ISIL i talibani jasno su pokazali što misle o kulturnim dobrima koji nemaju islamski korijen, to se jednako odnosi na religije i civilizacije Starog svijeta kao i na budizam. Dovoljno je prisjetiti se ISIL-ova devastiranja Palmire i talibanskog uništavanja Budhinih kipova ili odbijanja hrane i medicinske pomoći migranata u Mađarskoj, samo zato jer pomoć dolaze od Crvenog križa.

Ne treba biti futurist i znati što će se cijeloj Europi dogoditi kad nekoliko tisuća ISIL-ovih terorista uđe u Europu, kad se priviknu na novu sredinu i krenu s ubojitim nasiljem. Asimetrični napadi muslimanskih terorista postaju europska svakodnevica, mediji više o tome ni ne pišu, to je uređivačka politika, sada su migranti jednostavno postali in, moda. Ipak je samo pitanje vremena kad će se preliti čaša, kad će Europa pokazati zube svojim neodgovornim političarima; cijenu će platit izbjeglice.

To ni mediji više neće moći etiketirati naonacizmom, jer ničeg nacističkog nema u tome da se brani svoj identitet i način života. Samoorganizirano građanstvo predstavlja otpor nametnutom suicidu Europe, to je proces koji se teško kontrolira i predstavlja sam prag građanskog rata. Počet će u Francuskoj, tamo je sve i započelo s toliko slavljenom Francuskom revolucijom, tamo se čovjek prvi put poigrao Boga i počeo krčmiti ono što mu ne pripada, božji poredak.

Kad su mađarske i makedonske službe uočile vođe migrantskih grupa (jer svaka ima svog vođu), dakle pojedince koji grubom silom i prijetnjama kontroliraju izbjeglice na putu prema Europi, izvukli su ih i testirali na parafinsku rukavicu. Pokazalo se da su pozitivni, tj. da na rukama imaju obilne tragove baruta. To su ISIL-ovi ratnici, iskusni u vatrenom oružju, sada predvode i kontroliraju svoje izbjegličke čete. Žene i djeca samo su živi štit njihovih namjera i mamac tv kamerama, mamac europskom licemjerju.

Neobično je da muškarci koji dolaze s izbjeglicama, a zapravo su u većini, nisu regrutirani/mobilizirani ni od jedne vojske ili frakcije u Siriji. To je protvno vojnoj logici, jer svaka vojska čupa mladiće i navlači im svoje odore i zapovjedni lanac, jednostavno ih nasilno regrutira, ovdje se propuštaju muškarci sposobni i u najboljoj dobi za vojnu službu?!.

Crkva u Hrvata predlaže da svaka župa uzme barem jednu obitelj i možda je to ono toliko razvikano kršćansko milosrđe? No što s tom obitelji kroz godinu, dvije ili pet i kakav je plan župnih ureda? Hoće li ta obitelj s vremenom postati vrst (kućnog) mezimca za pokazivanje, vidljivi znak kršćanskog milosrđa ili tek alibi nečistoj savjesti? Hoće li ih netko (župnik osobno?) poučiti jeziku, običajima, nekim vještinama kako bi se lakše integrirali u društvo ili ih samo poput kućnih ljubimaca pokazivati svojim vjernicima?

Najlakše je za sve optužiti SAD, antiamerikanizam je vrst šovinizma i populizma podržavan od gotovo svih medija; u modi posljednjih godina, još od kada su SAD pomogle demokratskoj Europi iskorijeniti nacifašizam. Bez SAD-a Europom bi i danas gazila nacistička i fašistička čizma. Međutim kronologija događaja jasno upućuje na činjenicu da veliki val afričkih i sirijskih izbjeglica koincidira sa sankcijama Rusiji zbog Krima i rata u Ukrajini. Koridor preko Grčke i Makedonije bivši grčki premijer Cipras je dogovorio s Putinom. Riječ je o pakosti, a pakost je redovto odvratna.

Međutim u ovoj izbjegličkoj krizi nitko ne želi čuti zašto bogate arapske zemlje poput Qatara, Saudijske Arabije, Kuvajta, Emirata... ne žele primiti svoju izbjegličku muslimansku braću. To se uzima nepromjenjiva činjenica, zdravo za gotovo. Istina je da spomenute zemlje ne žele primiti niti jednog izbjeglicu zbog sigurnosnog rizika. Svjesne su da ne mogu kontrolirati tko bi sve s izbjeglicama ušao u zemlju i ne žele ugroziti sigurnost zemlje.

Isto tako ostaje nejasno i sumnjivo zašto neke zemlje, poput Njemačke i Švedske, ne uspostave zračni most ili željezniči koridor između Turske ili Italije i spomenute Njemačke/Švedske – ako im je stalo do svježe radne snage i humanitarne pomoći? Turistička sezona je pri kraju, zrakoplova ima dovoljno za svaku akciju, sjetimo se samo zračnog mosta za Berlin prije šezdesetak godina, s ondašnjim zrakopolovima i tehnologijom! Njemačka ima veliko iskustvo u maršutnim vlakovima, usprkos svakodnevnim bombardiranjima u 2. Svjetskom ratu željeznice su funkcionirale do posljednjih dana prije kapitulacije. Zašto ne upotrijebiti i brodove, uspostaviti direktnu brodsku liniju Istambul – Hamburg i poslije jedna švedska luka po izboru; na sličan način uspostaviti direktnu željezničku lijinu, zrakoplovnu? Na taj bi način izbjeglice poštedjeli bespotrebnog maltretiranja, spasili ih od krijumčara koji im uzimaju velik novac i dovode u životnu opasnost. Da se ne spomene kako bi zemlje poput Grčke, Makedonije, Srbije, Mađarske i Austrije, koje ne žele ovakvu opsadu na svojim granicama, takvom akcijom bile oslobođene izbjegličke opsade. Zar Njemačka i Švedska žele udomiti od umora umlaćenje ljude, ili njihove vlade uživaju u incidentnim prizorima u Grčkoj, Srbiji, Makedoniji, Mađarskoj, možda ih smekšati da bi s njima poslije lakše učinili sve što namjeravaju?

 

L. C.