Prvog ovog mjeseca bila je četvrta godišnjica smrti Zvonke Bušića Taika. S njim je umrlo i jedno vrijeme, vrijeme romantičarskog shvaćanja Hrvatske i borbe za njezinu slobodu i neovisnost. Umrlo je, da tako kažem, hrvatsko dvadeseto stoljeće i otpočelo hrvatsko dvadeset prvo stoljeće.

Ploče s natpisom Trg maršala Tita nisu još bile ni skinute, a Milan je Bandić već navalio ispravljati štetu koju mu je njihovo skidanje pričinilo u lijevom dijelu biračkog tijela. Te počeo, a da ga za nitko ništa nije ni pitao, obećavati kako će vratiti brončanu bistu Ive Lole Ribara tamo gdje je stajala do demokratskih promjena.

Ljeto, vrijeme godišnjih odmora, još nije ni završilo, a antifašisti oštro kreću u ofenzivu. Ima li se u vidu njihov izvanredni smisao za nerad, iznenađuje da su se tako rano aktivirali. Mora da je nešto važno u pitanju. Antifašistička ekspozitura u aktualnoj hrvatskoj vladi i neimenovani visoki povjerenik za Hrvatsku, Milorad Pupovac, ultimativno traže od Plenkovića da hitno makne zakonito postavljenu ploču poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu.

U Jugoslviji se uvijek govoilo da treba čuvati bratstvo i jedinstvo ko zjenicu oka svoga. Nestalo Jugoslavije, zagubila se i rečena mudrost. Ovih me dana jedan događaj podsjetio na legendarno jugoslavensko bratstvo i jedinstvo. Kao i obrazac na kojemu se ono temeljilo i opstajalo.

Da je Jutarnji list svojevrsni propagator jugonostalgije, široj javnosti poznato je odavno, ne nazivaju ga uzalud čitatelji u svojim komentarima YUtarnji. Ipak, Jutarnji nasuvijek iznova uspije iznenaditi svojom privrženošću ideji Regiona i svega što dolazi iz tog područja. Tako su se ovih dana jutarnjaci i srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić našli na istom poslu. Ili, bolje reći, istom pohodu, istoj hajci – na Thompsona!

Bivši ministar Davor Štern ovih je dana u jednom intervjuu izišao s idejom da Hrvatska uvozom radne snage s Filipina nadomjesti nedostatak radnika graditeljstvu, ugostiteljstvu, turizmu i drugim granama gdje za tim postoji potreba.

U posljednje vrijeme sve češće svjedočimo nasilju ljevice. Prošlo je dosta godina od aktivnog djelovanja Crvenih brigada i skupine Baader-Meinhof, tako da se na nasilni ljevičarski ekstremizam pomalo i zaboravilo.

Nedavno je Europski sud za ljudska prava donio konačnu odluku da roditelji bolesnog dječaka Charlieja Garda ne mogu svoga sina odvesti na liječenje u Sjedinjene Američke Države. Charlie boluje od rijetke bolesti i eksperimentalna terapija u Americi, po mišljenju njegovih roditelja, možda bi mu mogla pomoći.

Moram priznati da nisam vjerovao da će Bandić pristati na promjenu imena najljepšeg zagrebačkog trga. Ne zato što sam mislio da se Bandić intimno ne bi mogao odreći ''maršala'' nego zato što znam da on dobro poznaje svoje dojučerašnje drugove i zna da oni ne opraštaju. Bilo kako bilo, Bandić je nakon šesnaest godina gradonačelnikovanja učinio pravu stvar, a netom osnovana stranka Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića odnijela prvu političku pobjedu.

Nakon što je rekonfigurirao Sabor, premijer je Plenković rekonfigurirao i Vladu. Tako je još jednom, na sveopće oduševljenje HDZ-ova biračkog tijela, pokazao da nije anemičan nego energičan. Zlobnici bi, doduše, dodali da je to masivno tijelo bez glave.