Orbanov brilijantan govor, razumljiv svakom Mađaru, svakom građaninu Europe i Svijeta trebao bi biti temeljni aksiom za politička promišljanja svake nacionalno svjesne države na prostorima Europske unije.

Taj govor znakovita je poruka pred blagdan Uskrsa o uskrsnuću ili nepovratnoj smrti onakvog europskog društva kojega smo sanjali, europskog društva koje počiva na kulturološkim i povijesnim temeljima krščanskog nauka.

Doista, kad radikalno zaoštrimo ovo pitanje, kad protremo oči i probudimo se iz našeg lijepog sna, vidjet ćemo surovu stvarnost i budućnost bez budućnosti, koja se pokazuje kao neminovnost, ukoliko ne poduzmemo logične i razumne korake.

Ako bi željeli Orbanov govor preslikati na hrvatsku političku i društvenu stvarnost našli bi veliku količinu podudarnosti. Ipak, usuđujem se reći, Hrvatska je nesrazmjerno mađarskom slučaju, daleko ugroženija i nalazi se u smrtnoj opasnosti. Dok je Viktor Orban uspio konsolidirati demokršćanske snage u Mađarskoj, uspio napraviti svenacionalno zajedništvo s onima s kojima je to bilo moguće, dok je uspio neutralizirati sovjetko-kagebeovsku ideološku čizmu, u Hrvatskoj to nije slučaj.

Orban ima sreću, jer nema velikosrpsku petu kolonu, ima sreću, jer na plećima nema politiku regiona ili neke treće komunističke države, ima sreću jer nije imao krvavi rat za neovisnost. Dakle, Hrvatska se uz sve ugroze o kojima govori Orban u svojoj poslanici Europi, susreće s rastućim ugrozama unutarnje veleizdajničke politike koja nas simbolično i stvarno gura tamo odakle je Orban uspješno pobjegao.

Analiza predsjednice K.G.Kitarović o najnovijoj aferi u MORH-u, a ta afera samo je kap u moru drugih afera, njezina analiza koja završava riječju „veleizdaja“, ima onu državničku, Orbanovsku crtu hrabrosti koja je neophodna za daljnje funkcioniranje ili propast hrvatskog političkog ustroja.

Eksplodirala je afera s MIG-ovima, a mnogi zaboravljaju korijene svih veleizdajničkih afera koji sežu u 2000-tu godinu dolaskom Mesića na Pantovčak. Prislinim umirovljenjem generala, haškim suđenjima, počelo je nezaustavljivo urušavanje vojno-obrambene moći Hrvatske vojske, počelo je uništavanje svih domoljubnih kapaciteta koje je stvorio predsjednik Franjo Tuđman. Iz intervjua generala Vlade Bagarića bivšeg načelnika HRZ-a, iza svakog zareza vidljiva je tuga, sjeta, čuđenje i optužbe kako se upravo radi o namjernoj nebrizi u pozadini koje stoji strategija veleizdaje.

I ne događa se to samo u MORH-u, vidljivo je to na svakom koraku ove sulude kadrovske križaljke pod palicom Mosta i Tihomira Oreškovića. Takav način kadroviranja s poraženim mentalnokomunističkim snagama vodi u daljnji nastavak onoga što je Mesić započeo 2000-te godine, premda je ta strategija puno starija i od samog Mesića.

Mesić je nakon Domovinskog rata prvi došao u priliku učinkovito, veleizdajnički tu strategiju provoditi.

Antikorupcijski zakoni u Hrvatskoj nisu ništa drugo nego zakoni koji potiču korupciju. Oni su uz šumu drugih propisa donešeni zbog toga da korupcija snaži, a ne slabi. Donešeni su da korupcija pogodi svakog onoga kojega neprijatelji žele pogoditi i kada se dogodi da bilo tko uzme i 10 kuna korupcijskog novca, taj je doživotno ucjenjen i automatski njihov. U protivnom, za hebenih 10 kuna sposobni su vam uništiti život kao što su uništili životnu karijeru nesuđenom ministru Crnoji.

