U Hrvatskoj nikada nije dosadno. Za to se brinu gotovo svi, novinari, političari, crkveni poglavari, poštena inteligencija i ostali. Igara, dakle, ne nedostaje, no šuška se da bi uskoro moglo nedostajati kruha. No, do tada zabavimo se!

Poglavar jedne manje crkve u Hrvatskoj ovih je dana ničim izazvan predložio uvođenje ćirilice u hrvatske škole. Glavni argument za taj bizarni prijedlog mu je to da bismo se kroz učenje tog pisma, kojim se dio Hrvata služio u srednjem vijeku, okrenuli prema budućnosti. Osebujna logika osebujnog crkvenog poglavara. Samo da u ovoj slučajnoj državi taj slučajnik nije slučajno i rektor najvećeg i najstarijeg sveučilišta. Uostalom, ništa nije slučajno.

Napalo Marka Juriča, hrvatskog novinara. Priznajem da je pomalo nezgodno biti hrvatski novinar u Hrvatskoj. Nije sramota, ali je peh. Tako se neoprezni Marko našalio kako bi na Preradovićevu trgu možda trebao stajati natpis ''oštar četnik''. A povod mu je za to bio snimak zagrebačkog mitropolita Porfirija kako u nekom razdraganom, bradatom društvu pjeva četničke pjesme. Porfirijevo pjevanje nitko u Hrvatskoj ne problematizira, problem su oni koji na to upozoravaju.

Ipak, Juriču se mora odati priznanje da je provokativnim izričajem uspio izmamiti reakcije medija te tako u fokus javnosti vratiti i Porfirijevo pjevanje. Naime, taj kratki video poznat je već duže vrijeme, ali su ga domaći antifašisti znakovito ignorirali. Na Juričevo podbadanje u obliku sintagme ''oštar četnik'' nisu mogli šutjeti te su se tako razotkrili. Juriča se sad optužuje za ''govor mržnje'' prema Srbima, što je krajnje diskutabilna optužba jer ti koji tako optužuju izjednačuju pojmove ''Srbin'' i ''četnik'', te tako nanose Srbima veliku nepravdu.

Ja osobno mislim da tko pjeva, zlo ne misli. Porfirije je za mene još jedan srpski slavuj, a ne oštar četnik. U svakom slučaju, pjevanje ne bih kažnjavao niti bih stvarao veliku buku oko toga. Samo – onda bi to trebalo biti pravilo koji važi za sve. Međutim, ''antifašisti'' se nikako ne uspijevaju uzdignuti do toga. Oni drže da su njihove pjesme ''govor ljubavi'', a sve druge pjesme da su ''govor mržnje''. Uz malo iznimku da su od tih drugih spremni tolerirati još samo četničke pjesme.

I ne staju samo na tomu nego drže da je svatko tko nije ''antifašist'' po njihovu ukusu automatski fašist. Tako su napali Zlatka Hasanbegovića da je fašist zato što je negdje izjavio da je antifašizam naših antifašista tek floskula kojom prikrivaju svoj komunizam, odnosno komunistički mentalni sklop. Zanimljiva logika, ako nisi crn, onda si bijel, ako nisi mršav, onda si debeo, ako nisi antifašist, onda si fašist. Da budem iskren, od fašizma zazirem više jedino od antifašističkog fašizma.

Konačno je formirana vlada! Čini mi se u zadnji trenutak jer je broj mostovaca počeo rapidno opadati. Tako su na kraju za svojih preostalih dvanaest mandata dobili sedam mjesta u vladi i mjesto potpredsjednika Hrvatskog (državnog) sabora. Nadam se da tih dvanaest neće i dalje mahati vetom na svaku najavu realizacije nekih obećanja koje je Domoljubna koalicija dala u predizborno vrijeme.

Naši su mediji fascinirani kako je primopredaja vlasti protekla u mirnom i srdačnom tonu. Skoro da kuju u zvijezde Zokija i njegove zato što se nisu zabarikadirali i odbijali predaju vlasti.

 

Damir Pešorda