Od početka izbjegličke i migrantske krize, u Hrvatsku je ušlo 60 tisuća migranata. I dok se premijer  igrao graničara u maniri gospodara Svemira zatvarajući legalne granične prijelaze za redovan promet robe i ljudi iz Srbije, a istovremeno dopuštajući ilegalne ulaske u državu tisuća ljudi, Europa i svijet opet su imali priliku svjedočiti drami između dviju država.

Istodobno, Zoranu Milanoviću je sve to smiješno.

Da situacija nije bila nimalo bezazlena, govore i natpisi u stranim medijima, pa su tako slovenski analitičari upozoravali da „zatvaranje hrvatsko-srbijanske granice i svojevrsni trgovinski rat između Zagreba i Beograda može destabilizirati regiju… a situacija podsjeća na vrijeme prije raspada nekadašnje Jugoslavije, kada su se najprije dogodile trgovačke blokade među republikama, a poslije su se začuli ratni bubnjevi te je uslijedio prekid svih veza“. I dok je Europska komisija apelirala na deblokadu granica i otvorila istragu upozoravajući Hrvatsku na kršenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Vučić na Milanovićevu bahatu retoriku odgovara kako „Srbiji ništa nije smiješno u ovoj situaciji…. nevjerojatno je da je jedna zemlja koja nije članica EU dobila veću podršku od članice EU…i dodao da „neće dozvoliti da se Hrvatska i Srbija smještaju u isti koš jer to ne rade ni visoki europski čelnici, koji su pred predstavnicima Hrvatske rekli da Srbija u ovome nema krivnje, da je krivnja na hrvatskoj strani…to govori o tome koliko smo u pravu“…. „.

Dakle, kako je moguće da je ovaj jedan čovjek uspio vratiti Hrvatsku 20 godina unatrag? Iako je evidentno da ovoj Vladi gospodarstvo nikada nije bilo jača strana, zanimaju li premijera uopće posljedice ekonomske blokade koju je iskonstruirao?

Zbog svoga iznimno važnog geostrateškog položaja i geoprometnog statusa, Republika Hrvatska važan je trgovinski koridor i most između Istoka i Zapada. Toga su svjesni, između ostalih, i hrvatski i srpski gospodarstvenici. Kako javljaju vodeći mediji “postoji osnova i za zajedničku tužbu za pretrpljenu štetu… i to vrijedi za sve, a ne samo za srpske tvrtke”, rekao je predsjednik srbijanske gospodarske komore i naglasio kako “živimo u svijetu gdje bi međunarodne sporazume trebalo poštovati” i da “moraju postojati pravila igre… nema logičnog objašnjenja zašto se to radi“, dok je „svaki dan blokade granica i jednom i drugom gospodarstvu odnosio, po gruboj procjeni, najmanje milijun eura“, pišu Večernje novosti.

Vodeći slovenski list „Delo“ za trgovinsku blokadu granice izravno je optužio hrvatskog premijera te naveo: „Milanović si zbog izbora ne može dopustiti poraz u odmjeravanju s premijerom Srbije Vučićem, a to mu je najlakše zaoštravanjem politike prema Beogradu i dokazivanjem da je ljevičar s jakom desnicom …. a kako bi se dodvorio euroskeptičnim biračima sada je spreman posvađati se s cijelom Europom“.

Također, mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto kazao je da je njegova zemlja podvrgnuta nezasluženim napadima hrvatskog premijera Zorana Milanovića te mu poručio da predizbornu kampanju vodi u Hrvatskoj i ne uvlači u nju Mađarsku, prenijela je   MTI, mađarska novinska agencija.

“Mađarska je podvrgnuta nezasluženim napadima hrvatskog premijera. Vrijeme je da hrvatski premijer vodi borbe u predizbornoj kampanji u Hrvatskoj, a nas iz toga izostavi”, kazao je šef mađarske diplomacije Peter Szijjarto. Ponovio je da Hrvatska stalno napada Mađarsku zbog načina na koji rješava krizu s migrantima, “pa ipak, za samo jedan dan hrvatski sustav se raspao, a Hrvatska je demonstrativno objavila da neće postupati u skladu s regulativom EU-a, već će izbjeglice slati u Mađarsku a da ih ne popiše”, kazao je Szijjarto. Po njegovim riječima, Milanović bez razloga kritizira Mađarsku, ali i Srbiju, podsjetivši da je njegova zemlja primila 230.000 izbjeglica i većinu popisala. Odbacivši napade šefa hrvatske vlade, kazao je da je “Milanović govorio o ‘show programima'”, a da se o životima ljudi ne može na taj način govoriti.

Umislivši si da je u savezu s Njemačkom i Vatikanom, a paranoičan na udruživanje Srbije, Mađarske, HDZ-a i ostalih imaginarnih neprijatelja protiv njega, Milanović je preko noći pokušao usvojiti retoriku i držanje strastvenoga državnika u borbi za nacionalne interese svoje države. No, jezik ulice, podcjenjivanje suprotne strane, netaktičnost i nekultura dijaloga stare su navike koje teško umiru. Primjerice, na nedavnom sastanku u Bruxellesu, suprotno svim uzusima uljudnoga i diplomatskog ponašanja, trčkarao je ispruženih ruku za mađarskim premijerom Orbanom, da mu valjda pokaže kako je ipak nakon svega pomirljive naravi, samo da bi ga trenutak kasnije, a ispred brojnih televizijskih ekipa, podvrgnuo sprdnji. Njegovo glumljeno domoljublje i hinjena humanost ne uspijevaju prikriti nedostatak pravoga sadržaja, vizije i iskrenosti.

I dok Njemačka i ostatak svijeta, iako sa zakašnjenjem, pokušavaju naći rješenja za izbjegličku krizu kojoj svjedočimo, Milanović se svađa sa susjedima. Postoji puno drugih razloga za prijepore sa susjedima, ali ovo nisu bili ti razlozi. Ovo su pokušaji pojedinca da, pet minuta prije ponoći, pokuša osigurati ostvarenje vlastitih političkih ambicija. U tom sumanutom pohodu, a pod krinkom obrane nacionalnog suvereniteta Republike Hrvatske, nanio je veliku štetu Hrvatskoj i njezinu ugledu na međunarodnoj pozornici. Odjednom domoljubni Milanović, samoproglašeni i novopečeni otac hrvatske nacije, i dalje misli da je, napokon  zaigrao na pravu kartu. Kartu na kojoj piše Granica. Sretan što je, eto, bar na tjedan dana, bio na pravom mjestu u pravo vrijeme, uzeo je stvar u svoje ruke i malo ju zatvorio. Pa pod pritiskom otvorio. Jer 'ko zna kad će opet jaku kartu izvuć'. A susjedima poručio – Čovječe, ne ljuti se.

 

M.M.

Share
0