To je taj mafijaški codex ponašanja, to je taj obrazac kada od kokošara naprave svoga slugu i doživotnog sljedbenika koji mora šutjeti i bespogovorno izvršavati veleizdajničke zadaće.

Ministar Kotromanović je od heroja Domovinskog rata postao ratni profiter i potencijalni korupcionaš. Jeftino su ga kupili, uvalili ga u aferu i sada imaju dvostruku korist. Bacili su ljagu na čovjeka kojega nemam namjeru braniti, jer to ne zaslužuje, peru svoje ruke, a bacili su ljagu i na braniteljsku populaciju i Hrvatsku vojsku u cjelini.

Isto bi učinili i s generalom Gotovinom da se kojim slučajem politički angažirao!

Veleizdajnici to rade jer mogu! Rade, jer imaju sve poluge u svojim rukama od medija, preko obavještajnih službi do pravosuđa. Rade i postavljaju svoje nove ljude u sustave koji će im i nadalje omogućavati veleizdaju i pljačku Hrvatske.

Oreškovića ne možemo vratiti u Canadu jer je njegova supruga odlučila o preseljenju u Hrvatsku. Iz povjerljivih izvora se doznaje da upravo ona inzistira na jačanju njegove političke moći. Zamjetno je da u posljednje vrijeme Orešković upada iz zamke u zamku, gubi vjerodostojnost, ako ju je uopće imao. Ne shvaća „orbanologiju“, naprotiv radi protiv nje. Ne shvaća i ne prepoznaje veleizdajnike oko sebe, a ne vjeruje ni predsjednici Republike, ni predsjedniku stranke koja je obnovila hrvatsku državu.

San o novom zajedništvu Pantovčaka i Banskih dvora, san koji je sanjan zbog budućnosti i opstojnosti nacije je očito mrtav. Uništili su ga "kraljevi tmina" koji i dalje iz sjene žele vladati Hrvatskom.

Predsjednica K.G.Kitarović ima i političke, ljudske i moralne kompetencije prepoznati anacionalne strategije i baš zbog toga je još uvijek na snazi plan njenog političkog marginaliziranja ili uništenja.

Te potencijale Kolinde Grabar Kitarović prvi je preopoznao Sanader, pa onda Mesić i zbog toga su je uklonili daleko od sebe, zbog toga su je i u SAD-u pokušali politički uništiti. Spas je našla u okrilju NATO saveza gdje je bila zaštićena od prizemnih političkih udaraca. Udarce, koje je do sada istrpjela, izdržala bi rijetko koja žena ili čovjek, a da pri tom ostanu na nogama. Njena politika, koja u stopu prati Orbanova promišljanja, politika je koja treba Hrvatskoj. Politika ISTINE, politika lustracije, politika otkrivanja svih afera i njihovi organizatora, politika otkrivanja veleizdajničke strategije koja je u punom zamahu.

Predsjednica i Karamarko, koji vrlo slično razmišljaju, trebaju pod hitno sjesti i napraviti plan daljnjeg zajedničkog političkog djelovanja, plan spašavanja Hrvatske. Sve opcije su otvorene uključujući i nove izbore, uključujući i promjenu političkog sustava. Sve je bolje od trenutnog stanja kojim se želi uzdrmati najjača politička stranka i predsjednica Republike.

Hrvatskoj nije potreban Orešković koji ne razumije ili ne želi razumjeti velikosrpsku, mentalnokomunističku, regionsku petu kolonu, koji ne razumije ili ne želi razumjeti strategiju zaštite nacionalnih interesa kakvu zagovara Orbana!?

Hrvatskoj je nedvojbeno npotreban novi Tuđman u novom polupredsjedničkom političkom sustavu! Kako bi se takva mogućnost izbjegla, protivnici suverenizma svakodnevno kreiraju nove sukobe kojima je cilj oslabiti utjecaj predsjednice Republike i HDZ-a kao najjače hrvatske stranke.

 

Kazimir Mikašek-Kazo

Share
0