Dosta već jednom s tom imbecilnom rusofilijom i panslavenstvom, jer, ako smo se loše proveli u jugoslavenstvu, koliko bi nam tek bilo lošije u sveslavenstvu, a upravo je to dugoročna strategija “majčice” Rusije…

Kako li se “ekstremna” (što znači ona prava, nepatvorena) hrvatska desnica razgalila nad Predsjedničinim posjetom Rusiji! Od, u pravom smislu te riječi, našeg voditelja jedne gledane emisije, preko geostratega do raznoraznih kolumnista, svi s oduševljenjem o Putinu i “zatopljavanju” odnosa s Rusijom koje “zločesti” Plenković želi po nalogu “Briselaca” pošto-poto narušiti.

Putin je tako liberalizmom zasićenim Europljanima, pa i Hrvatima, sebe predstavio kao posljednjeg zaštitnika europskih “tradicionalnih” i “konzervativnih” vrijednosti. Ipak, svima nekako promiče da niti jedna politička opcija, od Marine le Pen u Francuskoj preko Geerta Wildersa u Nizozemskoj i mađarskog Jobbika, do njemačkog AfD-a nije nakon pralamentarnih izbora ušla u vladu.

Obrazloženje je jednostavno; sve su te “ekstremne”, a ni po čemu nisu ekstremne nego ih tako krste Sorosevi mediji, financirane i na drugi način poticane od strane Putinove Rusije – s ciljem podrivanja Europe te njezina savezništva s SAD-om. Zar je tako teško razlučiti geopolitiku od amerikanizacije koju promiču ne Trump, nego Hollywood i interesne skupine predvođene Clintonima?

>>

Putina se sad također hvali da nije obilježio stotu obljetnicu “oktobarske” revolucije, kako se okrenuo pravoslavlju, odnosno kršćanstvu. I zaista, samo najmalobrojnijima nije promaklo da je prije Predsjedničinog posjeta Rusiji, predsjednik vlade Andrej Plenković bio na prijemu kod Svetog Oca i vođe katoličkog svijeta pape Franje. Susret Grabar-Kitarović s ruskim patrijarhom Kirilom je nepobitna potvrda da radi se isključivo o, nazovimo to ekumenističkom približavanju zbog predstojeće islamske sveugroze kršćanskoga puka u Europi, a nikakvog “zatopljenja” odnosa ili nastanka hrvatske proruske politike.

>>

S druge strane, svjedočimo izrazito konzervativnim vladama u Poljskoj, Mađarskoj, baltičkim zemljama te ostalim zemljama pripadnicama Inicijative 3 mora koje su zaista proturuski nastrojene, a njima je bolje no ikad; dapače, Orban je izbacio Sorosa iz Mađarske…

đTakođer, poslovični hrvatski zaborav je pridonio tomu da se nitko više ne sjeća upravo ruske uloge u vještački promicanoj “fašizaciji” i “ustašizaciji” Hrvatske od 2012. godine (kad se HDZ počeo čistiti) koja, doduše s nešto manjim intenzitetom traje do dana današnjega.

>>

Naime, svi oni istupi Vesne Pusić, Ive Josipovića, Zorana Milanovića i Milorada Pupovca, sva medijska hajka, od Jutarnjeg do Večernjeg lista, od HRT-a, preko RTL-a, do N1 televizije o “revitalizaciji” ustaštva, progonu srpske nejači, poistovjećenja hrvatstva s ustaštvom – sve je to poteklo upravo iz ruske kuhinje, a glavni kuhar je ni manje ni više no ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

Sjetimo se čak i jednog šarlatana kao što je Ivan Pernar iz Živoga zida; nije li često boravio u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu? Što je tamo radio, ako ne primao upute o djelovanju protiv NATO-a, EU, odnosno djelovanju protiv nacionalnih interesa RH?

>>

Sjetimo se kako je graknula "duboka" država u Hrvata kad je predsjednik vlade Plenković dao potporu Ukrajincima nakon ruske agresije? Dakle, jedan narod doživi istu sudbinu kao i Hrvati tijekom Domovinskog rata, grubo se krši međunarodno pravo, no eto, “desničari” ustaše (aorist) optuže Plenkovića da tobože izvršava volju Bruxellesa. Plenkovića ne treba braniti; birao si je ministre kako je birao pa neka se s njima koprca, no, napadati ga zbog njegove proameričke, odnosno proizraelske politike koju, hvala Bogu, sprovodi ministar obrane, general Damir Krstičević – to je izvan svake pameti.

Kao nepobitni dokaz da je rusko MVP na čelu s Lavrovom isključivo odgovorno za plasiranje teza o navodnoj ustašizaciji i fašizaciji Hrvatske, koje revno i dosljedno provodiše domaći izdajnici, imamo u nedavnoj izjavi ruskog veleposlanika u Beogradu, Aleksandra Čepurina, koji je za svojega ukrajinskog kazao: “Polazim od toga da je on realni predstavnik banderovsko-ustaške vlasti.“ Za neupućene, Stepan Bandera je bio ukrajinski patriot i politički aktivist koji se u prvoj polovici 20. stoljeća zalagao i borio za neovisnu i samostalnu Ukrajinu, nešto poput Ante Pavelića u nas.

 No, zašto ruski veleposlanik u Beogradu za kolegu Ukrajinca koristi pejorativ „ustaša“?! Ne odgovara li veleposlanik ministru vanjskih poslova, a ovaj Putinu? Ako je Putin „patriot“, pobornik „tradicionalizma“, što njegov veleposlanik, kad želi nekoga uvrijediti, poseže za „ustaša“? Koliko se takva retorika razlikuje od Vesne „šrafnciger“ Pusić ili Ive Josipovića? Ili će mudrijaši ustvrditi da su mu Srbi isprali mozak?

>>

Žalosna hrvatska povijest pokazuje da smo ratove gubili isključivo zbog krivog odabira zaraćenih strana; jedino smo u Domovinskom ratu izborili pobjedu – jer smo bili (gotovo) sami protiv sviju. Stoga, dosta već jednom s tom imbecilnom rusofilijom i panslavenstvom, jer, ako smo se loše proveli u jugoslavenstvu, koliko bi nam tek bilo lošije u sveslavenstvu, a upravo je to dugoročna strategija “majčice” Rusije…

 

L. C.