Mihael Zmajlović - meštar od afera i "isisavanja" proračunskog novca
Dok više od 700 prostora u vlasništvu države, kojim upravlja unuk Kate Pejnović, zjapi prazno, Ministarstvo i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sele se iz jednog skupo plaćenog prostora u ZagrebTower, popraćeno međuljudskim odnosima kojih se ne bi posramila niti tipična meksička sapunica
Prvi upit na Googleovoj tražilici za Zmajlović je životopis ministra Zmajlovića, od čega bi građani Republike Hrvatske možda i imali neke koristi kada vrijeme potrebno Googleu da pretraži Zmajlovića ne bi bilo dulje od vremena potrebnoga da se pročita njegov životopis – direktor, gradonačelnik, ministar.
I dok se SDP na sva zvona hvali zapošljavanjem tek diplomiranih mladih osoba na stručno osposobljavanje za 1600 kuna mjesečno, neki su bili toliko napredni da su studentske klupe odmah zamijenili direktorskim stolicama. Da ne živimo u Hrvatskoj, drugi najpopularniji upit na Googleu za Zmajlovića bio bi Zmajlović Mensa, ali nije. Odmah nakon upita Zmajlović ZagrebTower je upit Zmajlović Mihael, što je korisno jer nas podsjeti da mu Afera Zmajlović nije ime i prezime, iako je prva asocijacija.
Popis afera koje se u medijima povezuju sa SDP-ovim Ministrom zaštite okoliša i prirode dulji je od popisa radnih mjesta koja je imao, no to i nije tako čudno, budući da je nakon završetka fakulteta odmah zasjeo u direktorsku stolicu tvrtke „Komunalno Jastrebarsko d.o.o.“, koju je zatim zamijenio onom gradonačelnika Jastrebarskoga. Podređivanje profesionalne karijere političkoj ubrzo mu je osiguralo mjesto najmlađega ministra u Vladi Zorana Milanovića i zastupnički mandat u mirovanju u Hrvatskome saboru.
Vremensko razdoblje od 2005., kada je postao član SDP-a, do 2011. kada je postao ministar u Vladi Zorana Milanovića nije dug politički put, a političkih funkcija bilo je mnogo – član gradskog poglavarstva, predsjednik gradske organizacije SDP-a, predsjednik županijske organizacije SDP-a.
U posljednje vrijeme SDP se toliko koncentrirao na poznavanje stranih jezika svojih političkih protivnika da im je razlika između aktivnoga i pasivnoga (znanja) postala prirodna odrednica. Aktivne političke karijere naspram pasivnih profesionalnih karijera i aktivne afere naspram opće pasivnosti. S obzirom na broj afera s ministrom Zmajlovićem u glavnoj ulozi koje su došle do očiju javnosti unatrag nekoliko mjeseci, činjenica da se često ne pojavljuje u javnosti i nije baš iznenađujuća, a i pasivnost se čini kao sreća.
Kada je Zmajlović u pitanju, u javnosti je najviše odjeknulo preseljenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode u ZagrebTower, pod krinkom ušteda. Dok više od 700 prostora u vlasništvu države, kojim upravlja unuk Kate Pejnović, zjapi prazno, Ministarstvo i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sele se iz jednog skupo plaćenog prostora u drugi prostor, popraćeno međuljudskim odnosima kojih se ne bi posramila niti tipična meksička sapunica na relaciji Zmajlović-Müller, a u koju se očito nije najbolje uklapao smijenjeni ravnatelj Agencije za zaštitu okoliša Voća koji je odbio sudjelovati u preseljenju.
Osim toga, troškovi najma koje plaćaju porezni obveznici gotovo su učetverostručeni, a iznosi od 6 milijuna koji su plasirani u javnost ne uključuju PDV, niti činjenicu da će Zmajlović u Zagrebtoweru imati vlastitu egzotičnu kupaonicu. Cijeli slučaj nije htio komentirati nitko iz Vlade, uključujući premijera Milanovića, a jedino jasno u cijeloj situaciji je da je troškove i PDV računao netko tko posjeduje matematičke sposobnosti ministra Grčića.
Osim (najma) radnoga prostora, ministru Zmajloviću su velike muke zadavala i parkirna mjesta koja su porezni obveznici umjesto 61 tisuće kuna platili enormnih 612 tisuća, jer ministarstvo nije iskoristilo pravo na kupovinu povlaštenih parkirnih karata. Činjenica da je Državni ured za reviziju utvrdio da za tri automobila u vlasništvu ministarstva ne postoji putni nalog pa se ne zna tko ih vozi brzo je pala u zaborav, posebice zbog činjenica da javnost više od toga tko ih vozi zanima tko ih krade. Nakon što glasnogovornici ministra pred kućom ukradu službeni automobil na koji nema pravo, a koristi ga i tijekom godišnjega odmora, plaćanje parkirnih mjesta građanima se vjerojatno i ne čini kao tako loša stvar, dok god su svi automobili i dalje na broju. Osim nabavke novoga automobila za glasnogovornicu ministra, iz državnoga proračuna financirat će se i 80% troškova nabave skupih hibridnih i električnih automobila za parkove prirode i nacionalne parkove, čija će ukupna cijena iznositi čak 24 milijuna kuna.
Putnih naloga za sve automobile u vlasništvu ministarstva možda nema, ali sve ostale dokumente trebala bi arhivirati tvrtka „Pismohrana servis d.o.o.“ za koju lobira premijerov brat Krešimir, u čemu vrlo vjerojatno leži i razlog Milanovićeve kontinuirane potpore Zmajloviću, iako to već stoji u opisu posla državnih arhiva. Osim dokumenata koje treba propisno arhivirati, Ministarstvo raspolaže i onima koje treba dati na uvid javnosti pa je tako izrada stranice „Bioportal“, za ljubitelje prirode, plaćena čak 914 tisuća kuna, a velika ljubiteljica prirode očito je i Ivana Maras koju je izravno Zmajlović postavio na mjesto ravnateljice Parka prirode Velebit.
S obzirom na to koliko se SDP hvali stručnim osposobljavanjem, možda bi ga mogao ponuditi i svojim ministrima, prvenstveno Zmajloviću da utvrdi znanja koja je stekao na studiju ekonomije, ali koja očito ne zna primijeniti u praksi.
Hrvoje Krmpotić