napisati.

x

Jedna od ratnih doktrini SSSR-a, koja se bazirala na totalnom atomskom ratu potpunog uništenja, zvala se „mrtva ruka“. Dakle i u slučaju posvemašnjeg poraza i potpunog uništenja SSSR-a postojao je automatski sustav, mrtvac/automat, koji će povući ručicu i aktivirati sav nuklearni potencijal protiv NATO-a, čak i po cijenu uništenja Zemlje i cjelokupnog čovječanstva. Čuveni film Stanlya Kubricka, „Dr Strangelove“, govori baš o takvom svršetku rata, svijeta i čovječanstva.

Ovaj masovni preljev imigranata u Hrvatsku, a bez ikakva dogovora s mađarskom i slovenskom vladom i bez koordinacije s Europskom komisijom, to je Milanovićeva „mrtva ruka“, cijena njegova odlaska s vlasti: sabotaža s ciljem da se trajno naudi Hrvatskoj. S obzirom da dolazi od predsjednika Vlade, to se onda zove veleizdaja. Zoran Milanović i SDPartijska vlada učinili su sve da se ne poduzme ništa, da Hrvatska ostane nepripremljena, bez oslonca i time su izdajnički narušili i ugrozili sigurnosno stanje Hrvatske. Čak bi i sdpartijski obojena SOA morala bi reagirati, jer ova je Vlada ugrozila opstojnost i suverenitet Republike Hrvatske. To se ne kažnjava na izborima! Pretpostavljam da Predsjednica zna koje su joj ovlasti, ako sama ne zna ima dovoljan broj kvalificiranih svjetnika. Do konca dana (17/9) u Hrvatsku će ući ukupno 20 000 muslimanskih izbjeglica, sutra još deset tisuća i svaki dan tako. Do kada, dok cijela Hrvatska ne postane izbjeglički logor začepljenih granica kome EU dostavlja hranu i piće: i Hrvatima i izbjeglicama? Hoće li se graditi zid na hrvatsko-srbijanskoj granici, i tko će ga graditi: novinari i humanitarci koji već mijenjaju zastavu i vrište o nacionalnoj sigurnosti kao prioritetnoj zadaći, hoće li Crkva, njeni svećenici, na kraju propovjedi zamoliti vjernike da pripomognu gradnji zida ili će s pogledom uprtim u strop istrajati na suživotu u kojeg vjeruju manje od svojih vjernika.

Zar bismo nakon izdaje ove Vlade, i nakon što primimo desetke i stotine tisuća muslimanskih izbjeglica, trebali slušati intelektualno prenemaganje lažnih humanitaraca i nepismenih novinara o suživotu i integraciji. Dokle više slušati licemjerje, pokoravati se medijskim lažima ili slijediti crkveno sljepilo? Ili je hrvatski narod već dovoljno prepariran turskim sapunicama i postalo mu je svejedno? Zar nakon pet stotina godina nakon što je Hrvatska bila predziđe kršćanstva, još nam netko u Europi ili domaći inteligenti smije govoriti o integraciji i suživotu, multietničnosti? Europa je ponekad zvonila hrvatskim pobjedama nad Turcima, ali nije okrvavila sablju niti svoju krv ostavljala na bojnom polju s Osmanlijama i njihovim slugama.

I ostala nam je u miraz multietnička Bosna u našem neposrednom susjedstvu, očiti primjer da je suživot islama i kršćanstva lažan i neiskren, a integracija nemoguća. U Bosni nema mira i spokoja, nikad ga nije bilo od kad je stigao islam. Katolici, pravoslavci i muslimani neprestano ratuju; nasilje je neprestano i svijet je vidio kako je zlo buknulo nakon što je pala komunistička diktatura u Bosni? Nema suživota ni nakon 500 godina, a medijski agitprop o bosanskoj šegi, zezi, raji... samo su šarene laži, izdaja i slatkorječivost koje su narode i vjere u Bosni zarazili pretvorivši ih u nepopravljive prijetvornike. Dovoljno pogledati rat u Bosni 90-ih godina prošlog stoljeća, pokolja u Srebrenici i sve one pokolje prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata, te sve ono što im je prethodilo, jer se zaboravio početak, a on se može izreći u samo tri riječi: suživot je i nakon 500 godina nemoguć. Zato i postoje srpska, hrvatska i muslimanska sela, a mješani brakovi pokazali su se još većom nesrećom.

Zar je suživot kršćanstva i islama uspio u Londonu, Marseillu, Stocholmu... na što ti gradovi sliče nakon ulaska muslimana ili ćemo i dalje vjerovati medijskim lažima više nego vlastitim očima i iskustvu, biti moderni pa darvinistički izjednačavati sve ljude i narode? Uljuđeni protestanti i katolici u Sjevernoj Irskoj već stoljećima ne mogu naći suživot, pucaju jedni po drugima i tome nema kraja; između Baska i Španjolaca ugurala su se stoljeća netrpeljivosti i sukoba, Belgija je ozbiljno podijeljena država, Škotska nije uspjela izaći iz Velike Britanije, ali pokušat će opet. Jednom su ratovali i opet će. Europa je zahvaljujući medijima i licemjernim humanistima postala pomodno tolerantna, ali zna da suživot kršćanstva i islama u Europi je nemoguć, naime uz sav trud domaćina (Europe) nije se nikad dogodio i taj civilizacijski jaz postaje sve širi i dublji. Bosna i Hrecegovina je najdugotrajniji i najneuspjeliji dokaz da tog prožimanja, integracije i suživota jednostavno nema niti nakon pet stotina godina i ne treba im se nadati.

 

L.C.